Europa se suočava s agresivnom prijetnjom iz Kine koja bi mogla zaustaviti ključne industrije i poljuljati gospodarstvo.
Europa prati eskalaciju obračuna američkog MAGA pokreta i Komunističke partije NR Kine, kao da u kinu gledamo napeti triler, pijuckamo sok i jedemo kokice. Pomalo se pritom živciramo jer je triler vrlo napet, čak nas zrno plaši jer je vrlo uvjerljiv, ali nismo svjesni da sve ovo oko nas nije napredna virtualna stvarnost u kojoj nam se ne može dogoditi baš ništa bolno, nego ona realna stvarnost s jezovitim ekonomskim, socijalnim, političkim posljedicama ukoliko Kina doista blokira samo dio izvoza rijetkih tvari, minerala…
Bijela kuća sve teže skriva visoku razinu zabrinutosti, pa i panike; pokušavaju prikriti da nemaju odgovor na konkretnu kinesku prijetnju, osim radikalnog produbljivanja suludog geopolitičkog kaosa kojeg su sami, uz puno pompe, lansirali kroz bizarna obećanja američkim biračima da će im ostatak svijeta pokorno plaćati status izuzetnosti i blagostanje. NR Kina upravo tretira EU onako kako ju je pozicionirala šefica EK, Ursula von der Leyen – kao američkog vazala. Gruba i zapravo vrlo agresivna prijetnja NR Kine blokadom izvoza rijetkih tvari, minerala, metala…
Trenutačno se i te kako odnosi na EU, pa je nejasno je li von der Leyen, gospođa koja je u dva mandata navikla prijetiti NR Kini kao da dijeli lekcije malo jačoj afričkoj autokraciji, uopće shvatila razmjere kineske prijetnje.
Potpredsjednik Komisije za trgovinu i ekonomiju, Slovak Maroš Šefčovič, podijelio je s medijima dramatične informacije, ali nije jasno je li uspio objasniti svojoj šefici, Ursuli od Velikih Vizija, da smo dobili političko-ekonomsku šamarčinu nakon koje bismo trebali razmisliti o a) odgovoru odnosno uzvraćanju udarca i b) probuditi se iz sna o sretnom životu MAGA vazala. Potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič upozorio je, naime, da Narodna Republika Kina izdaje manje od 50 posto dozvola koje europske kompanije traže za izvoz rijetkih tvari i materijala potrebnih industriji! A kineska prijetnja toliko je ozbiljna da je ostvarivanje ‘samo‘ pola prijetnje poziv na buđenje; isplati li se EU status američkog vazala?
“Manje od polovice prijava za izvoz u Europsku uniju dobilo je odobrenje kineskih vlasti”, rekao je Šefčovič nakon razgovora s kineskim ministrom trgovine. Ta suha rečenica mogla bi se pokazati kao najvažnije upozorenje za europsku industrijsku politiku u nekoliko narednih desetljeća; kada zemlja koja kontrolira više od 90 posto svjetske prerade rijetkih zemnih elemenata (rare earth elements – REE) odluči odobriti samo polovicu zahtjeva, riječ je o oružju, a ne o birokraciji.
Rijetki zemni elementi, grafit, galij, germanij i niz srodnih minerala skriveni su u srcu europske industrije: od automobila do energetike, od obrane do medicinske opreme. Svaka električna limuzina koja napusti pogon u Wolfsburgu ili Münchenu, svaki vjetroagregat koji Siemens Gamesa ili Vestas sastavi na danskoj obali, svaki radar koji Hensoldt isporuči Bundeswehru – svi oni ovise o sirovinama i komponentama koje prolaze kroz kineske rafinerije i laboratorije. U tom kontekstu, “samo 50 posto licenci” ne znači statistiku, nego pitanje opstanka proizvodnje. Ursula od Vizija nešto misli ili ne?
Automobilski divovi na rubu zastoja
U Njemačkoj i Francuskoj automobilske kompanije već osjećaju posljedice. Volkswagen, BMW, Mercedes-Benz i Stellantis prijavili su Europskoj komisiji kašnjenja isporuka magnetskih modula i rijetkih metala za elektromotore i senzore. Ti se dijelovi ne mogu jednostavno zamijeniti – u njima su trajni magneti na bazi neodimija i disprozija, materijala koji se gotovo u potpunosti prerađuju u Kini. U prosjeku, zalihe u tvornicama pokrivaju tri do šest tjedana proizvodnje. Ako se isporuke dodatno uspore, pojedini bi pogoni mogli stati već ove zime.
Sličan je scenarij u vjetroenergetici. Siemens Gamesa i Vestas upozoravaju da im se isporuke magnetskih sklopova za generatore odgađaju za nekoliko tjedana, a projekti koji su trebali biti spojeni na mrežu početkom 2026. mogli bi kasniti mjesecima. Bez tih komponenti nema završne montaže. Tvornice lopatica, tornjeva i kablova mogu raditi, ali turbine ostaju neupotrebljive.
Posljedica nije samo tehnička: Europska unija ‘navodno‘ kasni u ispunjenju ionako nerealnih energetskih ciljeva, a svaki gubitak mjeseci u ovom sektoru znači manje nove zelene proizvodnje te, gle čuda, veći uvoz energije. Trebamo li neku novu viziju šefice EK ili suvislu javnu reakciju?
Još su ranjiviji proizvođači obrambene i zrakoplovne opreme. Rheinmetall, MBDA i Safran koriste rijetke elemente u sustavima navođenja, optici i senzorima. Male komponente – mikroskopski magnetski aktuatori i katalitičke legure – često se izrađuju u Aziji, gdje su sirovine dostupne. Ako dođe do višemjesečnih prekida, popravci i modernizacije oružja mogli bi kasniti, što bi izravno utjecalo na europsku obrambenu spremnost. Kinesko licenciranje izvoza tako postaje poluga pritiska na europsku sigurnost.
Ni poluvodička industrija nije pošteđena, s kojom se Vizonarka jako ponosi iako je industrija uspijevala unatoč njezinim politikama. ASML, nizozemski proizvođač litografskih strojeva, zasad raspolaže zalihama materijala, ali upozorava da bi dugotrajne restrikcije mogle otežati održavanje opreme i nabavu specijalnih kemikalija poput cerijevog oksida, koji se koristi za poliranje čipova. Infineon i STMicroelectronics ovise o istim inputima. Poremećaji u opskrbi znače ne samo povećane troškove, nego i sporiju proizvodnju čipova koji se ugrađuju u automobile, medicinsku opremu i energetsku elektroniku.
Industrijska automatika i strojarstvo, tradicionalni stup europskog izvoza, također nisu sigurni. Siemens, ABB i Schneider Electric koriste magnetske motore i pogonske sklopove čiji ključni dijelovi također potječu iz kineskih pogona. Iako te tvrtke razvijaju alternative u Europi i Kanadi, lokalna proizvodnja ne može brzo nadoknaditi globalni manjak.
Europska ovisnost – kineski adut u geopolitičkoj igri
Kada se svi ti fragmenti informacija dostupni u europskom tisku povežu, postaje jasno koliko je europska ovisnost o NR Kini duboka te nas podsjećaju da je svijet do ukazanja Trumpa bio hiper-povezana jedinstvena ekonomija s pojedinim izoliranim otocima. Što sada?
Treba znati da Kina ne kontrolira samo rudnike, nego i tehnologiju prerade. To je presudan detalj: iako Australija, Kanada i čak Švedska imaju nalazišta rijetkih zemalja, njihovo pročišćavanje i pretvaranje u upotrebljive metale gotovo u potpunosti ovisi o kineskim postrojenjima. Upravo tu leži Xi-jeva prednost – i razlog zbog kojega je Šefčovičeva izjava toliko ozbiljna. Ako Kina odluči “zategnuti” dozvole, može to učiniti selektivno i ciljano, usporavajući rad onih tvornica koje najviše ovise o njezinim materijalima.
Ekonomski učinak takve odluke mogao bi biti sličan energetskom šoku iz 2021. kada je nagli pad kineske proizvodnje magnezija izazvao paniku u europskim metalurškim i automobilskim lancima. Tada je nekoliko tjedana nestašice bilo dovoljno da cijene skoče za više od 50 posto, a proizvodne linije se usporile. Današnja situacija je složenija: istodobno su pod pritiskom automobilska industrija, energetika, obrana i elektronika – temelji europske reindustrijalizacije.
Za Kinu to nije samo ekonomski alat, nego geopolitičko sredstvo. Kontrola nad rijetkim tvarima omogućuje joj da pritisne SAD, ali i da disciplinira saveznike koji se pokušavaju približiti Washingtonu. Europa je u tom trokutu najizloženija: nema vlastite kapacitete, a u isto vrijeme mora pokazati lojalnost Sjedinjenim Državama.
Posljedice: novi udarac europskoj ekonomiji
Europa u sukobu nema luksuz vazalskog promatranja s distance dok kraljevi mačuju. Kada kineske vlasti odobre samo polovicu zahtjeva za izvoz, to ne znači da će sutra nestati egzotični materijal iz laboratorija – to znači da bi za nekoliko mjeseci mogli stati proizvodni pogoni u Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji. To znači da će cijene električnih automobila i turbina rasti, da će se rokovi za isporuke produžiti, da će projekti dekarbonizacije poskupjeti i da će europska ekonomija – već iscrpljena inflacijom i rastom troškova energije – dobiti novi udarac.
Dok na platnu i dalje traju scene trgovinskog trilera s više negativaca u Washingtonu i Pekingu, nama Europljanima u dvorani ostaje izbor: ili ćemo nastaviti gledati film s kokicama u ruci i punim ustima, vjerovati da je Ursula von der Leyen (Ingrid Bergman i Sophia Loren u istom tijelu glavne europske glumice) nepogrešiva i politički neodoljiva vizionarka?
(izvor: jutarnji.hr)