“Moje ime je Ivo i drugi sam razred. Ova priča će sigurno pobjediti jer ja nisam mogao napisati bolju. Priča je o učitelju Slavku, najboljem učitelju na svijetu.
Moj učitelj nikada ne galami na nas. Kada želimo preći preko ceste i otići u trgovinu, on nam ne dopušta već on ode u trgovinu da nas ne bi udarilo auto. Prelazak preko ceste je strogo zabranjen.
Ne daje nam teške zadatke i dosta nas hvali. Fino razgovaramo i uči nas pravilima ponašanja. Ne uči nas preteške pjesmice već baš fine.
Malo je mal, malo je velik, velik je osrednje.
Izgleda malo crno, malo smeđkasto, ali više je smeđ nego crn. Stalno nosi košulju i sako. Nekad nosi i trenerku.
Nije ni ružan, a ni lijep i ima naočale. Uši mu nisu klempave već zbijene uz glavu.
Jedanput sam bio čak i kod njega kući gdje ima dvije lavande i četiri kornjače od kojih sam pravio piramidu, a nakon toga popio 3 cedevite. Učitelj Slavko je naš veliki prijatelj. To je najbolji učitelj na svijetu i sretan sam što je baš moj. ” – ovako je mali Ivo opisao svoga učitelja Slavka Lauša povodom Dana učitelja, ujedno napisavši i najbolju priču naslova “Moj učitelj Slavko”. /republikainfo.com/