Čim je nešto zlatno, automatski pobuđuje zanimljive i dobre misli, pa tako i zlatna misa pobuđuje puno zlatnih misli i pozlaćenih pitanja. Slavio sam 40 godina svećenstva jer sam mislio da neću doživjeti 50. obljetnicu svećeništva, kad tamo dođe i ta godina i dan, 12. srpnja 2026.
Piše: Mons. akademik Franjo Topić /AUTOGRAF
Kako sam anticipirao ”zlatnu misu” prije deset godina nisam ni mislio obilježavati 50. obljetnicu, ali su mnogi pitali hoće li i kad će biti, te insistirali pa sam ipak popustio i krenuo u organizaciju zlatnog jubileja. Popustio sam jer takve obljetnice mogu i trebaju biti ne veličanje slavljenika, nego jedan lijep duhovni događaj, a i vrijedan društveni događaj, što je i bilo.
Prvo sam pitao kardinala Vinka Puljića, je li voljan propovijedati, i on je istog dana pristao. Obavijestio sam i nadbiskupa Tomu Vukšića je li se slaže s predloženim propovjednikom i on je pristao.
Zlatna misa je trebala biti i bila je u župi Presvetog Trojstva u Novom Travniku, gdje pokojni brat Stipo ima jednu od svoje dvije kuće i gdje žive njegova kćer Lucija i sin Anto, a živjela je i pokojna supruga Anka koja je preminula 26. rujna 2025.
Kad je srušena stara kuća, a Halid Bešlić ima krasnu pjesmu o staroj kući, onda je ispalo najzgodnije da boravim u kući u gradu kod pokojnog brata Stipe, jer tamo ima odvojen apartman, lagan pristup, a i finu i gostoljubivu čeljad.
Da ne bi bilo zabune, i druga moja rodbina je vrlo gostoljubiva prema meni a i drugima. Utrkivali su se svi i danas se utrkuju tko će me bolje ugostiti.
Kad to spominjem dodat ću da je naša obitelj bila uvijek vrlo gostoljubiva, o čemu ću pisati nekom drugom zgodom, a sad ću spomenuti samo nešto.
U našoj ”staroj kući” koja se nalazila blizu ceste u Margetićima svaki dan je bilo gostiju i svakome se nudila kava, rakija, ako je vrijeme i ručak i večera. Kod nas su se navraćali i muslimani i pravoslavni. Neki pravoslavni iz sela Zijameta/Bugojno često su noćivali srijedom uvečer, da bi stigli što ranije na pijacu u Travnik.
Piše Ivo Andrić kako je telal najavljivao promjenu pijačnog dana u Travniku od petka na četvrtak: Petak nije više u petak, nego je petak u četvrtak.
Zlatna misa u Novom Travniku
Bilo je desetak svećenika na čelu sa župnikom dr. Antom Ledićem, koji je zdušno prihvatio održavanje Zlatne mise i sjajno i vesela srca organizirao što je spadalo na njega.
Kako je bila nedjelja kad svećenici imaju mise, to je utjecalo i na dolazak svećenika. Posebno treba istaknuti da je došao iz Vojvodine kolega iz gimnazije vlč. Jakob Pfeifer i kolega sa studija vlč. Paško Dani s Kosova.
Kardinal Puljić je govorio posebno o misništvu, kako on voli zvati svećeništvo. Svećeništvo je dar Božji i svećenik je važan posebno jer predvodi Misu, tumači Riječ Božju, a dijeli i druge sakramente. Svećenik je uzet od ljudi, ali za ljude. Uvodno je iznio i nekoliko podataka o slavljeniku.
Misu je uživo prenosila sarajevska televizija Hayat što je odmah prihvatio vlasnik Elvir Švrakić. Mi smo surađivali na njihovim počecima u ratu 1992. što gazda nikad ne zaboravlja. Stručni komentator je bio prof. dr. Drago Župarić a pomagala je u realizaciji i Marina Knežević s BH televizije. Vlasnica Televizije Laudato, Ksenija Abramović, rado je prihvatila da i oni prenose misu uživo. Signal je rado ustupio Hayat i to gratis.
Na misi je pjevao župski zbor sa voditeljicom s. Anđelom Brkić a posebni gosti mo. Bartolomej Stanković i operni pjevač Siniša Markanović su obogatili pjevanjem par pjesama.
Crkva je bila ispunjena i atmosfera je bila duhovna. Bili su prisutni i pripadnici drugih naših religija na čelu s poznatom pjevačicom Hankom Paldum te akademikom Mirkom Pejanovićem, nekadašnjim srpskim članom Predsjedništva BiH i predsjednikom židovskog kulturnog društva La Benevolencia Vladimirom Andrleom.
Ručak i druženje
Posebno teško i delikatno bilo je pitanje kako izabrati manji broj gostiju na ručku. Od par tisuća izabrali smo 220, a ručak i druženje bili su u svadbenom salonu i restoranu Aviva u Novom Travniku. To je dobar restoran i osoblje je vrlo profesionalno, a nije ni cijena pretjerana. Hranom su gosti bili vrlo zadovoljni.
Na Misi i na ručku je bila gotovo sva naša rodbina, komšije i prijatelji, predstavnici HKD Napredak, čiji sam bio obnovitelj i predsjednik, 29 godina (1990 – 2019), Panevropske unije BiH, osnivač i predsjednik (1995 – 2010, 2024.-) i Zaklade ljudsko bratstvo (2022.-).
Na druženju je bilo prigodnih govora, a voditelj je bio vlč. Anto: bratićna prof. dr. Davorka Topić Stipić u ime rodbine, vlč. Jozo Batinić u ime bivših studenata, vlč. Luka Brković u ime Napretka, prof. Pejanović o mom društvenom angažmanu, predsjednik Međunarodne Paneuropske unije akademik prof. dr. Pavo Barišić iz Zagreba. Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Mario Bernardić je ostavio svoj pisani govor.
I ja sam govorio, prije svega zahvaljujući Bogu na daru života, na svećeničkom pozivu i na svemu što mi je Bog dao u dugom životu. Bogu sam zahvalan za sve i za sve teške bolesti (preboljena leukemija prije 37 godina, rak prostate i operacija kičme). Uzelo bi puno prostora da se citira i malo od govora. Ručak su začinili pjesmama Hanka i operni prvak Ivica Šarić a i kard. Puljić u duetu s Šarićem sa pjesmom ”Tebi majko misli lete”.
Na kraju treba dodati da jubilej ne bi izgledao tako dobro da nije bilo velikog angažmana tajnika Zaklade Željka Galića, PEU Zvonimire Jakić i Anese Galić.
O Zlatnoj misi pisali su mnogi bh mediji, čime je dodatno zlatna misa bila pozlaćena. Uz puno čestitki izdvojit ćemo samo dio iz dvije čestitke.
Kardinal Josip Bozanić, umirovljeni zagrebački nadbiskup, napisao je mali esej iz kojega citiram par rečenica: ”Dragi Franjo, s osobitom se radošću prisjećam našeg prvog susreta na studijskom hodočašću u Svetu Zemlju 1978. godine, pa zatim naših zajedničkih studentskih dana u Rimu, gdje su se, u ozračju molitve, studija i crkvenoga zajedništva, oblikovala prijateljstva… Svojim si znanjem i duhovnom otvorenošću svjedočio da se teologija potvrđuje u služenju čovjeku i u promicanju civilizacije ljubavi….
Posebno mjesto u Tvom životu ima neumorno zauzimanje za mir, pomirenje i međureligijski dijalog. U najtežim godinama rata, kada su mnogi bili prisiljeni napustiti Sarajevo, Ti si ostao uz svoj narod i svoju Crkvu vrhbosansku, dijeleći sudbinu ljudi kojima si bio poslan. Usprkos svakodnevnim opasnostima, nisi prestao graditi mostove među ljudima, promicati razumijevanje i svjedočiti da je mir moguć i onda kada se čini nedostižnim.
Jednako je dragocjen i Tvoj doprinos obnovi i razvoju HKD Napredak. U vremenu kada je trebalo jačati nadu i ponovno izgrađivati kulturne i društvene ustanove, svojim si vodstvom i neumornim radom pridonio da Napredak ponovno postane institucija koja će njegovati nacionalni identitet Hrvata u Bosni i Hercegovini te mjesto susreta, obrazovanja, kulturnoga stvaralaštva i povezivanja ljudi različitih vjerskih i nacionalnih pripadnosti”.
Zadarski nadbiskup u miru, mons. Želimir Puljić, bivši profesor i rektor Vrhbosanske bogoslovije, napisao je između ostalog: ”Zahvalan sam Božjoj Providnosti što smo se našli (Želimir rektor i Franjo prefekt studija) u Štadlerovoj Bogosloviji u Sarajevu na istom poslu i zadatku odgoja i obrazovanja novih svećeničkih naraštaja.
Nosim drage uspomene iz našeg zajedničkog rada, planova i ostvarenja; posebice iz Tvoga kolegijalnog, korektnog i bratskog odnosa. Žao mi je, međutim, da se tijekom višegodišnjeg rada nikada ni poriječkali nismo (pa ne znam kako izgledaš, kad se naljutiš)”. Bogu hvala!