Euronewsova urednica za Europu, Maria Tadeo, donosi najvažnije naglaske i analizu s ovotjednog samita EU-Zapadni Balkan u svojem prepoznatljivom biltenu Off the Record.
Dobro došli natrag. Kad sam pokrenula ovaj bilten, obećala sam vam zeitgeist (duh vremena), pa evo ga – ovo pišem u gluho doba noći, iz stana u Tivtu na crnogorskoj obali, nakon samo pet sati sna, moleći se da nema tipfelera dok mi tipkovnica gori. Ali, čovječe, kako volim ovaj posao.
Ovaj tjedan moj producent Paul, snimatelj Pierre i ja bili smo raspoređeni u Porto Montenegro na samit EU-Zapadni Balkan. Za početak, sjeli smo s Antóniom Costom uoči samog okupljanja. Šef Europskog vijeća rekao mi je da postoji stvarni zamah za proširenje Europske unije, što je velika izjava za Balkan, gdje se pristupanje već dobra dva desetljeća povezuje s izgubljenim obećanjima i propuštenim rokovima.
Ali Costa ima pravo.
Odluka Mađarske da ukine veto Ukrajini – a samim time i Moldaviji – kako bi se formalno otvorili pristupni pregovori uoči samita na Zapadnom Balkanu, revitalizirala je proces i podignula raspoloženje u Bruxellesu.
Za šefa Vijeća ta odluka signalizira novi entente cordiale (srdačni sporazum) među Europljanima, a predstojeći samit EU-a u lipnju poslužit će upravo tome da se to i pokaže. To je ujedno i slatka pobjeda za Costu nakon što je proglasio da nitko – u jasnoj aluziji na Viktora Orbána – neće ucjenjivati Vijeće pod njegovim nadzorom. Uostalom, o tome ovisi njegova vjerodostojnost.
Ipak, pitanja ostaju. Mnogi detalji dogovora postignutog između Budimpešte i Kijeva o pravima mađarske manjine u Ukrajini – što je osjetljivo pitanje za obje strane – ostaju nejasni. Péter Magyar također je dao do znanja da će zadržati čvrst stav prema susjedovom pristupanju, odbacujući bilo kakav ubrzani postupak i inzistirajući na referendumu o članstvu.
Očekuje se da će Ukrajina otvoriti prvi pregovarački paket ovog mjeseca, no diplomati u Tivtu također su mi rekli da bi se preostalih pet klastera (jednostavnije rečeno, dodatnih paketa reformi) moglo rastegnuti nakon srpnja, što je ono što Komisija želi, pa se razdoblje od još tri mjeseca čini realnijim. Ipak, Costa mi je rekao da bi, s obzirom na količinu posla obavljenog paralelno, Ukrajina trebala biti u poziciji da ih brzo zatvori, što je zapravo jedino važno.
Crna Gora kao “balkanski kolačić”
Vratimo se Balkanu – Crna Gora je čvrsto na putu da se pridruži 2028. godine. I to ima smisla: ulazak nove države članice koja je proeuropska, već u NATO-u, a relativno mala i laka za upravljanje, poslao bi signal da je proširenje živo bez previše komplikacija za preostalih 27 članica.
Za ostale, Costa je ponovio da je ulazak u EU “zasnovan na zaslugama i da će uvijek biti zasnovan na zaslugama”, ali je također priznao da proces treba pojednostaviti. Njegov ton u našem intervjuu odražavao je prijedlog Francuske i Njemačke koji poziva na “strukturiraniju postupnu integraciju” za zemlje kandidate.
Zamisao je jednostavna, zamislite to kao kockice za slaganje – što više reformi provedete, to više pogodnosti EU-a otključavate, uključujući veći pristup jedinstvenom tržištu, koje donosi novac. Na marginama samita, Edi Rama iz Albanije rekao mi je da proširenje treba “politički bum” koji nadilazi tehnikalije.
Zanimljivo je da su Rama i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ranije ove godine napisali autorski tekst koji je prošao ispod radara (što je po mom mišljenju bila pogreška), u kojem su sugerirali da bi se mogli odreći punih prava članstva u zamjenu za brzo mjesto za stolom. Kad sam Rame pitala je li njegov tekst poslužio kao nadahnuće Macronu i Merzu, rekao mi je da je njegov plan bolji. Klasični Rama.
Prosvjedi u Albaniji i Vučićev dolazak
Albanski premijer bio je zauzet i rješavanjem posljedica planiranog luksuznog ljetovališta povezanog s klanom Kushner-Trump na Jadranu. Projekt na otoku Sazanu – koji je očito izazvao “spiritualni trenutak” kod Ivanke Trump – izveo je Albance na ulice. Rama mi je rekao da čuje zabrinutost, ali je ukazao na mračniju urotu potpirivanu antisemitizmom, “neprijateljskim” vanjskim silama i vojskom botova. “Pod hibridnim smo napadom”, rekao mi je.
Prosvjednici u Tirani, pak, ustraju u tome da je pod napadom zapravo prirodno stanište albanske obale zbog kičastog projekta obitelji Kushner.
Što se tiče Vučića, on se ipak pojavio na samitu nakon brojnih nagađanja da će ga preskočiti nakon tjedna napetosti s Crnom Gorom, koja je slavila 20. obljetnicu obnove svoje neovisnosti od Srbije (i bivše Jugoslavije). Vučić je sugerirao da su mu njegove obavještajne službe savjetovale da ne ide u Tivat, navodeći sigurnosnu prijetnju visoke razine.
Crnogorski premijer Milojko Spajić rekao mi je u intervjuu da je ponosan na svoju policiju i obavještajne službe što su očuvale sigurnost “svih čelnika”. Mjesto je, mogu vam reći, bilo pod jakim osiguranjem, s helikopterom koji je nadlijetao luksuzni hotel u kojem se samit održavao, na užas naših tonaca. O, i pogodite tko se nije pojavio? Meloni i Magyar.
Rastući pritisak na Srbiju
Kada je riječ o Srbiji, ogorčenje raste. Njemački kancelar Friedrich Merz rekao je novinarima nakon sastanka da Vučićevo sjedenje na tri stolice (EU, Kina i Rusija) jednostavno više nije moguće. “Srbija mora jasno definirati gdje vidi svoju budućnost”, rekao je, a možda će to učiniti kada izbori koji se održavaju ove godine napokon dobiju datum.
“Srbija zna što joj je činiti; ako to učine, idemo naprijed. Ako ne, ostajemo blokirani”, rekao mi je Costa, napominjući da zemlja nije otvorila nijedan novi klaster od 2021. zbog onoga što Komisija naziva ozbiljnim nazadovanjem u temeljnim pitanjima poput neovisnosti pravosuđa i slobode medija.
Komisija se nada da će Vučićeva vlada poništiti pravosudnu reformu odobrenu na početku godine i to vidi kao stvarni test dobre volje. Srbija je, svidjelo se to nekome ili ne, s obzirom na svoju veličinu i geografski položaj, ključna za održavanje stabilnosti u složenom susjedstvu. Kako mi je rekao jedan diplomat, jednostavno ih ne možete ignorirati – prerizično je.
Moj zaključak? Postoji stvarni zamah, iznuđen grubom geopolitikom, pri čemu Crna Gora svima nudi pobjedu. “Ona je balkanski kolačić”, rekao mi je njezin premijer – ako vam se svidi jedan, želite još. Ali sljedeći krug proširenja neće biti poput prethodnih; ne može biti – pravila igre morat će se promijeniti.
Dokaz za to bila je završna konferencija za novinare u Tivtu, gdje je pozornost bila usmjerena na planirane razgovore u Londonu između Njemačke, Francuske i UK-a u nedjelju, kojima bi se trebao pridružiti i Zelenskij. Europljani su napokon shvatili da teški teret moraju nositi sami. Rat je promijenio sve za EU, a to će imati lančani učinak na način širenja Unije.
PS: Na aerodromu sam kupila kutiju Parliamenta i primjerak VOGUE Adria – ne razumijem ni riječ, ali Slavoj Žižek je na naslovnici. Dobro došli na Balkan!
Tehnološka suverenost: EU i “wunderkind” Luca na ispitu
Europska unija obožava objave, nove pakete prijedloga, nove zakone, novi “Dan neovisnosti” za uniju stiješnjenu između imperijalnog Trumpa i Kine Xi Jinpinga. Ovaj tjedan na redu je bio tehnološki suverenitet, što zapravo u 2026. godini znači nacionalni suverenitet. Ali, hoće li to išta promijeniti?
Na sreću, imamo najboljeg novinara u gradu za ovu temu, Lucu Bertuzzija – čovjeka koji je ekskluzivno otkrio svaku priču o Zakonu o umjetnoj inteligenciji (AI Act). Donosim uređeni dio našeg razgovora:
Marija: Luca, izbaci stručni žargon i reci nam: što je u tom paketu?
Luca: Ukratko, Komisija je predstavila svoj dugoočekivani plan za poticanje domaćih tehnologija u područjima koja čine okosnicu digitalne ekonomije: usluge u oblaku (cloud), napredni čipovi i umjetna inteligencija. Najznačajniji je Zakon o razvoju oblaka i AI-ja (Cloud and AI Development Act). Prijedlog dijeli suverenitet na četiri progresivne razine, od nerizičnih do superosjetljivih, do te mjere da bi javni ugovori trebali ići najprije europskim pružateljima usluga u oblaku. Pomislite na obranu. Zakon o čipovima 2 (Chips Act 2) također je važan jer Komisija pokušava natjerati ključne industrije, poput automobilske, da se diverzificiraju i odmaknu od kineskih dobavljača.
Marija: Zašto to predstavljaju baš sada?
Luca: Ovo se dugo spremalo. Donositelji odluka u EU svjesni su već dva desetljeća da Europa postaje previše ovisna o stranoj tehnologiji. Tek s ubrzanjem geopolitičkih napetosti problem je postao prevelik da bi se ignorirao. Bruxelles se napokon uozbiljio, no ovaj paket riskira odmazdu Washingtona i Pekinga. A to je problem jer su ključne europske industrije – automobilska, farmaceutska, industrijski strojevi – još uvijek uvelike izgrađene na tehnologijama iz prošlog stoljeća.
Marija: Kako će to proći u Trumpovom svijetu?
Luca: Trumpova uloga ovdje ne može se precijeniti. Rasprave o strateškoj autonomiji postale su mainstream u EU tek nakon njegove prve administracije. Postoji osjećaj među europskom političkom elitom da je Macronov pritisak na stratešku autonomiju cijelo vrijeme bio ispravan. To je potvrda za Macrona, ali i pomalo okrutna pobjeda jer, baš kad Europa to počinje shvaćati, njegov mandat se bliži kraju.
Marija: Što je zapravo u igri za EU?
Luca: Jako puno. Gospodarstvo EU-a gubi tlo pod nogama u usporedbi s drugim velikim silama, a stručnjaci to uglavnom pripisuju tomu što je Europa propustila prvi val digitalne ekonomije. Draghi je u svom izvješću naveo da je hvatanje koraka s AI revolucijom posljednja prilika Europe da se ponovno uključi u međunarodnu tehnološku utrku. Ako Europa želi ostati gospodarska sila, ne smije si dopustiti da ostane tehnološka zabit.
Što mi je zapelo za oko izvan Europe: “El Tigre” iz Kolumbije
Slijedeći stope Javiera Mileija i Nayiba Bukelea, nova sila na latinoameričkoj desnici pojavljuje se u Kolumbiji. Prošle nedjelje Abelardo de la Espriella pobijedio je u prvom krugu predsjedničkih izbora protiv svog ljevičarskog rivala Ivána Cepede, s prednošću od blizu milijun glasova. Njih dvoje sada idu u drugi krug 21. lipnja.
De la Espriella je, blago rečeno, zanimljiv lik. Vodi kampanju pod nadimkom El Tigre (Tigar), a svoje pristaše naziva la manada (čopor). Uzor mu je Bukele iz El Salvadora, s kojim dijeli i fizičku sličnost. Obećava da će upravljati Kolumbijom čvrstom rukom, boriti se protiv kriminala, staviti Boga i obitelj u središte društva, smanjiti poreze za tvrtke i okončati ono što opisuje kao ugnjetavački državni aparat potpirivan godinama socijalizma.
Nosi skupa odijela, ima vilu u Miamiju i sam financira svoju kampanju kao neovisni kandidat. Njegov uspon pokazuje da se “bukelizam” širi regijom. Bukele je slomio kriminal u El Salvadoru, to je neupitno, ali je također centralizirao vlast oko sebe, izmijenio ustav kako bi ukinuo ograničenja mandata i pretvorio masovna zatvaranja u državnu politiku. El Salvador pod Bukeleom daleko je od standardne demokracije, ali El Salvador nije bio demokracija ni kada su svakodnevne pucnjave terorizirale cijele četvrti.
Pobjeda De la Esprielle zacementirala bi zaokret udesno u Latinskoj Americi, ostavljajući samo Brazil i Meksiko pod vodstvom ljevičarskih čelnika među regionalnim silama. Taj je pomak važan, a EU bi trebala obratiti pozornost. Dugo sam tvrdila da je Bruxelles napravio stratešku pogrešku zanemarujući kontinent koji bi mu trebao biti bliski partner – politički, gospodarski i sigurnosno, posebice u pogledu smanjenja rizika i diverzifikacije opskrbnih lanaca ključnih industrija.
Bilo bi mudro obratiti pozornost na Tigra.