Godinama se smatralo da je svjetlost najvažniji vanjski čimbenik koji određuje naš biološki sat. No nova istraživanja sugeriraju da bi i temperatura mogla imati mnogo važniju ulogu u tome kada spavamo, koliko duboko spavamo i koliko se odmorno budimo.
Antropolog Gandhi Yetish i danas se sjeća rituala iz djetinjstva tijekom hladnih zima u New Jerseyju. Prije spavanja otvorio bi prozor i pustio ledeni zrak da mu rashladi lice. Ubrzo bi osjetio pospanost, iako bi se istodobno pitao što će njegova majka reći kada vidi račun za grijanje.
Danas postoje sve brojniji dokazi da je možda bio na dobrom tragu.
Temperatura može imati snažan utjecaj na kvalitetu našeg sna – od toga koliko duboko spavamo do toga koliko se odmorno osjećamo nakon buđenja. Neki znanstvenici idu korak dalje i smatraju da bi temperatura mogla biti gotovo jednako važna kao i svjetlost kada je riječ o određivanju našeg vremena spavanja.
No što zapravo znamo?
Sunčeva toplina možda određuje više od dnevne svjetlosti
Yetish je dugo smatrao da je njegova sklonost spavanju u hladnijoj prostoriji samo osobna navika.
Kasnije je, istražujući obrasce spavanja ljudi koji žive u tradicionalnim, neindustrijaliziranim društvima, proučavao pripadnike naroda Tsimane u bolivijskoj Amazoni.
Znanstvenici su dugo smatrali da je izlaganje svjetlosti najvažniji okolišni signal koji određuje vrijeme spavanja. No Yetish je primijetio nešto neobično.
Pripadnici naroda Tsimane uglavnom su odlazili spavati nekoliko sati nakon zalaska Sunca i budili se prije izlaska Sunca, iako nisu imali električnu rasvjetu te su većinu dana provodili na otvorenom.
Yetish i njegovi kolege potom su proučavali još dvije autohtone skupine – narod Hadza iz sjeverne Tanzanije i narod San iz južne Afrike.
Njihovi obrasci spavanja također nisu uvijek odgovarali ciklusu svjetlosti i tame.
Umjesto toga, činilo se da se njihovo vrijeme spavanja bolje poklapa s padom i porastom temperature okoliša.
„Pretpostavljamo da su zalazak i izlazak Sunca važni zbog svjetlosti. No temperatura također dolazi od Sunca“, objašnjava Yetish.
Zašto se tijelo hladi prije spavanja?
Desetljeća istraživanja pokazuju da temperatura naše jezgre počinje padati kako se približavamo vremenu za spavanje.
Tijekom većeg dijela noći nastavlja se smanjivati i obično je oko 1 °C niža nego tijekom dnevnog maksimuma.
To bi moglo objasniti zašto ljudi često kraće i nemirnije spavaju kada im je prostorija prevruća.
„Svatko tko je ikada spavao u hotelskoj sobi koja je bila prevruća vjerojatno je osjetio takve posljedice“, kaže Sebastian Herberger, liječnik i znanstvenik koji se bavi spavanjem u Interdisciplinarnom centru za medicinu spavanja u Berlinu.
Jedno istraživanje iz 2007. godine posebno je proučavalo kako promjene temperature utječu na san.
Sudionici su spavali u dvije različite situacije. U jednom slučaju temperatura u sobi postupno se smanjivala s 27 °C na 24 °C između 18 i 22 sata, zatim se između 3 i 7 sati ujutro ponovno povećavala na 27 °C.
To je trebalo oponašati prirodne promjene temperature tijekom noći.
U drugom slučaju temperatura je cijelo vrijeme ostajala na 27 °C.
Rezultati su bili zanimljivi.
Kod ljudi koji su spavali uz promjene temperature zabilježene su više razine melatonina, hormona koji tijelu signalizira da je vrijeme za usporavanje i pripremu za san.
Ti su se sudionici također osjećali odmornije nakon buđenja.
Znanstvenici su pretpostavili da je ljudsko tijelo možda evolucijski prilagođeno dubljem snu tijekom prirodnih promjena temperature u sumrak i zoru.
Može li temperatura podešavati naš biološki sat?
Tu se otvara još zanimljivije pitanje.
Naš cirkadijalni ritam predstavlja unutarnji biološki sat koji koordinira brojne promjene u tijelu tijekom 24 sata – od spavanja i budnosti do apetita, tjelesne temperature i drugih fizioloških procesa.
Tradicionalno se smatralo da taj sustav prvenstveno određuje izloženost svjetlosti.
No neki znanstvenici sada smatraju da bi temperatura mogla biti dodatni signal koji pomaže podešavati naš unutarnji sat.
Russell Foster, profesor cirkadijalne neuroznanosti na Sveučilištu Oxford, objašnjava da je upravo cirkadijalni ritam glavni pokretač pada tjelesne temperature prije spavanja.
No moguće je da odnos funkcionira i u suprotnom smjeru – da temperatura ne ovisi samo o našem biološkom satu, nego mu također pomaže u određivanju ritma.
„Ne znamo još što točno temperatura radi kao signal sustavima koji reguliraju san“, kaže Foster.
Eksperimenti daju zanimljive rezultate
Eksperimenti na životinjama pružili su određene dokaze da temperatura može utjecati na biološki sat.
Znanstvenici su uspjeli mijenjati cirkadijalne ritmove različitih vrsta, od vinskih mušica do deva, koristeći samo cikluse promjene temperature.
Slični eksperimenti provedeni su i na ljudskim stanicama, čiji su unutarnji satovi također mogli biti podešeni simuliranjem promjena tjelesne temperature.
No rezultate istraživanja na životinjama i stanicama nije moguće jednostavno prenijeti na ljude.
Jedno od pitanja jest kako razlikovati pravi učinak na cirkadijalni ritam od jednostavne fiziološke reakcije na neugodu.
Ako netko lošije spava u toploj sobi, primjerice, to ne mora značiti da je temperatura promijenila njegov biološki sat. Možda mu je jednostavno prevruće da bi se tijelo moglo opustiti.
Ipak, neka istraživanja daju naslutiti da se događa nešto više.
U jednom istraživanju iz 1974. godine sudionici su tijekom spavanja održavali temperaturu prostorije oko 6 °C nižom nego dok su bili budni.
Ta je promjena produžila njihove cikluse spavanja i budnosti za oko 23 minute.
Autori su tada zaključili da je učinak temperature na ljudski cirkadijalni ritam bio vrlo sličan učinku svjetlosti.
Drugo istraživanje iz 2007. godine pokazalo je da promjene temperature prostorije mogu utjecati i na unutarnju temperaturu tijela.
Sudionici koji su bili izloženi promjenama temperature dosegnuli su najnižu tjelesnu temperaturu u prosjeku oko sat vremena ranije nego kada je temperatura u prostoriji ostajala stalna.
To sugerira da temperatura spavaće sobe možda zaista može utjecati na naš unutarnji biološki sat.
No znanstvenici naglašavaju da je potrebno još mnogo istraživanja.
Temperatura možda nije „nova svjetlost“
Christian Cajochen, kronobiolog sa Sveučilišta u Baselu, smatra da temperatura može utjecati na naše cirkadijalne ritmove.
Ipak, vrlo je malo eksperimenata izravno istraživalo to pitanje.
„Po mom mišljenju, temperatura nije ‘nova svjetlost’ kada je riječ o podešavanju našeg biološkog sata“, kaže Cajochen.
Drugim riječima, svjetlost i dalje ima vrlo važnu ulogu, ali temperatura bi mogla biti jedan od dodatnih čimbenika koji utječu na vrijeme i kvalitetu našeg sna.
Problem modernog života možda je i u stalnoj temperaturi
Temperatura utječe na san na više različitih načina.
Kada postajemo pospani, na nas djeluju dva glavna sustava.
Prvi je homeostatski sustav spavanja – što smo dulje budni, to je veća potreba za snom.
Drugi je cirkadijalni sustav, odnosno naš unutarnji biološki sat koji određuje kada smo prirodno pospani, a kada budni.
Postoji i treći sustav, takozvani sustav koji potiče budnost, koji u određenim situacijama može nadjačati prethodna dva. Primjerice, požarni alarm će nas probuditi u tri ujutro bez obzira na to koliko smo umorni.
Svi ti sustavi međusobno su povezani, pa znanstvenici još ne mogu sa sigurnošću reći koliko je temperatura izravno odgovorna za promjene cirkadijalnog ritma.
No neuroznanstvenik Jerome Siegel sa Sveučilišta California u Los Angelesu smatra da je temperatura možda čak važnija od svjetlosti.
Prema njegovom mišljenju, činjenica da suvremeni ljudi žive u kućama u kojima je temperatura gotovo jednaka tijekom cijelog dana i noći možda pridonosi problemima sa spavanjem.
To bi moglo biti jedan od razloga zašto su poremećaji poput nesanice mnogo češći u industrijaliziranim društvima nego u nekim tradicionalnim zajednicama.
Kada su istraživači proučavali pojavu nesanice među pripadnicima naroda Tsimane i San, otkrili su zanimljivu stvar: nijedna od tih skupina čak nije imala riječ za nesanicu.
„Jednostavno više ne živimo u okolišu za koji smo evoluirali“, kaže Siegel.
Trebamo li otvoriti prozor prije spavanja?
Znanstvenici još uvijek pokušavaju utvrditi kako bi se promjene temperature mogle najbolje iskoristiti za poboljšanje sna.
Za sada nije poznata idealna temperatura spavaće sobe niti točno određena količina hlađenja koja bi najbolje odgovarala ljudskom organizmu.
Ipak, postoji jednostavan eksperiment koji ne košta gotovo ništa.
Ako vam je soba navečer pretopla, otvoriti prozor i pustiti malo hladnijeg zraka možda uopće nije loša ideja.
Možda je ono što je Gandhi Yetish radio kao dijete tijekom hladnih noći u New Jerseyju bilo puno više od dječje navike.
Možda je njegovo tijelo jednostavno znalo nešto što znanost tek počinje ozbiljnije istraživati.