U bankama i financijskim institucijama diljem Europe leže nevjerojatni iznosi novca na takozvanim zaboravljenim ili neaktivnim računima. Dok se u nekim zemljama taj novac nakon određenog vremena prebacuje u državni proračun ili koristi za društveno korisne projekte, u drugima vlasnička prava nikada ne zastarijevaju, prenosi DW.
Ipak, pronalazak ove imovine za nasljednike je često prava noćna mora, posebno u vremenu digitalnog bankarstva i kriptovaluta. Što se točno događa s tim novcem i kakva je praksa u Njemačkoj i drugim europskim zemljama?
Što su uopće zaboravljeni i neaktivni računi?
U tradicionalnom financijskom smislu, napušteni, zaboravljeni ili neaktivni računi najčešće su bankovni depoziti ili vrijednosni papiri (poput dionica i obveznica) na kojima već duže vrijeme nema nikakve aktivnosti.
Računi postaju neaktivni kada:
- Vlasnik računa premine, a nasljednici ne znaju da račun postoji.
- Godinama nema nikakvog kontakta između banke i vlasnika.
- Poštanske pošiljke i izvodi se vraćaju na adresu banke, a kontakt podaci su zastarjeli.
U eri internet-bankarstva ovaj je problem postao još izraženiji. Kada ne postoje fizički dokumenti ili tiskani izvodi s računa, informacije ostaju zaključane u e-mail pretincima ili računalima preminulih. Praćenje netipične imovine, poput kriptovaluta ili NFT-ova, za obitelj je gotovo nemoguća misija.
Njemačka: Više od 4 milijarde eura čeka vlasnike, ali registra još nema
Prema podacima Saveznog ministarstva za istraživanje, tehnologiju i svemir, procjenjuje se da u Njemačkoj na neaktivnim računima leži najmanje četiri milijarde eura, dok neke druge procjene govore o iznosu i do devet milijardi eura. Same banke do danas nisu objavile službene brojke.
U Njemačkoj ne postoji zakonska definicija ovakvih računa, pa je postupanje s njima prepušteno samim bankama. To ostavlja prostor institucijama da same odluče koliko će intenzivno tražiti nasljednike, a veliku prepreku predstavljaju i iznimno strogi njemački propisi o zaštiti osobnih podataka.
Zastarijevaju li prava na novac u Njemačkoj?
Dobra vijest za nasljednike je da taj novac ne prelazi u vlasništvo banaka niti se automatski prenosi na državu. Banke su obvezne voditi te račune na neodređeno vrijeme, a vlasnička prava ne zastarijevaju. Država može potraživati sredstva samo ako se prema nasljednom pravu utvrdi da je upravo ona zakonski nasljednik (u slučaju kada preminula osoba nema apsolutno nikakve rodbine).
Problem pronalaska imovine
Trenutačno u Njemačkoj ne postoji centralni registar. Nasljednici moraju slati upite različitim udruženjima banaka, što je dugotrajno i skupo. Zbog toga mnogi odustaju od potrage. Iako je vlada kancelara Friedricha Merza predstavila nacrt zakona o stvaranju centralnog, javno dostupnog internetskog registra, taj zakon još uvijek nije usvojen.
Kako problem zaboravljenog novca rješavaju druge države?
Pristupi upravljanju neaktivnom imovinom značajno se razlikuju od zemlje do zemlje. Dok neke države trajno uzimaju novac nakon određenog broja godina, druge ga preusmjeravaju u humanitarne svrhe, ali uz mogućnost povrata.
| Država | Razdoblje neaktivnosti | Što se događa s novcem? | Pravo na povrat |
| Velika Britanija | 15 godina | Prenosi se u Reclaim Fund za socijalne i ekološke projekte | Neograničeno |
| Irska | 15 godina | Prenosi se državi za socijalne projekte (uz prethodnu objavu u novinama) | Neograničeno (s kamatama) |
| SAD | 3 do 5 godina | Preuzima savezna država i vodi u uredu za „nepreuzetu imovinu“ | U većini slučajeva neograničeno |
| Francuska | 10 godina | Prenosi se na javnu financijsku instituciju Caisse des Dépôts (CDC) | Zastarijeva nakon ukupno 30 godina (novac trajno pripada državi) |
| Švicarska | 60 godina | Podaci se javno objavljuju, nasljednici imaju godinu dana za zahtjev | Zastarijeva nakon 61 godine (novac i sadržaj sefova idu državi) |
Velika Britanija i Irska: Novac za opće dobro
U ovim zemljama novac se nakon 15 godina neaktivnosti prebacuje u posebne fondove ili državi, ali se koristi isključivo za socijalne, humanitarne i ekološke projekte. Ključno je da nasljednici u bilo kojem trenutku (bez vremenskog ograničenja) mogu zatražiti i dobiti svoj novac natrag.
Francuska i Švicarska: Trajni gubitak prava nakon određenog roka
U Francuskoj, ako se nitko ne javi unutar 30 godina od posljednje aktivnosti, novac trajno prelazi u vlasništvo države i više se ne može potraživati.
Švicarska ima vrlo specifičan sustav. Nakon 60 godina bez kontakta, banke javno objavljuju podatke o računima na posebnoj centralnoj platformi. Nasljednici tada imaju rok od samo godinu dana da podnesu zahtjev. Ako to ne učine, račun se trajno zatvara, a sva sredstva – uključujući i dragocjenosti iz bankovnih sefova – postaju vlasništvo švicarske države.
Zaključak: Kako zaštititi svoju digitalnu i bankovnu imovinu?
Kako vaša ušteđevina ne bi završila kao dio statistike “zaboravljenih milijardi”, stručnjaci savjetuju poduzimanje preventivnih koraka. Sastavljanje popisa svih otvorenih računa, udjela u fondovima, pa čak i digitalne imovine poput kriptonovčanika, te pohranjivanje tih informacija na sigurno mjesto (uz oporuku ili obavještavanje osobe od povjerenja) najbolji je način da osigurate da vaša imovina u budućnosti doista pripadne onima kojima je namijenjena.