Nakon vijesti o smrti Bonnie Tyler u 75. godini života, donosimo analizu o tome što je njezinu melodramatičnu pjesmu o opsesivnoj ljubavi učinilo globalnim i vječnim hitom koji ne gubi sjaj.
Jednog dana u ljeto 1982. godine, kanadski pjevač Rory Dodd pozvan je u njujorški studio Power Station kako bi otpjevao prateće vokale za pjesmu koju je napisao i producirao Jim Steinman za velšku pjevačicu Bonnie Tyler.
„Isuse! Ima li ovdje ičega osim kuhinjskog sudopera?”, uzviknuo je Dodd kada je čuo konačni, zapanjujući miks.
Ta pjesma bila je Total Eclipse of the Heart. Objavljena u veljači 1983., ova gotička arija postala je neviđeni međunarodni uspjeh koji je pomaknuo granice melodrame u pop glazbi. Zasjela je na vrh britanskih top ljestvica, skinuvši s trona Billie Jean Michaela Jacksona, postala još veći hit u SAD-u te osvojila prva mjesta u nizu zemalja.
Tyler je bila neočekivan kandidat za ovakvu dominaciju, s obzirom na to da joj je karijera stagnirala još od hita It’s a Heartache iz 1977. godine. Impresionirana Steinmanovim radom na albumu Bat Out of Hell Meat Loafa, zatražila je suradnju. Diskografska kuća smatrala ju je ludom, no Steinman je prepoznao njezin potencijal, usporedivši njezin hrapavi glas s Janis Joplin. Pjesmu je opisao kao „grozničavu pjesmu” o tamnoj, opsesivnoj strani ljubavi i kao „egzorcizam uz koji možete plesati”.
Rušenje okvira „moćne balade”
Iako se pjesma često svrstava među najlegendarnije „moćne balade” (power ballads) svih vremena, uz hitove grupa Heart (Alone), Journey (Faithfully) ili Foreigner (I Want to Know What Love Is), ta je kategorizacija nedostatna.
Dok klasične moćne balade prate linearni put rasta, Total Eclipse of the Heart donosi nagle harmonijske obrate i neobuzdanu bombastičnost.
- Konstantna eskalacija: Muzikolog David Metzer ističe da je formula moćnih balada „neprekidno stupnjevanje”, no Steinmanove kompozicije svojom epskom duljinom i strašću nadilaze tu kategoriju.
- Kontrast vokala: Rory Dodd, koji pjeva prepoznatljive dionice „turn around”, opisuje spoj svog čistog tenora i hrapavog glasa Bonnie Tyler kao obrnuto viđenje priče o „Ljepotici i zvijeri”.
- Jedinstvenost na ljestvicama: Do njezinog uspona na broj jedan u ožujku 1983., rock balade bile su prisutne, ali nisu dominirale britanskim ljestvicama. Pjesme poput In the Air Tonight Phil Collinsa ili Africa grupe Toto ostale su tik ispod samog vrha.
U pogledu drame i odvažnosti, ova pjesma nadmašuje sve oko sebe. Kritičar Tom Breihan slikovito je primijetio da pojam „moćna balada” jednostavno nema dovoljno moći da opiše ovo djelo.
Urođena teatralnost i wagnerijanski utjecaj
Pjesma duguje mnogo Steinmanovoj ljubavi prema orkestralnim djelima Richarda Wagnera i simfonijskoj, jekom bogatoj produkciji Phila Spectora.
„Imate osjećaj kao da ste Skandinavac u mećavi”, izjavio je tonski snimatelj John Jansen, prisjećajući se kako su koristili odjeke stubišta u studiju za postizanje optimalnog reverba.
Steinman je također iskoristio melodiju iz svog napuštenog mjuzikla o Nosferatuu, što pjesmi daje urođenu teatralnost. Jedini pravi pandan u povijesti top ljestvica po opernom intenzitetu vjerojatno je Queenova Bohemian Rhapsody. Unatoč kritikama onovremenih recenzenata koji su albumu zamjerali nedostatak suptilnosti, publika je bila oduševljena, a album Faster than the Speed of Night dosegao je prvo mjesto.
Bezvremensko nasljeđe i kultni status
Nakon Steinmanove smrti 2021. godine, glazbeni svijet (uključujući Céline Dion i Cher) odao mu je počast kao geniju. Njegov utjecaj i danas se osjeća u bombastičnosti modernih pop i rock pjesama izvođača kao što su Lady Gaga (Hold My Hand) i Olivia Rodrigo (Drivers License).
Originalna snimka ostaje čvrsto urezana u javnu svijest iz nekoliko razloga:
- Fenomen pomrčine: Broj streamova pjesme drastično skače na platformama svaki put kada se u stvarnom svijetu dogodi pomrčina Sunca.
- Kultni glazbeni video: Neobičan i homoerotičan spot smješten u gotički internat s nindžama, atletima i levitirajućim zborom ostao je zagonetka čak i samoj Bonnie Tyler, koja je priznala da nitko zapravo ne zna što se u njemu događa.
Na kraju, upravo je spoj Steinmanovog epskog pisanja i divlje, iskrene izvedbe Bonnie Tyler ono što i dalje očarava slušatelje. Kako je sam Dodd zaključio: „Bio je to potpuno drugačiji koncept pjesme. To je priča, to je kazalište – i uspjelo je!”