Termin domovina je izmišljen jer država nikad nije dostigla taj nivo da bude predmetom voljenja.
Piše: Emil Karamatić
U miru, prema domovini nemate nikakvih obveza. Jer fikcija ne traži ništa osim laži. Polje je široko, lažete sebe i sve oko sebe.
Obveze prema državi funkcioniraju malo drukčije. Imate ih jako puno, pođete od poreznog sustava i već ste ušli u polje psovki. Jako malo je potrebno da domovinu nazovete sranjem.
Biologija je svuda oko nas. Potpun preobražaj ili metamorfoza je na djelu. Čovjek je kao osa potajnica.
U ratu prema državi nemate nikakvih osjećaja. Naravno, pa to je ona spodoba što vas je derala kao bika u kupusu. To je trenutak kad vičete, ‘pa da, prema državi nemam nikakvih obveza’.
Na našu nesreću, ipak mudrost stanuje negdje drugo.
E, upravo tamo gdje stanuje, sjetili su se da državi počinju tepati imenom domovina.
E, tu se stvari mjenjaju. Osjećaj se budi i tiho vam šapće ta nepoznata spodoba. Dakle, govori da je kucnuo čas. Samo vas podsjeti.
Kako domovina funkcionira na principu emocionalnih mamaca, tad ste, ni manje ni više, nego barski somić koji grize i kad nema živog mamca. Dovoljna je udica koja pravi titraje, simulaciji mamca kroz vodu.
Vi ste u rovu da i ne znate otkud vas tu.
Postanemo nacisti bez spomena tog imena.
Ali vidljivost je negdje drugo. Počesto i u pitanju za koga navijate.
E, boli te k…. za koga navijam….
Koliko vidim, podjednaku štetu su nam u životu napravili domoljubi ili patrioti, navijači reprezentacije BiH i oni koji to nisu, a obnašaju državne funkcije.
Sasvim je dovoljno da poštujem zakone države u kojoj živim.
A, ako mi diraš osjećaje, prestaješ biti čovjek i onda si – novinar.
/Desk/