Na sarajevskim ulicama u ponedjeljak su osvanuli neobični plakati s porukom ‘Na koga djeca liče? Na Babu!’. Ovo je reakcija, za sada nepoznatih “autora” na koaliciju HDZ-SNSD-Osmorka čime se izbacuje SDA iz državne vlati. To su inače i uobičajeni načini pritiska, prijetnji i “slanja poruka” od strane stranačkih “volontera”, vrlo prisutnih u BiH i kada je riječ o drugim, najčešće vladajućim strankama kada osjete prijetnju od političkog oponenta.
Na plakatima u Sarajevu su portreti predsjednika Naroda i pravde (NiP) Elmedina Konakovića, SDP-a BiH Nermina Nikšića i Naše stranke Edina Forte, te Fikret Abdić Babe, osuđeni ratni zločinac čime se aludira da su spomenuta trojka njegovi politički sljedbenici.
“Plakati na kojem nas kerberi režima uspoređuju s ratnim zločincem nisu ništa novo i nije prvi put. Kontinuirano to rade, godinama već. U strahu od gubitka vlasti sad jesu još radikalniji i glasniji, istina. Sve koji se susude suprotstaviti lošim dijelima i lošim politikama sotoniziraju. Napadaju nam obitelji, prijatelje, ne prezaju ni kada su djeca u pitanju, žene. Na društvenim mrežama to rade brutalno, sve prijave i dokazi protiv njih završavaju u ladicama perića, dalida, sarajlija, stanački tužitelji i sudci to zovu slobodom govora. Od svega najvažnija jest poruka koju upućujem svim članovima i simpatizerima Naroda i pravde, a i svim normalnim ljudima koji se bore za promjene. Nikada ne smijemo sličiti na ove ljude i nikada ne smijemo koristiti njihove metode! Časno i glasno u borbu za bolji život u BiH. Kerberi će svoje, a mi svoje. A realno, ovo su ozbiljni znakovi slabosti i nemoći koje režim pokazuje”, komentirao je Konaković.
Putem društvenih mreža reagirao je i SDP-ovac Aner Žuljević podsjećajući kako je Fikret Abdić bio član i kandidat SDA s osvojenih 1.045.539 glasova, odnosno, nešto više od 47%.
“Botovi da ponovimo znanje! Fikret Abdic je bio kandidat SDA na izborima i nije vam bio jedini koga danas kao izdajnika stavljate uz slike lidera trojke. Svi su iz vaše kuhinje izašli, a nije ih mali broj! SDP ovci (Tanja, Miro, Ivo, Mirko, Zlaja) su čuvali Aliji leđa da ga ne zbode još koji “patriota” iz SDA. Sikter tenderske patriote! Državu bi za fotelje prodali. Kako ste nervozni. Tito vladao 35, a SDA 32 godine. Dosta”.
Žuljević piše “botovima” kako od 2015. do danas vlast u BiH i FBiH čine SDA, HDZ, SNSD i DF te da su “osam godina zajedno s mrskim dodikmo i Čovićem u obrani zemlje”. “Sikter šupljaci, milijun ljudi ste otjerali svađama”, poružio je Žuljević botovima.
No nije to jedini plakat koji stigmatizira spomenutu političku trojku. Prate ih i plakati ‘Trojanski konj’, ‘Koalicija za otvoreni Balkan i veliku Srbiju’, ‘Dritani iz našeg sokaka’…
Tko je Fikret Abdić?
Podsjetimo, Fikret Abdić bio je šef moćne jugoslavenske tvrtke Agrokomerc. Bio je član SDA od rujna 1990. godine, a u vrijeme rata u BiH, od 1992. do 1993. bio je zajedno s Alijom Izetbegovićem član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda, a od 1993. predsjednik nepriznate tzv. Samostalne autonomne pokrajine Zapadna Bosna i prvi predsjednik Demokratske narodne zajednice.
Zanimljivo je da je Abdić na izborima za Predsjedništvo BiH, kao predstavnik bošnjačkog naroda, dobio najveći broj glasova. Ali, svoje mjesto predsjednika Predsjedništva, koje mu je po broju dobivenih glasova pripadalo, prepušta Aliji Izetbegoviću.
Stvaranje modela mirnodopske ekonomike u ratu počeo je 1992., a usavršio 1993. godine. Model je bio vrlo jednostavan: za sredstvo plaćanja odabrao je njemačku marku. Sklopio je sporazume o trajnom miru s Radovanom Karadžićem i o suradnji i priznanju s Matom Bobanom. Od hrvatskih vlasti dobio je status povlaštenog partnera i pravo na uporabu bescarinske zone u Rijeci. Robni promet s Hrvatskom i inozemstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke Voće.
Bujanjem ratnih sukoba i nakon što je bio u potpunom srpskom okruženju Abdić na vlastiti rođendan 29. rujna 1993. godine proglašava Samostalnu autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu na što su vlasti u Sarajevu gledale kao na čistu izdaju.
U Bihaću je Abdić optužen za smrt 121 civila i trojice ratnih zarobljenika, te za ranjavanje više od 400 civila na bihaćkom, cazinskom, bužimskom i velikokladuškom području 1993. i 1994. godine. Abdić je cijelo vrijeme nakon toga odbacivao bilo kakvu odgovornost, tvrdeći da je riječ o AID-ovim smicalicama. Sada to mora dokazati pred riječkim sudom.
Kako bilo, Fikret Abdić – prema tvrdnjama Slavena Letice – ostavlja dojam veselog, prijaznog, odlučnog i hrabrog čovjeka. Dobro podnosi teške i krizne situacije. Dvije anegdote to najbolje potvrđuju. Prva svjedoči o njegovu hrabrom ponašanju za vrijeme uhićenja, istražnog zatvora i suđenja, a ilustrirana je sudskom izjavom od 5. svibnja 1988. godine: Ne bojim se palice, ne bojim se tamnice, ne bojim se smrtne kazne! Jer se borim za pravu stvar. Sličan smisao i poruku ima i njegovo ponašanje pred Arkanovim četnicima u Bijeljini kad je odbio ispuniti zahtjev da legne u blato, pozivajući ih da mu pucaju u prsa.
I kako god završila priča o Fikretu Abdiću, članovi obitelji, pristaše i sljedbenici iz Cazinske krajine uvijek svoga Babu (kako ga nazivaju) vide u idealiziranoj slici koju je on stvorio u doba rasta Agrokomerca i njegovog pravosudnog progona od 1987. do 1990. godine. On je za njih veliki poslovni mag, brižan i skroman narodni vođa, tribun i učitelj kojem je tuđe pojedinačno, a obiteljsko i opće dobro iznad svake osobne koristi.
U srpnju 2002. godine Sudsko vijeće Županijskog suda u Karlovcu osudilo ga je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom na kaznu od 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, što je najteža moguća zatvorska kazna u Republici Hrvatskoj. Godine 2005. Hrvatski Vrhovni Sud promijenio je kaznu u 15 godina zatvora.
/Republika/