Često čujemo preporuku da prije donošenja neke odluke ne zanemarimo instinktivni odgovor koji stiže iz gastrointestinalnog trakta. Obično je to osjećaj nelagode u predjelu želuca, kao neki “leptirići” koji plešu i podsjećaju nas da se brinu o nama.
Istraživanja su pokazala da se tijelo sastoji od više bakterija nego stanica. Čini se kao da smo više bube nego ljudi! Ti trilijuni bakterija čine tzv. mikrobiom. Najveći dio tih bakterija nalazi se u našim crijevima, katkad ih se naziva mikrobioti i one imaju mnogostruke uloge u održavanju našeg zdravlja.
Crijeva dakle imaju niz uloga, a ne samo kao što se prije smatralo, da samo sudjeluju u probavi. Istraživanja su pokazala da su ona glavni igrači u regulaciji upale i imuniteta.
Zdrava crijeva sastoje se od različitih vrsta bakterija kod različitih ljudi i ta različitost omogućuje da se osjećamo dobro. Dođe li do promjene u toj različitosti mikrobiota, to je onda disbioza, koja može doprinijeti nastanku bolesti.
Nismo svjesni našeg razmišljanja crijevima, no taj sistem proizvodi oko 95 posto serotonina i 50 posto dopamina koji se nalaze u našem tijelu
Stoga je mikrobiom u posljednje vrijeme u fokusu mnogih istraživanja, koja na novi način nastoje razumjeti autoimune i gastrointestinalne poremećaje, pa i poremećaje mozga. Naš mikrobiom je osjetljiv i kako smo tijekom života izloženi stresu, toksinima, različitim kemikalijama, nekim dijetama ili čak i vježbanju, naš mikrobiom fluktuira od dobrog do lošeg.
Naši crijevni mikrobioti igraju značajnu ulogu u našem fizičkom i psihičkom zdravlju putem njihove vlastite neuralne mreže, tzv. crijevni živčani sustav (enteric nervous system,ENS). To je kompleksni sistem od oko 100 milijuna živaca koji su smješteni u sluznici crijeva. Taj ENS sistem, katkad nazivamo “drugi mozak”, a on nastaje iz istog tkiva kao i centralni živčani sustav, te ima i strukturne i kemijske sličnosti s mozgom.
Procjenjuje se se da imamo 400 do 600 milijuna neurona (živčane stanice) u našim crijevima, a to je više od tri puta više neurona nego što ih ima u mozgu štakora.
Mi nismo svjesni našeg razmišljanja crijevima, no taj sistem proizvodi oko 95 posto serotonina i 50 posto dopamina koji se nalaze u našem tijelu.
A savršeni sklad hormona, neurotransmitera i električnih implusa koji putuju živčanim putovima, a koji uključuju endokrine, imune i neuralne putove, omogućuje jasnu komunikaciju između oba “mozga”.
Nedostatak vitamina D i E
Kad shvatimo kako tijesno crijeva i mozak komuniciraju i surađuju, postaje očito da emocionalni i psihološki faktori mogu izazvati simptome u crijevima, tako da se često, bez jasnog fizičkog uzroka, jave problemi sa crijevima. To su tzv. fukcionalni gastrointestinalni poremećaji u kojima psihološki faktori mogu uzrokovati poremećaje u pokretanju i kontrakciji crijeva, uzrokujući upalu, bolove i druge crijevne simptome. Očito je da se te funkcionalne gastrointestinalne poremećaje ne može liječiti bez da uključimo analizu i liječenja psiholoških faktora.
A s druge strane, loše zdravlje gastrointestinalnog trakta, povezano je često s neurološkim i neuropsihijatrijskim poremećajima. Poremećaji gastrointestinalnog trakta nađeni su kod bolesnika koji boluju od multiple skleroze, Parkinsonove bolesti i kod autizma. To je na neki način povezano s pro-upalnim stanjem koje je nastalo kao rezultat crijevne disbioze. Neka istraživanja pokazala su povezanost između promjena u crijevima koje nastaju s dobi i Alzheimerove bolesti.
Emocionalni i psihološki faktori mogu izazvati simptome u crijevima, tako da se često, bez jasnog fizičkog uzroka, jave problemi sa crijevima
Najnovija istraživanja govore u prilog da bi se i depresija mogla smatrati upalnim poremećajem koji nastaje u okviru lošeg zdravlja crijeva. U nekim istraživanjima na eksperimentalnim životinjama pokazano je da izazivanje promjena crijevnih mikrobiota može dijelom izazvati poremećaje koji se vide kod anksioznosti i depresije.
Ta nova istraživanja mogu objasniti zašto veći nego normalno postotak ljudi koji imaju sindrom iritabilnog kolona (irritable bowel syndrome IBS) i funkcionalne probleme crijeva razvijaju depresiju i anksioznost. To je posebno značajno jer preko 30 do 40 posto populacije ima u određenom smislu, funkcionalne probleme crijeva – objašnjava dr. Jay Pasricha, direktor Centra za Neurogastroenterologiju Sveučilišta John Hopkins iz Baltimorea. On također navodi da aktivnost u probavnom traktu može utjecati i na kognitivne funkcije ( razmišljanje i pamćenje), no u tom području treba još dalje istraživati. Također je važno otkriti kako aktivnost gastrointestinalnog trakta utječe na metabolizam, povećavajući ili smanjujući rizik nastanka bolesti kao što je na primjer šećerna bolest tipa 2.
Zdravlje našeg mozga ovisi o nizu elemenata životnog stila koji utječu na zdravlje crijeva, uključujući u najvećoj mjeri prehranu, uz redukciju prevelike količine šećera i drugih rafiniranih ugljikohidrata i uzimanje probiotika.
Smatra se naime da većina ‘zapadnjačkih’ programa prehrane sadrže nedovoljne količine vitamina, drugih hranjivih tvari i masnoća potrebnih za zdravlje mozga. Dr Wahls, koja je zagovornik tzv. Paleo prehrane, smatra da mnogi bolesnici s multiplom sklerozom imaju genetsku predispoziciju prema agresivnom imunološkom odgovoru na gluten, kazein (protin iz mlijeka) i protein iz jaja.
Studije su pokazale povezanost celijakije, bolesti koju obilježava intolerancija na gluten, i multiple skleroze. Celijakija i multipla skleroza obje spadaju u autoimune bolesti, a celijakija može uzrokovati neurološke simptome nalik onima iz okvira multiple skleroze.
Neugodna nadutost
U trenutku promjene načina prehrane ne treba očekivati trenutni rezultat. Dapače, opisuje se ponekad i dosta težak period adaptacije na novi režim. Nutricionisti savjetuju uključenje svih članova obitelji u program prehrane kako bi se olakšao period tranzicije, a kasnije pojednostavnila i obaveza pripremanja hrana, što svakako utječe na dugoročniji plan pridržavanja pravilima prehrane i boljem rezultatu. Prva dva tjedna su najteža, ali nakon njih slijedi povećanje energetskog statusa, mentalna oštrina, smanjenje umora i prava borba sa simptomima.
No, kako stvari ne bi bile toliko jednostavne, studije su pronašle i nedostatak Paleo prehrani. Istraživanja, doduše na malom broju ispitanika, su pokazala da strogo pridržavanje ovom režimu prehrane može uzrokovati nedovoljan unos vitamina D i E. Stoga, potreban je oprezan i educiran pristup promjeni prehrane i životnog stila.
U trenutku promjene načina prehrane ne treba očekivati trenutni rezultat
Bol u trbuhu
Danas znamo da je i non-celijačna osjetljivost na gluten povezana s autoimunim poremećajima. Mnogi s non-celijačnom osjetljivosti na gluten imaju povišene autoimune markere u krvi koji upućuju da izloženost pšenici može uzrokovati autoimune poteškoće čak i kada osoba ne boluje od celijakije.
Crijevnu floru čini skupina “dobrih” bakterija koje žive u crijevu. One doprinose imunološkoj regulaciji, propusnosti crijevne stijenke, probavljanju hrane, sintezi nutrijenata i vitamina te šalju signale o gladi i sitosti prema mozgu. Narušavanje ravnoteže crijevne mikroflore dovodi do problema poput proljeva i/ili konstipacije, žgaravice, boli, nadutosti, smrdljivih stolica, povraćanja, itd. Osobe koje nisu posebno osjetljive na gluten najčešće imaju slične tegobe ali u manjem opsegu, dovodeći do kroničnih, ponavljajućih crijevnih tegoba.
Sve navedeno je uvod u probleme koji povezuju prehranu, gluten i mozak. Iako na spomen pšenice, prva asocijacija je probavni trakt, ne smijemo zaboraviti naš najvažniji organ koji pati nakon “dobrog” obroka – mozak.
Svima je poznat osjećaj umora i osjećaj “magle” u glavi. Oboje su simptomi “loše” probave. Stepenicu iznad su ozbiljnije poteškoće poput povećane osjetljivosti na pojavu demencije i Alzheimerove bolesti koje se danas povezuju s imuno-inflamatornim odgovorom crijevne stijenke na upalu i poremećaj crijevnog mikrobioma. Danas se autoimunost općenito povezuje i s depresijom.
Pristup svakom bolesniku ili bolesnici mora biti individualan, pa tako i režim prehrane koji se odlučimo preporučiti mora biti kreiran prema potrebama i željama određenog bolesnika. Međusobna suradnja osigurava pridržavanje dogovorenom planu, a time i bolji uspjeh u borbi sa simptomima i samom bolešću.
S ovim novim spoznajama, javljaju se i nove mogućnosti u prevenciji i liječenju neuroloških i neuropsihijatrijskih poremećaja, pomoću održavanja zdravih crijeva.
Najsnažniji aspekt odnosa crijeva i mozga je razumijevanje da mnogi od naših dnevnih izbora u životnom stilu, igraju veliku ulogu u održavanju našeg općeg zdravlja i dobrobiti.