Je li na pomolu novi, inovativniji Hladni rat i kraj američke dominacije? Od bunkera u Bagdadu i 800 milijuna dolara za ‘utvrdu’ u Erbilu do kineskih “nevidljivih” baza na Pacifiku i kontroverznog veleposlanstva u Londonu. Tko je novi diplomatski vladar?
U Bagdadu 2026. godine moć i sila još se uvijek izražavaju američkim riječima, ali sigurnost, obrazovanje i svakodnevni život sve više oblikuju kineski algoritmi, infrastruktura i kapital. Dok Washington drži prst na okidaču u Hariru, Peking potpisuje ugovore koji mu osiguravaju utjecaj u Iraku za sljedećih pedeset godina.
Dok američka baza u Hariru strahuje od iranskih raketa, na jugu Iraka, gdje se pustinja spaja s Perzijskim zaljevom, odjekuju kineske vojne i logističke vježbe. Dok se Amerika bavila dometom projektila, Kina je provela možda najuspješniju „opsadu“ modernog doba – bez ijednog ispaljenog metka.
Zapadni energetski giganti poput Exxon Mobila i BP-a potisnuti su iz ključnih iračkih naftnih polja Majnoon i Rumaila. Ključ kineskog uspjeha nije bila vojska, već infrastruktura. Prije svega, luka Fao.
Velika luka Fao, kineska vrata Bliskog istoka
Tamo gdje su nakon 2003. godine stajale zastave zapadnih korporacija kao simboli američkog „oslobađanja“, danas dominiraju kineske kompanije poput China National Petroleum Corporation i China National Offshore Oil Corporation.
Vrhunac kineskog utjecaja nije samo nafta, već i projekt luke Grand Faw, poznate i kao Al Faw. Ta luka predstavlja logističko srce kineske strategije na Bliskom istoku. Iako je glavni izvođač radova južnokorejski Daewoo Engineering & Construction, upravo Kina integrira projekt u svoju globalnu inicijativu „Pojas i put“.
Luka Fao bit će jedna od najvećih na svijetu. S gazom od gotovo 20 metara moći će primati i najveće teretne brodove, ali i potencijalno služiti kao logistička potpora kineskoj mornarici.
Projekt vrijedan 17 milijardi dolara povezuje Irak s kineskim Pomorskim putem svile te željezničkim i autocestovnim koridorima prema Turskoj i Europi, potpuno zaobilazeći Sueski kanal. Time Kina pretvara Irak u kopneni most između Azije i Europe, dok američke strategije pomorske blokade Malajskog prolaza postaju sve manje relevantne.
Odlazak Exxona, simbol kraja američke energetske ere
Američki gigant Exxon Mobil je 1. siječnja 2024. godine službeno predao upravljanje naftnim poljem West Qurna 1 kineskoj kompaniji PetroChina.
Za razliku od američkog modela, Kina nije postavljala političke uvjete. Dok je Exxon tražio sigurnosna jamstva od Washingtona i Bagdada, kineske kompanije su jednostavno dovele radnike, podigle kampove i nastavile bušenje.
Poruka Iraku bila je jasna: Zapad donosi komplikacije, Istok donosi rješenja i novac.
Još važnije, Exxon je desetljećima imao gotovo nezamjenjivu ulogu zahvaljujući naprednim EOR tehnologijama za iscrpljivanje posljednjih rezervi iz starih naftnih polja. Kina je sada dosegnula tehnološku razinu koja je nekada bila isključivi američki monopol, što predstavlja ozbiljan udarac američkoj energetskoj dominaciji.
West Qurna 1 jedno je od najvećih naftnih polja na svijetu, s rezervama većim od 20 milijardi barela. Odlaskom Exxona, Amerika je praktički ostala bez većeg energetskog projekta na jugu Iraka, dok Kina postaje apsolutni gospodar tog prostora.
Zanimljivo je da je Irak krajem 2025. godine pozvao Exxon da se vrati, ali ne radi eksploatacije nafte, nego zbog modernizacije infrastrukture i skladišnih kapaciteta u Singapuru. Time je nekadašnji strateški partner sveden na ulogu tehničkog izvođača.
Kina gradi škole, Amerika čuva baze
Kina je u Iraku uspostavila model koji Sjedinjene Države teško mogu pratiti – sustav „nafta za projekte“.
Irak kineskim kompanijama plaća naftom, dok zauzvrat dobiva škole, ceste, luke i elektrane. Na taj način dolar i američki financijski utjecaj postaju gotovo nepotrebni.
Bivši irački premijer Mohammed Shia’ Al Sudani u travnju 2025. godine objavio je završetak prve faze izgradnje 1.000 modernih škola diljem zemlje.
Tijekom 2025. godine završene su desetine novih škola u Bagdadu, Maysanu i Diwaniyi, dok je druga faza projekta, koja predviđa dodatnih 3.000 škola, već ušla u realizaciju.
Kako bi financirao novi investicijski ciklus vrijedan oko dvije milijarde dolara godišnje, Irak je u kolovozu 2025. povećao izvoz sirove nafte Kini sa 100.000 na 150.000 barela dnevno.
Zračne luke, autoceste i energetska revolucija
Kineski građevinski gigant China State Construction Engineering Corporation privodi kraju izgradnju međunarodne zračne luke Nasiriyah. Projekt uključuje moderan terminal, kontrolni toranj, hotel s četiri zvjezdice i autocestu dugu 25 kilometara koja povezuje zračnu luku s gradom. Nasiriyah se time pretvara u novo logističko središte južnog Iraka.
U pokrajini Karbala kineska kompanija CITIC Group gradi jednu od najvećih termoelektrana u zemlji, Al Qairat. Istodobno, PowerChina razvija prvi dio golemog solarnog parka kapaciteta 2.000 MW, čime Kina pokušava preuzeti vodeću ulogu i u zelenoj tranziciji Iraka.
U pokrajini Di Kar kineske tvrtke grade veliki medicinski kompleks poznat kao „Medicinski grad“, dok je početkom 2026. godine PowerChina potpisala ugovor vrijedan oko 2,4 milijarde dolara za izgradnju postrojenja za desalinizaciju morske vode u Basri.
Osim infrastrukture, Kina mijenja i urbani izgled iračkih gradova. Projekti poput luksuznog kompleksa „Akoya 3“ u Bagdadu uključuju moderne stambene jedinice, trgovačke centre i rekreativne zone.
Juan protiv dolara
Trgovinska razmjena između Kine i Iraka dosegnula je 54 milijarde dolara tijekom 2024. godine, dok je kineski izvoz u Irak tijekom 2025. premašio 17 milijardi dolara, što je rast od 57 posto u odnosu na 2020. Irak je danas treći najveći izvor sirove nafte za Kinu.
Kako bi smanjila ovisnost o američkom financijskom sustavu, Središnja banka Iraka omogućila je izravna plaćanja kineskim partnerima u juanima. Time irački trgovci mogu brže poslovati bez ograničenja američkog Ministarstva financija.
Huawei i Bagdad pod digitalnim nadzorom
Kompanija Huawei u Bagdadu ne prodaje samo telekomunikacijsku opremu. Ona gradi kompletan sustav digitalnog nadzora pod nazivom „Safe City Solution“.
Projekt je započeo u četvrti Karada, a planirano je postavljanje više od 20.000 kamera diljem glavnoga grada. Te kamere koriste umjetnu inteligenciju za prepoznavanje lica u stvarnom vremenu. Dok su američke kontrolne točke vidljive, spore i često frustrirajuće za građane, Huawei nudi nevidljive digitalne kontrolne točke.
Paradoksalno, iračka država sada ovisi o kineskom softveru kako bi održavala red i sigurnost u vlastitom glavnom gradu.
Huawei je, kroz suradnju s iračkim operaterom Asiacell, uspostavio i prvi inteligentni IP mrežni sustav u regiji – infrastrukturu koja omogućuje razvoj pametnih gradova, inspekcijskih dronova i digitalne ekonomije.
Kina nije morala rušiti zidove američkih baza. Jednostavno je izgradila novi digitalni svijet oko njih i pretvorila američke baze u izolirane otoke unutar kineskog oceana podataka.
Novi hladni rat više se ne vodi tenkovima
Dok se američki utjecaj u Iraku polako topi na naftnim poljima Majnoona i u hodnicima kineskih škola, Peking paralelno gradi nova uporišta diljem svijeta, od kambodžanske baze Ream do Džibutija i Salomonskih Otoka.
Jedan potpis na infrastrukturnom ugovoru danas može imati veći geopolitički značaj nego desetljeća vojnih patrola.
Od iračkih 5G mreža do pacifičkih luka, arhitektura globalne moći se promijenila. Novi hladni rat ne vodi se samo oružjem, već cestama, podacima, energijom i algoritmima.