Više od stoljeća skijanje je bilo više od prijevoza ili sporta. Ono je životni stil, s naglaskom na stil.
Ernest Hemingway naslikao je romantično slikovit portret zimovanja u austrijskim Alpama ranih 1920-ih. Na kraju svog biografskog djela „Pokretni blagdan“ (A Moveable Feast), njegova kronika bezbrižnog planinskog života predstavlja aspiracijsku vibru uzbuđenja na stazi i opuštanja nakon njega (après). Danju su on i njegova supruga Hadley pješačili uz planine bez žičara, prelazeći šumske putove sa skijama na leđima. Noću su bili u alpskim kolibama (hüttes) ili lokalnim svratištima, prepuštajući se pivu, kuhanom vinu, šnapsu, pjesmi i drugoj toploj zabavi.
I od samih početaka skijanja kao razonode, svaki mu je poklonik znao da se privlačnost sastoji dijelom od užitka spusta, a dijelom od après aktivnosti. To su dvije strane iste staze, skijaška kultura koja obuhvaća bezbrižnu avanturu, prepuštanje užicima, dobru volju i individualni stil.
Ova eskapistička povijest skijaške kulture vizualno je zabilježena u fotomonografiji Erin Isakov, „Après Ski: Scena, stil, jelovnik“ (Après Ski: The Scene, the Style, the Menu). Stranicu za stranicom ispunjavaju arhivi modno upečatljivih skijaša i ljubitelja planinskih zabava, uključujući Charlieja Chaplina, Clarka Gablea, Audrey Hepburn, Jane Birkin, Davida Bowieja i Huntera S. Thompsona. Spominje se i Hemingway — iako prekratko, samo uz napomenu da se autor preselio u Ketchum, Idaho (gdje je i umro) kako bi bio blizu prvog skijališta u SAD-u, Sun Valleya.
Knjiga se manje bavi najboljim mjestima za skijanje, a više mjestima na kojima je najbolje biti viđen dok skijate. Ukazuje na povijesno probrana odmarališta, poput švicarskog Verbiera i Jackson Holea u američkom Wyomingu, te uključuje recepte za priređivanje vlastite après ski zabave (drugim riječima, zabave koja slijedi nakon rekreacijskog sporta), uključujući toplu čokoladu, Aperol Spritz, fondue i otmjeni nachos. Zabilježen je i ambijent dokolice: skijaši koji se sunčaju ili piju uz stazu, ili se izležavaju u brvnarama u sportskoj odjeći ili udobnoj, a ipak elegantnoj odjeći.
Poput povijesti surfanja na velikim valovima, skijanje je evoluiralo kroz generacije dizajna opreme, mode i popularnih lokacija (od kojih su neke samo za stručnjake). Što se tiče priče o podrijetlu „duha skijanja“ (esprit de ski), barem za bogate i slavne, Isakov ističe švicarski St. Moritz 1860-ih godina. Popularnost se zatim poput lavine proširila Europom nakon Prvog svjetskog rata.
SAD se trendu pridružio 1930-ih, a kada su se američki vojnici stacionirani u Europi vratili iz Drugog svjetskog rata s alpskim vještinama, pomogli su u stvaranju nove generacije odmarališta, uključujući Vail i Aspen u Coloradu, koji su i danas poznati po svojoj skijaškoj sceni.
Evolucija skijaške odjeće
Najveći dio knjige posvećen je skijaškoj modi, posebnoj i obiteljskoj strasti autorice. Isakov je praktički „krštena“ u snijegu, jer su se njezini roditelji upoznali u kalifornijskom skijalištu gdje su radili. Ona je ujedno i suosnivačica brenda skijaške odjeće Erin Snow.
Doznajemo da su žensku skijašku odjeću početkom 1900-ih obično činile duge vunene suknje do gležnja, koje su se 1920-ih brzo povukle pred praktičnošću hlača. Zatim su nakon Drugog svjetskog rata stigli uži krojevi i sintetički rastezljivi materijali, uz modne dizajnere poput Emilia Puccija, urednike časopisa i slavne osobe koje su se strmoglavile u taj trend. Tijekom desetljeća klasični skijaški izgled nadopunjavali su norveški džemperi, sunčane naočale koje štite od odsjaja i krznene čizme.
Skijaška moda 1980-ih ističe se trendovima neonskih tajica od likre i „puf“ jakni, što se zrcalilo u sunčanim naočalama s ogledalima u stilu onih za ledenjake. To desetljeće s pravom ima vlastiti odjeljak u knjizi. Osamdesete su također vidjele rođenje snowboardinga, koji će 90-ih postati toliko popularan da je planinskom stilu dodao grunge karirane košulje, naočale koje se obavijaju oko glave i široke hlače — eru koju „Après Ski“ tek površno dotiče.
Isakov vjeruje da smo sada u eri oživljavanja klasično tankog i seksi dizajna, iako s tehnološki i ekološki naprednijim materijalima. I dok to svakako definira njezin vlastiti brend, stvarnost u odmaralištima je složenija.
Kao i sa svom modom danas, ono što primjećujete na stazama i u planinskim kućama je „multiverzum“ u kojem je sve dopušteno: od retro i suvremenog do blještavog i jednostavnog. Drugi bi vas lakše mogli procijeniti po vašoj vještini svladavanja planine nego po odjeći: mnogi bi se složili da je bolje dobro skijati u izblijedjeloj jakni i trapericama, nego biti odjeven u najnoviji dizajn dok padate na stazi za početnike.
Što se tiče après aktivnosti iz naslova, ona također prihvaća sve. To nije samo zabava, to je zajednica. Može se odvijati u baru, hidromasažnoj kadi ili brvnari. Ovisno o lokaciji, après „može biti buran ili opušten, obiteljski ili nimalo takav“, piše Isakov.
U konačnici, bit après skija je dobar provod. Nosite što volite, ali što je još važnije — uživajte. Hrana, kamin, piće, društvo, opuštanje — čak i oni koji ne skijaju mogu cijeniti ovaj „pokretni blagdan“ za osjetila i samu scenu.