Povratak mode, glazbe i kulture posljednjeg desetljeća prije pametnih telefona i društvenih mreža otkriva čežnju za jednostavnijim i slobodnijim vremenima
London se ponovno vratio u 90-e. Cargo hlače, slip haljine i minimalistički stil Carolyn Bessette-Kennedy ponovno su u središtu modnih trendova. Kate Moss vraća se na modne piste, a Oasis nastavlja s koncertnim turnejama. Iako je 2026. godina, čini se da je suvremena kultura zaokupljena posljednjim desetljećem prije nego što su pametni telefoni, društvene mreže i algoritmi preuzeli svakodnevni život.
Dok su 80-e obilježili raskoš i pretjerivanje, britanske 90-e bile su razdoblje ogoljenog izraza, pobune i kreativne slobode. Film „Trainspotting” iz 1996. godine odbacio je potrošački način života srednje klase, dok su umjetnici i kreativci prihvaćali siroviju, nesavršenu estetiku. Takav se duh mogao vidjeti u nezavisnim časopisima, hip-hopu i umjetničkoj sceni mladih britanskih umjetnika.
Upravo je taj britanski kreativni duh s naglaskom na „uradi sam” danas u središtu izložbe „The 90s: Art and Fashion”, koja se otvara u londonskoj galeriji Tate Britain. Izložbu je osmislio bivši glavni urednik britanskog Voguea Edward Enninful, a obuhvaća više od 100 fotografija, skulptura i odjevnih kombinacija koje su obilježile to desetljeće.
Vrijeme prije pametnih telefona
Među izloženim radovima nalazi se i opsežna fotografska zbirka umjetnice Vince Petersen, koja dokumentira ilegalne rave zabave diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Europe. Fotografije, letci i zapisi iz njezina dnevnika prikazuju prijatelje okupljene oko improviziranih zvučnih sustava, kao i trenutke nakon cjelonoćnih zabava u napuštenim skladištima.
Jedan od zapisa opisuje zabavu održanu u krateru nastalom nakon bombardiranja, nakon koje je nedjelja provedena u plesu i uživanju na suncu.
Edward Enninful smatra da se mlađe generacije toliko poistovjećuju s tim razdobljem jer ga doživljavaju kao posljednje vrijeme u kojem su ljudi mogli slobodno izlaziti i zabavljati se bez straha da će ih netko neprestano snimati.
Prisjetio se i vlastitih početaka u modnoj industriji, kada je 1991. godine, sa samo 18 godina, postao najmlađi modni direktor britanskog časopisa i-D.
„Doslovno smo išli iz klubova ravno na posao. Malo bismo stavili dezodoransa i nastavili raditi ili bismo zaspali na kauču. Takav je bio naš život”, prisjetio se Enninful.
Kate Moss i sirova estetika modne fotografije
Jedan od fotografa koji su obilježili modnu scenu 90-ih bio je Juergen Teller. Proslavio se svojim neispeglanim, neposrednim fotografijama tada još tinejdžerice Kate Moss, a modne agencije ubrzo su počele slati mlade modele u njegov londonski studio na takozvane „go-see” susrete, odnosno upoznavanja s fotografom i potencijalnim angažmanima.
Teller je dokumentirao stotine takvih susreta, a deseci fotografija danas su izloženi u Tate Britain. Na njima se mogu vidjeti djevojke koje čekaju ispred njegova studija, neke u pratnji majki, druge pokušavajući ostaviti dojam opuštenosti ili privući pozornost neobičnim pozama.
„Bilo mi je zanimljivo vidjeti vrlo različite ljude. Želio sam demokratizirati proces pronalaženja novih lica. Svima sam posvećivao jednaku količinu pažnje i vremena”, objasnio je Teller.
Među djevojkama koje su posjetile njegov studio bila je i Sophie Dahl, koja je kasnije postala poznato ime u modnom svijetu. Prisjećajući se susreta, opisala ga je kao ljubaznog i ugodnog čovjeka. Dodala je kako su modeli tada često bili plaćeni odjećom, iako se odjeća nije mogla koristiti za plaćanje stanarine.
Izložba donosi i fotografije londonskog fotografa, DJ-a i televizijskog voditelja Normskog, koji je dokumentirao energiju tadašnjih plesnih podija. Posebno se ističu počeci britanske hip-hop scene i dolazak američkih izvođača poput Public Enemyja i Wu-Tang Clana.
Normski smatra da je tada bilo važno biti dio određene scene, a ne samo promatrati je izvana, kao što to danas često čine kreatori sadržaja na društvenim mrežama.
„Nažalost, danas više nema pravog undergrounda jer je sve transparentno. Mi smo trajali jer se nismo prodavali, nego smo jednostavno stvarali”, rekao je.
Idealna ravnoteža između digitalnog i analognog svijeta
Nostalgija za 90-ima nije samo prolazni modni trend. Za generaciju Z, koja se tog razdoblja uglavnom ne sjeća iz osobnog iskustva, ono predstavlja svojevrsni bijeg od današnjeg svijeta obilježenog umjetnom inteligencijom, neprestanim konzumerizmom i osjećajem usamljenosti.
Psiholog Clay Routledge, koji se bavi proučavanjem nostalgije, smatra da mlade privlači upravo ravnoteža između tehnologije i stvarnog života koja je postojala 90-ih.
Tada su mnoga kućanstva imala jedno računalo s pristupom internetu, ali tehnologija nije bila stalno uz ljude niti ih je pratila na svakom koraku.
Prema Routledgeu, mladi danas ne odbacuju tehnologiju, nego žele pronaći zdraviji i promišljeniji odnos prema njoj.
Tehnološki razvoj 90-ih istodobno je otvorio nove mogućnosti kreativnog izražavanja. Kućna računala i prvi prijenosnici omogućili su glazbenicima stvaranje vlastite glazbe bez potrebe za velikim studijima i skupom opremom.
„Mogli ste stvarati vlastitu glazbu u vlastitom domu. Nije vam trebalo mnogo toga da biste napravili veliku buku”, prisjetio se Normski.
Pojava interneta i elektroničke pošte također je promijenila položaj Ujedinjenog Kraljevstva na svjetskoj kulturnoj sceni. Otvaranje brze željezničke linije Eurostar 1994. godine dodatno je povezalo London s europskim gradovima i ubrzalo razmjenu ideja i kulturnih utjecaja.
Dvije godine kasnije časopis Newsweek proglasio je London „najcool gradom na planetu”.
Kreativna energija tog razdoblja pronašla je prostor u napuštenim industrijskim skladištima Londona i Manchestera, ali i New Yorka. Mladi umjetnici mogli su zaobići tradicionalne galerije, dok su ljubitelji rave kulture imali mjesta za okupljanje.
Danas je, unatoč znatno većim mogućnostima povezivanja putem interneta, prostor za takvu spontanu i nekonvencionalnu kreativnost sve manji.
Umjetnica Vinca Petersen prisjetila se života u londonskim skvotovima, odnosno napuštenim zgradama u kojima su ljudi živjeli bez dopuštenja vlasnika. Takav način života omogućavao je mladima da troše manje vremena na zarađivanje za stanarinu i više vremena na stvaranje.
„Ako se ne morate brinuti o tome kako ćete platiti stanarinu, ne morate toliko raditi. A što onda dobivate? Vrijeme. A kada imate vrijeme, imate i kreativnost”, rekla je.
Nedostaje li nam originalnosti?
Psiholog Routledge smatra da nostalgija može potaknuti inovacije. Za današnje mlade 90-e predstavljaju nešto novo, a povratak prošlosti može im pomoći da pronađu ideje za drugačiji način života u vremenu preopterećenom tehnologijom.
Modna i kulturna novinarka Dana Thomas, međutim, smatra da je jedan od razloga povratka estetike 90-ih i nedostatak originalnosti u suvremenoj modi.
Prema njezinim riječima, vrlo malo dizajnera danas stvara doista originalne ideje. Kao iznimke navela je Ricka Owensa i Iris van Herpen, čiji radovi, smatra, više pripadaju budućnosti nego sadašnjosti.
Luksuzna moda danas se nalazi u neprestanoj utrci s brzom modom, u kojoj se nove kolekcije proizvode gotovo svakih nekoliko tjedana.
„Kreativnosti je potrebno vrijeme. A što se događa kada ga nemate dovoljno? Stalno se vraćate prošlosti i reciklirate ideje jer jednostavno ne možete pratiti tempo”, objasnila je Thomas.
Minimalistički stil Carolyn Bessette-Kennedy, koji je ponovno postao iznimno popularan, opisala je kao svojevrsnu uniformu. Upravo zato modne marketinške službe rado se vraćaju estetici 90-ih – jednostavna je za nošenje, a samim time i lakša za prodaju.
Nisu sve uspomene iz 90-ih vrijedne povratka
Ipak, postoje i dijelovi tog desetljeća koje je bolje ostaviti u prošlosti. Thomas je posebno upozorila na problem takozvanog „heroin chic” izgleda, izrazito mršave i iscrpljene estetike koja je tada bila prisutna u modnoj fotografiji.
Prisjetila se kako joj je prijatelj fotograf pokazao neobrađene fotografije modela na čijem su tijelu bili vidljivi tragovi ubrizgavanja droge.
Promijenio se i odnos prema modnim autoritetima. U prošlosti su urednici modnih časopisa imali gotovo isključivu kontrolu nad time što će se smatrati modernim, dok je internet danas omogućio većem broju ljudi da izraze vlastiti stil i mišljenje.
Michael Grynbaum, autor knjige „Empire of the Elite: Inside Conde Nast, the Media Dynasty that Reshaped America”, smatra da je internet demokratizirao modu i omogućio vidljivost perspektivama koje su ranije bile zanemarene. Ipak, ističe kako stručnost i sposobnost prepoznavanja kvalitete, kakve predstavljaju časopisi poput Voguea, i dalje imaju važnu ulogu.
Enninful se također prisjetio izazova s kojima se suočavao kao crnac u modnoj industriji 90-ih, u kojoj je bilo vrlo malo ljudi koji su izgledali poput njega. Kada je pripremao svoj prvi broj časopisa i-D, želio je na naslovnicu staviti crni model, ali mu je to bilo odbijeno.
Smatra da je društvo u nekim područjima napredovalo, ali se u drugima ponovno vratilo unatrag. Prisjetio se kako su crni modeli u jednom razdoblju gotovo nestali iz modne industrije, da bi se kasnije ponovno vratili.
Razgovori o rasi, identitetu i seksualnosti koji su započeli 90-ih i danas su aktualni. Enninful smatra da je ovo teško razdoblje za mlade ljude, a Petersen primjećuje kako današnje generacije nose znatno veći teret odgovornosti i očekivanja.
„Oni nemaju onu slobodu ranog odraslog života koju smo možda mi imali”, zaključila je Petersen.