Prošlog vikenda, dok se svijet pitao hoće li Donald Trump zgrabiti Grenland, Keir Starmer je napravio vlastitu veliku geografsku intervenciju: objavio je kartu vijeća koja popravljaju udarne rupe na cestama, piše The Guardian.
Da, udarne rupe. Da, kartu. Jedva 18 mjeseci nakon preuzimanja dužnosti, pred ključnim izborima, dok njegova stranka zaostaje za šarolikim trupama Nigela Faragea, pa čak i Kemi Badenoch, tim Starmer je tako započeo 2026. godinu. Da budemo pošteni, kako kažu mladi, karta je označena bojama.
Zatim je premijer pokazao strogoću. Potaknut bijesom prema Groku, AI usluzi koja služi kao tvornica dječje pornografije, zaprijetio je X-u Elona Muska gubitkom “prava na samoregulaciju”. Downing Street to bez sumnje smatra borbenim govorom, ali nitko to ne bi nazvao akcijom. Za to pogledajte druge zemlje, koje su jednostavno suspendirale X.
Ovog tjedna deseci tisuća obitelji, škola, pubova i restorana diljem Kenta i Sussexa ostali su bez vode. Po drugi put ove zime tvrtka South East Water uskratila je korisnicima jednu od životnih potrepština. Neuspjeh tvrtke je toliko očit da konzervativni zastupnici – istinski sljedbenici Thatcherice koji vole privatizaciju – zahtijevaju ostavku šefa, dok Liberalni demokrati Eda Daveya traže oduzimanje licence. Kako je Starmer odgovorio? Izjavivši da je fijasko – pazite sad – “potpuno neprihvatljiv”. To će ih naučiti pameti!
Ovo nije još jedna novinska kolumna o suvišnosti našeg premijera, jer su takvi tekstovi sami po sebi suvišni. Od prvog dana javnost je daleko ispred većine medija, a osim toga, kada jeftine trgovine prodaju božićne čestitke protiv Starmera, znate da će Downing Street sljedećeg prosinca imati novog stanara.
Niti ću pjevati hvalospjeve Donaldu Trumpu, koji je, kao što sam već ranije spomenuo, neznalica i tašti nasilnik koji želi ugrabiti što može za sebe, svoju obitelj i financijere. Ipak, ovaj ekstremni desničar nudi ljevici duboku lekciju. On nam pokazuje da politička moć doista može biti važna, pod uvjetom da se njome vitla s jasnoćom i svrhom.
Dan za danom, najviše protuvladin predsjednik od Ronalda Reagana demonstrira koristi vlasti. I znate što? Ispostavilo se da smisao vođenja zemlje nije prebacivanje škakljivih odluka na regulatore poput Ofcoma ili Ofwata. Nije smisao u najavi još jedne naizgled bitne politike, nakon koje slijedi još jedan zaokret od 180 stupnjeva (U-turn). Nije smisao u prikupljanju materijala za cmizdravu kolumnu o tome kako su se neki snagatori u Whitehallu smijali veličini vaše većine prije nego što su pobjegli s vašim sjajnim novim mandatom.
Tijekom proteklog desetljeća, kako je politika u UK-u, SAD-u i drugdje postajala sve reakcionarnija, ljudi na ljevici su gledali svoje kolege na desnici tražeći ideje. Zatim pišu nizove objava, kolumne ili cijele radove o tome kako progresivci trebaju naučiti TikTok, smanjiti socijalnu pomoć ili biti malo rasisti. Zaključak koji ja izvlačim je osnovniji: lijevi centar bi se trebao podsjetiti čemu politika služi.
Jer za Trumpa promjena nije samo riječ koju nalijepite na naslovnicu manifesta. On savija i SAD i svijet prema svojoj volji – dok lijevi centar, bilo u Washingtonu ili šire, mrzovoljno lupka po velikom znaku na kojem piše “PRAVILA”.
Nakon što su Trumpove trupe ilegalno otele stranog čelnika, kako je prosvjedovao najviši demokrat u Zastupničkom domu, Hakeem Jeffries? „Trumpova administracija nije tražila odobrenje Kongresa za uporabu vojne sile i nije pravilno obavijestila Kongres unaprijed o operaciji u Venezueli.“ Mi obični ljudi mogli bismo se brinuti o moralu ili posljedicama; sofisticirani ljudi poput Jeffriesa znaju da je ono što se računa – proces.
Istu dinamiku možete vidjeti u Trumpovom progonu Jeromea Powella, šefa američke središnje banke (Fed). Predsjednik ga dugo napada kao “tupana” jer nije brže rezao kamatne stope; sada ga njegova vlada istražuje zbog rastućih troškova obnove sjedišta Federalnih rezervi. Sitničavost je ovdje prilično zamorna i jadna – Powell ionako treba odstupiti ovog svibnja. Ipak, pred teške izbore na sredini mandata i s donatorima s Wall Streeta i iz Silicijske doline koji plivaju u dugovima, za Trumpa ima smisla nasilno upasti u monetarnu politiku. No, komentatori na lijevom centru ne ističu kako se takav autoritarizam koristi za osnaživanje i bogaćenje nepopularnog predsjednika i njegova dvora. Umjesto toga, oni prigovaraju zbog nanesene štete neovisnosti središnjeg bankarstva.
Kada su točno progresivci upali u takvu neoliberalnu uštogljenost, dobro je pitanje – mogli bismo početi s Billom Clintonom, Tonyjem Blairom i Gerhardom Schröderom koji su poticali svoje oslabljene industrijske gradove da se eutanaziraju za dobrobit globalizacije. Ali to je uništilo njihovu glasačku bazu, ostavljajući im kao glavni izvor legitimiteta stručnost u poznavanju pravilnika. Tako, dok Trump udara po Fed-u i suočava se s bilo kakvom olujom na tržištu obveznica, Starmer i njegova zamjenica Rachel Reeves navode upravo tržište obveznica kao glavni razlog za zadržavanje svojih poslova.
Kada je Andy Burnham prije nekoliko mjeseci osudio podređenost svoje stranke financijskim tržištima, vodstvo Laburista ga je ismijalo. Ipak, njegove su primjedbe bile utemeljene na dobrom ekonomskom i političkom smislu. Laburisti ne mogu vladati protiv vlastitog naroda i očekivati da će zadržati vlast. Ministrica financija ne može sama sebi smisliti nefleksibilna pravila, a zatim ta ista pravila navoditi kao razlog za inerciju. I ne bi se smjelo prepustiti isključivo mutikaši poput Faragea da propituje neizabranu moć Banke Engleske. Vladavina “rušilačkom kuglom” – u stilu Trumpa – nije odgovor, ali nije ni predsjedanje nad propadajućim statusom quo.
Koliko god udarao šakom o stol o “isporuci rezultata”, radikalizam nije na Starmerovom dnevnom redu. Nikada nije ni bio. On i njegovi mali ljudi igraju politiku kao igru u kojoj upute daju drugi, a ulozi su bijedno niski: čistka nekih dosadnih ljevičara, nekoliko dobro plaćenih i ne baš divljenja vrijednih karijera. Vlast u rukama ovih pretendenata svodi se na tablice, anonimne brifinge i “okupljanje obiju strana oko stola”. O, i udarne rupe, naravno: divne, trobojne karte okićene udarnim rupama.
Cijelo to vrijeme birači u Britaniji za koje sustav ne radi gledaju prema drugim vođama i drugim ideologijama gdje je politika sredstvo za obavljanje stvari i postizanje rezultata. Koliko god se zgražali nad Trumpom i Farageom, odgovor na njihovo djelovanje nije slijeganje ramenima. Odgovor je – djelovati.