Trgovinski odnosi između dviju ekonomskih velesila pogoršali su se posljednjih tjedana jer je Peking napao planove EU-a za smanjenje ovisnosti o Kini u pogledu ključnih dobara, usluga i resursa.
Odnosi Europske unije s Kinom narušeni su dok blok pokušava riješiti svoj rastući trgovinski deficit s Pekingom i smanjiti oslanjanje na ključne proizvode. Europski čelnici također su zabrinuti zbog onoga što vide kao nepoštenu konkurenciju Kine, koju krive za industrijske probleme i gubitak radnih mjesta diljem kontinenta.
Jedan od odgovora EU-a na ove izazove je Akt o industrijskom akceleratoru (Industrial Accelerator Act), koji je Europska komisija pokrenula u ožujku. Cilj akta je “jačanje industrijske konkurentnosti EU-a” fokusiranjem na niz mjera, uključujući postupak nabave ‘Made in Europe’, koji daje prednost pružateljima usluga s kontinenta nad trećim zemljama.
Također se nastoji „ubrzati dekarbonizacija energetski intenzivnih industrija, tehnologija s nultom neto stopom emisija i automobilskog sektora“.
Ovi planovi izazvali su oštre kritike Kine prošlog mjeseca, pri čemu je Peking ustvrdio da bi bilo kakva pravila koja daju prednost Europljanima stvorila investicijske barijere i diskriminaciju – te da bi mogle uslijediti protumjere.
Povjerenik EU-a za trgovinu Maroš Šefčovič uzvratio je na ove prijetnje, izjavivši za Euronews prošlog tjedna da će EU ostati pri svome u pogledu planova za jačanje industrijske politike bloka.
Također je upozorio da EU neće oklijevati u obrani svojih industrija i da će se “boriti rukama i nogama za svako europsko radno mjesto, za svaku europsku tvrtku, za svaki otvoreni sektor, ako vidimo da se prema njima postupa nepravedno”.
Dok se jedan od najvažnijih svjetskih trgovinskih odnosa kvari, pitanje od bilijun dolara glasi: tko će prvi trepnuti u ovom sukobu dviju globalnih ekonomskih superila?
Trgovinski odnos bez premca
Trgovina između dva hegemona je golema: EU je najveći trgovinski partner Kine, dok je azijski div treći najveći trgovinski partner bloka, nakon SAD-a i UK-a.
Od 2026. godine Kina (19-20%) i EU (14-15%) zajednički čine otprilike trećinu globalnog bruto domaćeg proizvoda (33-35%) i 30% globalne trgovine.
U 2025. godini EU je u Kinu izvezla robu i usluge u vrijednosti od 199,6 milijardi eura, a zauzvrat uvezla 559,4 milijarde eura, što čini trgovinski deficit od 359,9 milijardi eura, prema podacima Eurostata.
Izvozom EU-a u Kinu dominiraju strojevi, uređaji, vozila i kemikalije, dok uvoz uključuje električne strojeve, električna vozila, visokotehnološke komponente i industrijsku robu – posebno opremu i materijale ključne za europsku zelenu i digitalnu tranziciju, poput solarnih panela, litij-ionskih baterija i magnezija.
U usporedbi s 2024. godinom, izvoz EU-a u Kinu pao je za 6,5%, dok je uvoz porastao za 6,4%. No dugoročno, od 2015. godine, izvoz EU-a u Kinu porastao je za 37,1%, dok je uvoz skočio za 89%.
Što EU može učiniti?
Iako se Bruxelles godinama žali na štetne učinke kineskog državnog ekonomskog modela, poput industrijske hiperprodukcije i opsežnih subvencija, države članice EU-a nisu se uspjele dogovoriti o zajedničkoj liniji djelovanja.
Bruxelles je potpisao trgovinske ugovore s Mercosurom (u siječnju), Indijom (u siječnju) i Indonezijom (u rujnu 2025.) kako bi diversificirao opskrbne lance EU-a u pokušaju smanjenja ovisnosti o Kini i SAD-u, istovremeno održavajući snažne odnose o ključnim pitanjima.
Međutim, Trumpov carinski rat natjerao je mnoge europske čelnike da preispitaju svoju poziciju o trgovini dok nastoje smanjiti ovisnost o resursima iz pojedinih trećih zemalja i istovremeno razviti vlastitu autonomiju.
Mnogi od tih istih čelnika okrenuli su se Kini u potrazi za trgovinskim i investicijskim prilikama kako bi nadoknadili one izgubljene u trgovinskom ratu sa SAD-om, kao i radi izgradnje veza s onim što vide kao pouzdanog partnera u održavanju međunarodnog poretka.
Tako su brojni čelnici EU-a posjetili Kinu protekle godine, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, irskog premijera Micheála Martina, finskog premijera Petterija Orpoa, portugalskog premijera Luísa Montenegra, njemačkog kancelara Friedricha Merza, kao i predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen te predsjednika Europskog vijeća Antónia Costu.
EU već dugo traži trgovinski sporazum s Pekingom, nadograđujući načelni sporazum iz 2020., koji je europskim investitorima dao veći pristup tržištu, postavio pravila za državna poduzeća, istaknuo transparentnost subvencija i zabranio prisilni prijenos tehnologije.
Međutim, u Bruxellesu, dok trgovinski deficit nastavlja rasti – Kina je zabilježila rekordni trgovinski suficit od 1,2 bilijuna dolara s ostatkom svijeta krajem 2025. – intenzivirali su se razgovori o potrebi za “de-riskingom” (smanjenjem rizika) ili potpunim razdvajanjem (decoupling) od Kine.
S europskim industrijskim grupacijama trenutno se provode konzultacije o tome može li i treba li Bruxelles upotrijebiti svoju takozvanu „trgovinsku bazuku“, Instrument protiv prisile (Anti-Coercion Instrument), kako bi uzvratio na pritisak Pekinga da se tržište EU-a još više otvori kineskim tvrtkama i kako bi se riješio problem prekomjernih kapaciteta te zemlje.
Konačni planovi očekuju se krajem mjeseca, kada će Europska komisija održati debatu o Kini 29. svibnja.