Od vaše težine i izraza lica do vašeg odredišta – automobili prikupljaju zapanjujuću količinu podataka o vama. Neki od njih mogu čak povećati troškove vašeg osiguranja. Ipak, postoje jednostavni koraci kojima možete ograničiti ono što znaju o vama, prenosi BBC.
Automobili su nekada značili slobodu. Kada sam prvi put dobio ključeve stare obiteljske Toyote, bio je to obred prijelaza – znak da sam dovoljno odrastao da se maknem od budnog oka roditelja i zakoračim u svijet u kojem su vrijeme i odluke samo moji. Vremena se mijenjaju.
Moderni automobili su računala na kotačima, a gigantske korporacije ih koriste kako bi usisale intimne detalje o vašem životu i zaradile više novca. Ako mislite da je vožnja danas prilika za osamu i neovisnost, razmislite ponovno. A čini se da će postati još gore.
Sami proizvođači automobila će vam to priznati ako se probijete kroz njihove politike privatnosti. Informacije koje prikupljaju mogu uključivati precizne podatke o lokaciji kamo god idete, tko je s vama u autu, što slušate na radiju i jeste li vezali pojas, vozite li prebrzo ili kočite prenaglo. Neki mogu prikupiti detalje koje možda ne očekujete, poput vaše težine, dobi, rase i izraza lica. Čačkate li nos? Neki automobili imaju kamere u unutrašnjosti usmjerene prema sjedalu vozača. Većina dolazi s internet vezom koja te podatke šalje dok vi vozite u blaženom neznanju.
Ovo je problem privatnosti koji vas može koštati novca. Među najvećim kupcima podataka o automobilima su osiguravajuća društva, koja ih koriste kako bi nekim ljudima naplatila više cijene. No, ne zna se kamo sve vaše informacije odlaze. Neke automobilske tvrtke priznaju da prodaju vaše podatke, ali ne moraju reći tko ih kupuje. Da ne spominjemo kako je to pomalo jezivo. Većina potrošača, kažu stručnjaci, nema pojma da se to uopće događa.
“Ljudi bi bili šokirani brojem podatkovnih točaka koje njihov automobil prikuplja i prenosi drugima, bilo proizvođaču ili aplikacijama trećih strana”, kaže Darrell West, viši suradnik u Brookings institutu u Washingtonu. “To u osnovi znači da se vaš život može rekreirati gotovo iz sekunde u sekundu.”
Osjećate li se već nelagodno? Savezni zakon u SAD-u uskoro će povećati količinu podataka koje vaš automobil može prikupiti. Uskoro će se od američkih proizvođača zahtijevati ugradnja infracrvenih biometrijskih kamera i drugih sustava za skeniranje govora tijela, praćenje očiju ili drugih oblika ponašanja kako bi se otkrilo jeste li pijani ili preumorni za vožnju. No, to će također otvoriti potpuno novu riznicu podataka o vašem zdravlju i navikama. Ne postoje pravila koja ograničavaju što proizvođači automobila smiju raditi s tim informacijama.
Naravno, postoje i prednosti. Automobili povezani s internetom mogu biti praktičniji. Senzori kojima su načičkani mogu učiniti vožnju sigurnijom i udobnijom. Osiguravajuća društva bi mogla odlučiti naplatiti vam manje jer ste uzoran vozač. No, u trenutku kada proizvođači šire svoja carstva podataka, kritičan je trenutak da shvatite što se događa “ispod haube” i kako to utječe na vas.
Podatkovna autocesta
Ako je vaš automobil iole noviji, vjerojatno je uključen. Konzultantska tvrtka McKinsey otkrila je da je 50% automobila na cestama u 2021. imalo internetsku vezu, a predviđaju da će taj broj narasti na 95% do 2030. Ako je vaš automobil spojen na internet, privatnost je gotovo sigurno problem o kojem trebate brinuti.
Proizvođači automobila također mogu njuškati kada povežete telefon s infotainment sustavom ili ako koristite određene aplikacije za vožnju. Neki vozači koriste i sustave telemetrije osiguravajućih kuća koji vas prate u zamjenu za potencijalne popuste.
Analiza Mozille iz 2023. ispitala je politike privatnosti 25 marki automobila. Svaka od njih podbacila je u ispunjavanju standarda privatnosti i sigurnosti. Mozilla je navela da su automobili “najgora kategorija proizvoda koju smo ikada recenzirali u pogledu privatnosti”.
Prema izvješću, tvrtke zadržavaju pravo prikupljanja detalja uključujući vaše ime, dob, rasu, težinu, financijske detalje, izraze lica, psihološke trendove i više. Kijina politika privatnosti, primjerice, sugerira da tvrtka može čak prikupljati podatke o vašem “seksualnom životu” i općem zdravlju.
Glasnogovornik Kije, James Bell, kaže da tvrtka nikada nije zapravo prikupljala podatke o seksualnom životu ili zdravlju vozača. Ovi detalji se pojavljuju u Kijinoj politici samo zato što tvrtka navodi kalifornijsku definiciju “osjetljivih podataka”. Kaže da su Kijine prakse transparentne i da podatke dijele s osiguravateljima samo ako vozači to sami odaberu. Tvrtka, međutim, nije objasnila koje vrste “osjetljivih podataka” zapravo prikuplja.
Prodaja vaših ruta
Mnogi automobili su puni senzora: u sjedalima, nadzornoj ploči, motoru, upravljaču. Ako nešto radite u modernom automobilu, vjerojatno postoji način da tvrtke to saznaju.
Mozilla je otkrila da 19 proizvođača navodi kako bi mogli prodavati vaše podatke, što se upravo i događa. Primjerice, agencije u SAD-u poduzele su mjere protiv General Motorsa (GM) zbog navodne prodaje lokacijskih podataka bez pristanka. Američki senatori optužili su Hondu i Hyundai za slične prakse – a to su samo primjeri za koje javnost zna.
“Uzimaju sve informacije koje prikupe o vama i koriste ih za izvođenje zaključaka o tome tko ste, koliko ste inteligentni, kakav je vaš psihološki profil, koja su vaša politička uvjerenja”, kaže Jen Caltrider, analitičarka privatnosti koja je vodila Mozillino istraživanje.
Caltrider kaže da u osnovi nema pravila o tome tko može kupiti te podatke ili za što se koriste. Mogu se koristiti za marketing, odluke o zapošljavanju, a policija ih može kupiti kada ne može dobiti nalog za pretres. Jednom kada podaci napuste vašu nadzornu ploču, više nemate kontrolu nad tim gdje će završiti.
Situacija postaje gora
Ovdje nije riječ samo o njuškanju u vaš privatni život. Na primjer, General Motors je prodavao informacije o vozačima tvrtki LexisNexis, brokeru podataka. Jedan vozač koji je dobio kopiju svojih podataka otkrio je da LexisNexis ima 130 stranica informacija o svakom putovanju koje su on i njegova supruga poduzeli tijekom šest mjeseci. Rekao je za New York Times da su mu troškovi osiguranja skočili za 21% jer su ti podaci bili odlučujući faktor.
Američka savezna trgovinska komisija (FTC) poduzela je mjere i GM-u je sada zabranjena prodaja podataka o vozilima na pet godina – ali slobodni su nastaviti s tom praksom nakon toga ako dobiju izričit pristanak vozača. U međuvremenu, LexisNexis i druge tvrtke i dalje prodaju podatke koje dobivaju od drugih proizvođača i aplikacija. Dogovori između osiguravatelja, proizvođača automobila i brokera podataka su rašireni, i dokle god su te prakse navedene u politikama privatnosti na koje pristajete, sve je savršeno legalno.
U SAD-u ne postoji zakon o privatnosti na nacionalnoj razini. U Europi, uključujući UK, slika je nešto bolja zahvaljujući GDPR-u koji daje potrošačima pravo pristupa podacima i zahtjev za brisanjem. No, ni u Europi problem nije riješen jer su Europljani i dalje vezani politikama privatnosti na koje moraju pristati.
Što možete učiniti?
Kao i mnogi problemi s privatnošću, ni ovaj se ne može riješiti u potpunosti, ali postoje koraci koje možete poduzeti:
- Ne uključujte se u telemetrijske programe osiguranja ako ste zabrinuti za privatnost. Rizici su veliki, a ušteda nije zajamčena. Jedna analiza je pokazala da je samo 31% vozača vidjelo pad cijene osiguranja, dok je za 24% cijena porasla.
- Zatražite kopiju svojih podataka. U EU i UK imate pravo tražiti od tvrtki da vam pokažu što imaju o vama i zahtijevati brisanje.
- Provjerite postavke privatnosti u infotainment sustavu vašeg automobila i u pratećim aplikacijama na mobitelu. Isključite dijeljenje podataka gdje god je to moguće.
“Dok se cijela igra ne promijeni, dok mi ne budemo vlasnici svojih podataka i dok nas tvrtke ne budu morale tražiti dopuštenje za njihovo korištenje, mislim da će ovaj problem postajati sve gori i gori”, zaključuje Caltrider.
