Dok javnost raspravlja o tome hoće li nam AI alati poput ChatGPT-ja oduzeti posao, iza kulisa se odvija ogromna utrka, možda i najveća infrastrukturna oklada u povijesti.
U svijetu tehnologije navikli smo na velike brojke, no čak i za Silicijsku dolinu iznos od 320 milijardi dolara zvuči prilično visoko. Ali to nije – recimo – prognoza ukupnog tržišta umjetne inteligencije do kraja desetljeća. To je, prema navodima Precedence Researcha, procijenjeni iznos koji su takozvani hyperscaleri (hiperskalari) – tehnološki divovi koji dominiraju pohranom u oblaku – potrošili na kapitalne izdatke unutar jedne godine. Da stavimo stvar u još jasniju perspektivu, konzultantska kuća Alvarez & Marsal navodi da su se samo četiri kompanije – Amazon, Google, Microsoft i Meta – obvezale potrošiti više od 320 milijardi dolara u 2025., nakon što su u 2024. već uložile 217 milijardi dolara piše Jutarnji.hr.
Dok javnost raspravlja o tome hoće li nam AI alati poput ChatGPT-ja oduzeti posao, iza kulisa se odvija ogromna utrka, možda i najveća infrastrukturna oklada u povijesti. To nije samo softverska revolucija; ovo je industrijska revolucija koja zahtijeva čelik, beton, bakrene kabele i, iznad svega, nezamislive količine električne energije. Procjene investicijske banke Morgan Stanley sugeriraju da bi globalna potrošnja na podatkovne centre do 2028. godine mogla dosegnuti gotovo tri bilijuna dolara (ili 3000 milijardi).
Pobjednik u ovoj novoj utrci u naoružanju možda neće biti onaj s najelegantnijim algoritmom, već onaj tko može najbrže izgraditi, financirati i napajati ove nove tvornice za umjetnu inteligenciju. U staroj zlatnoj groznici najviše su zaradili prodavači lopata. U novoj, AI groznici, “lopate” su cijeli industrijski kampusi vrijedni milijarde dolara, od kojih neki zahtijevaju i do 2000 megavata struje – dovoljno da napajaju manji grad.
Anatomija AI tvornice
Ako vam na pamet pada pitanje zbog čega je ovo toliko skuplje od svega što smo vidjeli dosad i zar već nemamo sijaset podatkovnih centara za cloud i društvene mreže, djelomično ste u pravu. Odgovor je da imamo, ali AI podatkovni centar razlikuje se od tradicionalnog podatkovnog centra kao što se bolid Formule 1 razlikuje od obiteljskog automobila. Razlika leži u dvije ključne stvari: procesorima i hlađenju.
Prvo, procesori. Tradicionalni podatkovni centri oslanjaju se na CPU (Central Processing Units ili središnje procesorske jedinice). To su svestrani, pametni čipovi dizajnirani da brzo obavljaju vrlo složene zadatke, ali jedan za drugim. Za potrebe umjetne inteligencije, posebno za deep learning (duboko učenje), potrebni su GPU (Graphics Processing Units ili grafičke procesorske jedinice). CPU je brz i može žonglirati s petsto ili tisuću različitih zadataka istovremeno. GPU, s druge strane, izvršava jedan jedini zadatak, a treniranje AI modela uključuje obradu trilijuna podataka paralelno.
Jedna “brigada” GPU-ova, zbijena u servere, stvara problem: nevjerojatnu gustoću snage ili “power density”. Dok tradicionalni serverski stalak (ili u žargonu “rack”) troši možda 20 kilovata (kW) energije, AI rack zahtijeva 60 kW, 100 kW ili čak i više. Sva ta energija pretvara se u toplinu. Pokušati ohladiti moderni AI server tradicionalnim zračnim hlađenjem doslovno je kao pokušati ugasiti logorsku vatru puhanjem u nju. Rješenje je liquid cooling ili hlađenje tekućinom.
OGLAS
U modernim AI centrima, to više nije opcija, nego je postalo nužnost. To uključuje ili direct-to-chip (izravno na čip) hlađenje, gdje se hladna tekućina pumpa kroz bakrene ploče pričvršćene izravno na užarene GPU-ove, ili ekstremniju metodu “immersion coolinga” (dakle potapajuće hlađenje), gdje se cijeli serveri doslovno potapaju u specijalnu, nevodljivu tekućinu. To potpuno mijenja način na koji se podatkovni centri grade. Više vam ne trebaju samo električari; trebaju vam i vodoinstalateri. I to objašnjava zašto ne možete samo nadoštukati stari centar. Morate graditi potpuno novu, bilijune dolara vrijednu klasu tvornica.
Graditelji i stanari
Tko su, dakle, titani koji grade i plaćaju ovu novu infrastrukturu? Industrija se dijeli na tri klase graditelja i jednu vrlo usku klasu stanara.
Prvi i najmoćniji graditelji su sami hiperskalari. “Velika četvorka” clouda – Amazon Web Services (AWS), Microsoft Azure, Google Cloud i Alibaba Cloud – grade prvenstveno za vlastite potrebe, ali i za iznajmljivanje. Njima se pridružuju Meta i Apple, koji grade kolosalne privatne centre. Njihova potrošnja definira tržište; Microsoft, primjerice, troši 34,9 milijardi dolara kvartalno na AI projekte, dok Amazon planira kapitalne izdatke od 75 milijardi dolara za 2025.
Druga klasa su “stanodavci”, specijalizirane tvrtke poznate kao REITs (Real Estate Investment Trusts ili fondovi za ulaganje u nekretnine). Oni su vlasnici zgrada i zemljišta. Najveći među njima, poput Equinixa (koji upravlja s više od 250 postrojenja globalno) i Digital Realtyja (koji se ubrzano širi i u Hrvatskoj), posjeduju digitalne “luke” u kojima se stotine tvrtki mogu izravno povezati. Međutim, oni su se našli u paradoksalnoj situaciji. Iako potražnja eksplodira, analitičari ističu da su 2025. imali “ne osobito spektakularne” rezultate jer njihovi najveći klijenti – sami hiperskalari – sada sve više grade vlastite, masivne kampuse kako bi zadržali potpunu kontrolu nad troškovima i dizajnom.
Treća, i možda najzanimljivija klasa graditelja su “novi bogataši”. Kako navodi Alvarez & Marsal, radi se o operaterima koji su nastali na profitu, ili pepelu, industrije crypto-mininga (ili rudarenja kriptovaluta). Tvrtke kao što su CoreWeave i Core Scientific shvatile su ključnu stvar: u AI revoluciji, vrijedna imovina nisu samo čipovi ili nekretnine. Tu je i ugovor o opskrbi električnom energijom. Ove tvrtke provele su godine pregovarajući dugoročne, jeftine ugovore o kupnji struje za rudarenje bitcoina, često na zabačenim lokacijama. Sada, kada, kako piše Nasdaq, “prava nestašica nisu čipovi, nego struja i mrežni priključci za njenu isporuku”, ti stari ugovori vrijede zlata. Oni sada preprodaju tu “snagu” AI tvrtkama po napuhanim cijenama.
A tko su stanari? Potražnja za svom ovom infrastrukturom nevjerojatno je koncentrirana. Analitičari procjenjuju da čak trećina svih vrhunskih Nvidijinih GPU-ova odlazi na samo dvije tvrtke: OpenAI (tvorac ChatGPT-ja) i Anthropic (tvorac Claudea). Dodajte tome još Google, Metu i xAI Elona Muska, i dobili ste gotovo cjelokupno tržište za treniranje najnaprednijih modela.
No, ova infrastrukturna groznica ima i još mračniju stranu, čija se cijena ne plaća u dolarima, nego i u teravat-satima i milijunima litara vode. AI serveri su, kako ih je nazvala studija u časopisu Joule, pravi “energetski vampiri”. Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da bi podatkovni centri, kriptovalute i AI već do 2026. godine mogli zajedno trošiti električne energije koliko i cijela Njemačka ili Švedska. Znanstvenik Alex de Vries procjenjuje da bi do 2027. samo AI industrija mogla trošiti struje koliko Argentina ili Nizozemska. Analiza Goldman Sachsa još je dramatičnija: predviđaju da će globalna potražnja za energijom iz podatkovnih centara porasti za 165 posto do 2030. godine.
No, najšokantniji podatak dolazi ponovno od IEA-e. Agencija procjenjuje da će do 2030. godine podatkovni centri u Sjedinjenim Državama trošiti više električne energije nego cjelokupna američka teška industrija zajedno – više od proizvodnje aluminija, čelika, cementa i kemikalija.
Nadalje, NPR izvještava da prosječni podatkovni centar koristi oko 1,1 milijun litara vode dnevno za hlađenje, što je ekvivalent potrošnji vode oko 100.000 kućanstava. Problem je što se ovi centri, u potrazi za jeftinom strujom i zemljištem, često grade u regijama s kroničnom nestašicom vode. Google je u svom izvješću za 2023. priznao da je gotovo 80 posto vode koju su koristili za hlađenje svojih centara diljem svijeta bila pitka voda.
Manija je primila razmjere kakve čovječanstvo još nije doživjelo. Baca se nezamisliv novac, svi spremno skaču s litice
Ova potrošnja ima izravne ekološke posljedice. Kako piše Smithsonian Magazine, Amazon je u srpnju izvijestio o porastu svojih ukupnih emisija stakleničkih plinova u 2024. (na 68,25 milijuna metričkih tona), što je prvi zabilježeni porast od 2021. godine, a kao glavnog krivca naveo je “podatkovne centre”. Googleove emisije porasle su za 48 posto od 2019., također uglavnom zbog razvoja podatkovnih centara.
Pumpaj, pumpaj
Da stvar bude bizarnija, neki od najvećih investitora uvjereni su da ulažu u novi financijski balon. Kako je izvijestio Washington Post, i izvršni direktor Mete Mark Zuckerberg i Sam Altman iz OpenAI-ja privatno su izjavili kako vjeruju da je industrija stvorila “investicijski balon” koji bi mogao dovesti do financijskih gubitaka. Bill Gates, osnivač Microsofta, bio je još izravniji, uspoređujući situaciju s dot-com balonom kasnih 90-ih i upozoravajući da će “tone ovih investicija biti slijepe ulice”. Njegove riječi podupire i studija s MIT-a, koja je utvrdila da 95 posto organizacija dobiva “nula povrata” unatoč milijardama uloženim u generativnu umjetnu inteligenciju. Startupi koji pokreću svu potražnju, poput Anthropica, i dalje su potpuno neprofitabilni.
Ipak, analitičari Goldman Sachsa tvrde da ovo nije dot-com balon. Razlog? Za razliku od 1999., kada su se ulaganja financirala rizičnim dugovima, ovu utrku financiraju divovi poput Microsofta i Amazona koristeći “interni gotovinski tijek” (internal cash flow). Oni si mogu priuštiti gubitak. Nadalje, za razliku od dot-com ere koja je bila virtualna, ova je revolucija “sve više vezana uz fizičku infrastrukturu – energiju, resurse, kapitalna dobra”.
Međutim, rizik ovdje nije samo financijski, već fizički i ekološki. Dot-com balon ostavio je iza sebe gomilu beskorisnih web-stranica i bankrotiranih tvrtki. Ako ovaj AI balon pukne, ostat će nam milijarde dolara vrijedne betonske tvornice, ali i dvadesetogodišnji ugovori koji obvezuju lokalne zajednice da isporučuju gigavate struje tim zgradama. Ostat će nam i trajno iscrpljeni podzemni izvori vode.