Peking prodaje čistu energiju svijetu, Washington forsira naftu i plin. Obje sile pokreću motivi nacionalne sigurnosti.
U Kini je prošle godine instalirano više vjetroturbina i solarnih panela nego u ostatku svijeta zajedno. Kineski procvat čiste energije postaje globalan: kineske tvrtke grade tvornice električnih vozila i baterija u Brazilu, Tajlandu, Maroku, Mađarskoj i šire.
Istovremeno, u Sjedinjenim Državama, predsjednik Trump pritišće Japan i Južnu Koreju da ulože „bilijune dolara“ u projekt isporuke prirodnog plina Aziji. General Motors je upravo obustavio planove za proizvodnju električnih motora u tvornici blizu Buffala te će umjesto toga uložiti 888 milijuna dolara u proizvodnju V-8 benzinskih motora.
Utrka za definiranje energetske budućnosti je u punom jeku. Dok opasnosti od globalnog zatopljenja zlokobno vise nad planetom, dvije najmoćnije države svijeta, SAD i Kina, provode energetske strategije definirane prvenstveno ekonomskim i nacionalnim sigurnosnim interesima, a ne klimatskom krizom. U igri su čitave industrije, kao i ekonomski i geopolitički savezi koji oblikuju moderan svijet.
Trumpova administracija želi zadržati svijet ovisnim o fosilnim gorivima poput nafte i plina. SAD je najveći svjetski proizvođač nafte i najveći izvoznik prirodnog plina, što nudi potencijal za ono što Trump naziva erom američke „energetske dominacije“ koja eliminira ovisnost o stranim zemljama, posebno rivalima poput Kine.
Kina juri u potpuno drugom smjeru. Kladila se na svijet koji pokreće jeftina struja iz sunca i vjetra. Za razliku od SAD-a, Kina nema mnogo lako dostupne nafte ili plina u odnosu na svoju ogromnu populaciju, pa želi eliminirati ovisnost o uvozu i napajati ekonomiju obnovljivim izvorima.
Iako Kina i dalje troši više ugljena od ostatka svijeta i ispušta više zagađenja od SAD-a i Europe zajedno, njezin zaokret prema čišćim alternativama događa se vrtoglavom brzinom.
Statistika izvoza tehnologije čiste energije (2023.)
| Tehnologija | Kina | SAD |
| Litij-ionske baterije | 65 milijardi $ | 3 milijarde$ |
| Solarni paneli i moduli | 40 milijardi $ | 69 milijuna$ |
| Električni automobili | 38 milijardi $ | 12 milijardi$ |
Kina drži gotovo 700.000 patenata za čistu energiju, što je više od polovice svjetskog ukupnog broja. Također dominira nuklearnom energijom s 31 reaktorom u izgradnji.
Kako je Amerika izgubila prednost
Sjedinjene Države imale su svaku priliku voditi u obnovljivim izvorima. Amerikanci su stvorili prve praktične silicijske fotonaponske ćelije 1950-ih i prve punjive litij-metalne baterije 1970-ih. Međutim, uz obilje nafte i plina te lobiranje industrije fosilnih goriva, američka predanost čistoj energiji je oscilirala.
Kineski cilj dominacije nije bio potaknut klimom, već strateškom samosviješću. Kineski čelnici su prije dva desetljeća shvatili da je kontrola proizvodnje energije ključna za nacionalnu sigurnost. Kina je osigurala stotine milijardi dolara subvencija, zaštitila svoje tržište i uspostavila globalni kvazi-monopol nad ključnim sirovinama poput kobalta.
Danas Kina proizvodi više od 90% svjetskog polisilicija, ključnog materijala za solarne panele. Kako bi smanjila troškove, Kina je automatizirala tvornice, instalirajući više robota od 2021. do 2023. nego ostatak svijeta zajedno.
Ambicije “meke moći” Pekinga
Kina koristi svoju nadmoć u zelenoj energiji za širenje političkog i ekonomskog utjecaja. Od 2023. kineske tvrtke najavile su 168 milijardi dolara stranih ulaganja u čistu energiju. Grade nuklearne reaktore u Pakistanu i Turskoj, vjetroparkove u Brazilu i Keniji, te tvornice električnih vozila u Indoneziji.
S druge strane, Trumpova administracija napušta američku strategiju “meke moći” i zauzima transakcijski pristup. Forsira prodaju američkog plina zemljama poput Ukrajine i pritišće saveznike da kupuju fosilna goriva kako bi izbjegli carine.
Što će svijet kupovati?
Svijet je sve gladniji energije, što kratkoročno pogoduje objema silama. Fosilna goriva i dalje zadovoljavaju oko 80% globalnih potreba. No, Međunarodna agencija za energiju predviđa da će do sredine stoljeća taj udio pasti ispod 60%.
Kina je pozicionirana da preuzme taj dodatni posao. Kako kaže Rafael Dubeux iz brazilskog ministarstva financija: „Kada se savezna vlada SAD-a odluči povući iz utrke, utrka ne prestaje. Druge zemlje se nastavljaju kretati.“