Podaci koje su za FENA-u dostavili iz Federalne uprave za inspekcijske poslove, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Agencija za sigurnost hrane BiH i Ured za veterinarstvo BiH pokazuju kako se kontrola mesa realizira na više razina, od objekata za proizvodnju i prodaju do graničnih prijelaza, ali da na razini Federacije nema objedinjene evidencije o količinama mesa koje su nakon nepravilnosti povučene ili uništene.

Pitanje kontrole mesa aktuelizirano je nakon što je veterinarska inspekcija u entitetu Republika Srpska tijekom kontrole mesnica i drugih objekata koji se bave proizvodnjom i prometom mesa zbog utvrđenih nepravilnosti s tržišta povukla 4,5 tona mesa i mesnih prerađevina.

U prvih šest mjeseci 2026. godine federalni veterinarski inspektori obavili su 22 kontrole u objektima za preradu mesa i mlijeka, 105 u veleprodajnim i maloprodajnim objektima, 24 u klaonicama papkara i peradi, 58 u ugostiteljskim objektima te 105 kontrola cestovnog transporta proizvoda životinjskog porijekla.

Iz Federalne uprave navode da su u 40 kontrola utvrđeni prekršaji za koje su izdati prekršajni nalozi u ukupnom iznosu od približno 48.000 KM.

U cestovnom prometu evidentirano je još 26 kršenja zakona za koje će kazne tek biti izrečene, dok je zbog manjih nepravilnosti doneseno 40 upravnih mjera kojima je subjektima naloženo da otklone nedostatke.

Međutim, podatak o tome koliko je mesa i mesnih proizvoda tijekom tih ili kontrola drugih razina vlasti ukupno povučeno ili uništeno u Federaciji nije objedinjen.

Iz Ureda su za FENA-u također naveli kako je granična veterinarska inspekcija od početka godine pregledala ukupno 26.854 pošiljke koje podliježu veterinarskoj kontroli, među kojima je bilo 8.621 pošiljka mesa i mesnih prerađevina.

Za 30 pošiljki donesena su rješenja o zabrani uvoza u Bosnu i Hercegovinu.

“Najčešće nepravilnosti koje granični veterinarski inspektori otkrivaju odnose se na neodgovarajuću dokumentaciju, prvenstveno veterinarsko-zdravstvene certifikate, nepravilno certificiranje i deklariranje pošiljki, kao i porijeklo mesa iz država ili regija iz kojih je uvoz zabranjen”, ističu iz Ureda za veterinarstvo BiH.

Kada je riječ o laboratorijskim kontrolama mesa i proizvoda od mesa, bez ribe, tijekom ove godine urađena je 851 analiza na različite parametre, a tri nalaza bila su pozitivna.

Iz Ureda pojašnjavaju da se nakon pozitivnog rezultata laboratorijski kontrolira narednih deset pošiljki istog proizvođača, pri čemu troškove tih dodatnih analiza snosi uvoznik.

Prema podacima Ureda za veterinarstvo, tokom 2026. godine nije bilo slučajeva da je uvezeno meso, nakon što je već stavljeno na tržište BiH, moralo biti povučeno.

Međutim, uništeno je 38.968 kilograma mesa peradi čiji su laboratorijski nalazi bili pozitivni i koje nije bilo moguće vratiti u zemlju proizvođača.

Ta količina se, dakle, odnosi na uvozno meso koje nije završilo na tržištu BiH i ne predstavlja količinu naknadno povučenu iz prodaje.

Prema podacima Ureda, BiH najveći dio mesa i mesnih prerađevina uvozi iz Italije, Španije, Austrije, Hrvatske, Njemačke, Nizozemske, Poljske, Turske, Brazila, Argentine i Srbije.

O sigurnosti mesa koje se nalazi ili bi moglo dospjeti na tržište podatke prati i Agencija za sigurnost hrane BiH.

Iz Agencije su kazali da su u 2026. godini zaprimili dvije obavijesti koje su se odnosile na meso i mesne proizvode dostupne ili potencijalno dostupne na tržištu Bosne i Hercegovine.

Pojašnjavaju da nadležni inspekcijski organi, kada se utvrdi da je sporni proizvod distribuiran na tržištu Bosne i Hercegovine, pokreću postupak njegovog povlačenja ili opoziva.

“Informacije o rizičnim proizvodima, nakon procjene da se nalaze ili bi se mogli nalaziti na tržištu BiH, Agencija bez odgađanja prosljeđuje nadležnim inspekcijskim organima, dok na svojoj internet stranici objavljuje informacije o nesigurnoj hrani i poduzetim mjerama, uključujući povlačenje i opoziv proizvoda”, pojasnili su.

Uz pitanje kontrole mesa ostaje otvoreno i dugogodišnje pitanje sustavnog zbrinjavanja animalnog otpada.

Iz Federalnog ministarstva poljoprivrede navode da u Federaciji postoje odobreni objekti za njegovo sakupljanje, dok je objekt kompanije Brovis iz Visokog odobren za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla za vlastite potrebe. Ostali odobreni objekti namijenjeni su isključivo njihovom sakupljanju.

Federalno ministarstvo podsjeća kako je prije desetak godina izrađena Strategija za rukovanje animalnim otpadom u Bosni i Hercegovini, koja je predviđala izgradnju postrojenja za njegovo neškodljivo uklanjanje i odgovarajućih sabirališta diljem zemlje.

Ta strategija do danas nije usvojena na razini Bosne i Hercegovine, podsjeća FENA.

/Desk/

Objava FBiH nema jedinstvenu bazu podataka o kontroli mesa – prekšaji utvrđeni u 40 slučajeva pojavila se prvi puta na Republika.

Svinjogojstvena industrija je, hm, zacviljela. Više je puta podnosila tužbe kako bi blokirala ove referendume, ali je izgubila na Vrhovnom sudu. Pa budući da nisu uspjeli ni na glasačkim kutijama ni na sudovima, izveli su trik.

U ovogodišnji zakon o poljoprivredi (Farm Bill) u Zastupničkom domu dodali su odredbu nazvanu “Spasite našu slaninu” (Save Our Bacon), kako bi blokirali ove državne zakone, kao i sve slične buduće pokušaje saveznih država da poboljšaju dobrobit svinja. „Američkim proizvođačima svinjetine potreban je zakon o poljoprivredi koji štiti američke farmere od presezanja Kalifornije”, prosvjeduje Nacionalno vijeće proizvođača svinjetine. Žale se kako je nepravedno što se kalifornijski zakon primjenjuje na svinjetinu od svinja koje su uzgojene u drugim saveznim državama, a prodaju se u Kaliforniji.

Zakon o poljoprivredi s odredbom “Spasite našu slaninu” prošao je Zastupnički dom. Sada je na Senatu i eventualnom zajedničkom kongresnom odboru da odluče hoće li uključiti ovu odredbu, čiji je cilj — ovo je moja skraćena verzija — ugušiti volju birača kako bi divovske mesne kompanije mogle zlostavljati svinje. Neki se senatori povlače od podrške ovoj odredbi, ali očekuje se da će drugi gurati njezino uvrštavanje. Usvajanje ove odredbe označilo bi golem korak unatrag za prava životinja u američkom gulagu za stoku.

Srećom, u vrijeme kada se Amerikanci ne mogu dogovoriti ni o čemu drugom, prava životinja su rijetko pitanje oko kojeg mnogi konzervativci i liberali povremeno pronalaze zajednički jezik. Godine 2005. časopis American Conservative imao je na naslovnici sliku zatvorenih svinja i naslov koji je glasi: „Zašto bi konzervativci trebali brinuti o okrutnosti prema životinjama”. Ljevica i desnica mogu se boriti oko prava imigranata, prava žena ili LGBTQ prava, ali mnogi od nas slažu se oko prava svinja.

Istaknuti konzervativci poput Tomi Lahren, Mikea Cernovicha i Laure Ingraham čvrsto su se usprotivili ovoj odredbi. Cernovich ju je nazvao „demonskom”, a Lahren se na nju osvrnula na način koji ovdje nije prigodan za tisak. Niz republikanskih zastupnika u Zastupničkom domu, predvođenih Annom Paulinom Lunom s Floride, osporio je ovu mjeru u Kongresu.

Protivljenje ovoj odredbi ne odnosi se samo na dobrobit svinja. Neki konzervativci prigovaraju ovom pokušaju poništavanja volje birača. Drugi primjećuju da je najveći proizvođač svinjetine u Americi tvrtka Smithfield, koja je sada u vlasništvu kineske kompanije, te se pitaju zašto bi Kongres davao prednost kineskom behemotu nad američkim biračkim tijelom.

Za mene je primarni problem okrutnost prema životinjama. Držati životinje u smrdljivim kavezima, toliko da mnoge nikada ne vide sunce niti dotaknu zemlju, znači nijekati samu njihovu prirodu. Taj je svjetonazor opisan u članku iz 1976. u časopisu Hog Farm Management, gdje je stajalo: „Zaboravite da je svinja životinja. Tretirajte je baš kao stroj u tvornici.”

Svinjogojstvena industrija sada tvrdi da je ovaj sustav zapravo dobar za svinje jer ih štiti od grabežljivaca, hladnoće i vrućine. „Točno je da se naše životinje ne mogu okrenuti tijekom 2,5 godine koliko provedu u boksovima proizvodeći prasad”, rekao je glasnogovornik proizvođača svinjetine 2012. godine. „No, ne znam tko je pitao krmaču želi li se uopće okrenuti.”

Siguran sam da se neki čitatelji pitaju zašto pišem o svinjama u trenutku kada postoje mnoga druga goruća pitanja, od rata u Iranu preko ebole do predloženog tajnog fonda predsjednika Trumpa. To je sasvim razumno pitanje.

Odgovorio bih na to rečenicom da je jedna od velikih, iako nepotpunih moralnih revolucija našeg života bila proširenje našeg suosjećanja kako bi, barem u ograničenoj mjeri, obuhvatilo i domaće životinje, čak i dok korporativna poljoprivreda gura u suprotnom smjeru. Ulog odredbe “Spasite našu slaninu” je ogroman, jer se u Sjedinjenim Državama svake godine zakolje više od 120 milijuna svinja. To je otprilike jednako ljudskoj populaciji Kalifornije, Teksasa, Floride, New Yorka i Pennsylvanije zajedno, a znači da se u prosjeku svake sekunde, 24 sata dnevno, zakolju oko četiri svinje.

Okrutnost prema svinjama toleriramo, mislim, zato što je ta patnja uglavnom nevidljiva i zato što svinje vidimo kao bezličnu masu, a ne kao Brunhilde s emocijama, baš poput naših kućnih ljubimaca. Mnogi su Amerikanci ambivalentni – ne žele da životinje nepotrebno pate, ali žele i jeftino te ukusno meso. Kompromisi su stvarni, jer mesna industrija doista briljira u proizvodnji jeftinih kobasica, ali pomislite na to da vaš pas prolazi kroz ono s čime se svinje suočavaju i shvatit ćete da je moralna cijena nemjerljiva.

(izvor: The New York Times)

Objava KOLUMNA Ono što vam mesna industrija ne želi otkriti pojavila se prvi puta na Republika.

Hrana koja šteti klimi, poput crvenog mesa, snažno se podupire subvencijama EU-a, što je opisano kao “skandalozno” trošenje novca poreznih obveznika, prenosi euronews.

Novo izvješće dobrotvorne organizacije Foodrise otkrilo je da je Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) EU-a u 2020. godini usmjerila više subvencija u proizvodnju životinjskih proizvoda s visokim emisijama nego u biljnu hranu. Zapravo, proizvodi životinjskog podrijetla primili su oko 77 % ukupnih subvencija ZPP-a, što iznosi 39 milijardi eura od ukupno 51 milijardu eura potrošenih te godine.

Govedina i janjetina, koje se dosljedno identificiraju kao najveći krivci za klimatsku štetu, dobile su oko 580 puta više subvencija u usporedbi s mahunarkama poput leće i graha u 2020. godini. Mliječni proizvodi su iste godine primili procijenjenih 554 puta više subvencija od orašastih plodova i sjemenki, dok su meso i mliječni proizvodi zajedno dobili više od 10 puta više subvencija nego proizvodnja voća i povrća.

Zašto su meso i mliječni proizvodi tako loši za okoliš?

Proizvodi životinjskog podrijetla čine između 81 i 86 % ukupnih emisija stakleničkih plinova iz proizvodnje hrane u EU-u, unatoč tome što osiguravaju tek oko 32 % kalorija i 64 % proteina.

Na globalnoj razini, hrana i poljoprivreda pridonose trećini ukupnih emisija stakleničkih plinova, odmah iza izgaranja fosilnih goriva. Prema kalkulatoru ugljičnog otiska CO2 Everything, jedna porcija govedine od 100 g ekvivalentna je vožnji od 78,7 km, ispuštajući 15,5 kg ekvivalenta CO2.

Ugljični otisak stočarstva naglo je porastao posljednjih desetljeća, potaknut modernim industrijskim poljoprivrednim praksama. Greenpeace navodi da su oko 60 % svih sisavaca na planetu domaće životinje, dok je samo 4 % divljih (ostalih 36 % su ljudi). Uzgojena perad čini nevjerojatnih 70 % svih ptica na svijetu.

Svaka od ovih životinja zahtijeva puno hrane i prostora, što rezultira krčenjem šuma, travnjaka i močvara. Istrage su istaknule kako je krčenje prašuma Amazone potaknuto potražnjom za sojom. Suprotno popularnom vjerovanju, soja se ne uzgaja za ljudsku prehranu – već za stoku. Prema organizaciji WWF, gotovo 80 % svjetskog uroda soje koristi se za prehranu stoke.

To je srž problema: dodajemo dodatni korak u procesu od proizvodnje do konzumacije, trošeći vodu, usjeve i energiju na uzgoj hrane za životinje umjesto da sami konzumiramo te usjeve. Na svakih 100 kalorija usjeva kojima se hrane životinje, dobivamo samo 40 kalorija u obliku mlijeka, 12 kalorija piletine i tek 3 kalorije govedine, prema izvješću organizacije Compassion in World Farming.

‘Nepravedne’ subvencije EU-a

“Skandalozno je da se tako nepravedan udio subvencija EU-a, vrijedan milijarde eura novca poreznih obveznika, upumpava u održavanje proizvodnje mesa i mliječnih proizvoda s visokim emisijama, čime se iskrivljuje prehrana Europljana”, kaže Martin Bowman iz Foodrisea.

Bowman tvrdi da bi prelazak na biljnu prehranu mogao povećati prihode poljoprivrednika, smanjiti ovisnost EU-a o uvozu i poboljšati zdravlje građana. “U najmanju ruku, biljna hrana zaslužuje pravedniji udio subvencija kako bi se natjecala pod jednakim uvjetima.”

Pozvao je kreatore politika EU-a da uvedu Akcijski plan za biljnu hranu i osnuju fond za potporu poljoprivrednicima u prijelazu sa stočarstva na uzgoj bilja. Europska komisija je 2024. objavila izvješće u kojem zaključuje da je “ključno” pomoći potrošačima da prihvate ovaj prijelaz. Planirano je da Komisija do 2026. godine razvije Akcijski plan EU-a za biljnu hranu.

Objava EU na udaru kritika: Istraživanje otkrilo da govedina i janjetina dobivaju 580 puta više subvencija od biljne hrane pojavila se prvi puta na Republika.

Francuska vlada nedavno je apelirala na stanovništvo da „ograniči” konzumaciju mesa u sklopu novih smjernica usmjerenih na poboljšanje javnog zdravlja i smanjenje emisija, piše euronews.

Zemlja poznata po kultnim jelima kao što su steak-frites i goveđi bourguignon, počinje se suočavati s ekološkim utjecajem svojih kulinarskih tradicija bogatih mesom.

Hrana i poljoprivreda pridonose s jednom trećinom ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova, što ih stavlja na drugo mjesto, odmah iza izgaranja fosilnih goriva.

Meso, osobito govedina i janjetina, u brojnim je studijama identificirano kao jedan od najvećih krivaca za štetu nanesenu klimi. Prema kalkulatoru ugljičnog otiska CO2 Everything, jedna porcija govedine od 100 g ekvivalentna je vožnji automobila od 78,7 km, pri čemu se oslobađa 15,5 kg ekvivalenta $CO_2$.

Francuska poziva građane da jedu manje mesa

Ranije ovog mjeseca, Francuska je objavila svoju Nacionalnu strategiju za hranu, prehranu i klimu, ocrtavajući vladine ciljeve do 2030. godine za rješavanje klimatske krize uz istovremeno bavljenje rastućim zdravstvenim problemima.

Izvješće je prvotno trebalo biti objavljeno 2025. godine, ali je odgođeno nakon oštrih reakcija poljoprivrednih lobista. Objava dolazi mjesec dana nakon što su američke prehrambene smjernice kontroverzno potaknule konzumaciju odrezaka i mljevene govedine.

Nove francuske smjernice promiču prehranu usmjerenu na cjelovite namirnice kao što su voće, povrće, mahunarke, orašasti plodovi i cjelovite žitarice, pozivajući na „ograničenu” konzumaciju mesa i suhomesnatih proizvoda.

Također pozivaju na smanjenje uvoznog mesa, ali navode da se riba i mliječni proizvodi mogu jesti u „dostatnim” količinama. Kravlje mlijeko stvara približno tri puta više stakleničkih plinova od većine biljnih alternativa.

Je li ograničavanje mesa dovoljno za spas planeta?

„Bolja prehrana znači djelovanje za planet, naše zdravlje i podršku kvalitetnoj poljoprivredi”, kaže Monique Barbut, ministrica ekološke tranzicije, bioraznolikosti i međunarodnih pregovora o klimi i prirodi.

„Odabirom lokalnih i održivih proizvoda smanjujemo svoj ugljični otisak, štitimo bioraznolikost i cijenimo rad naših poljoprivrednika. Ovom strategijom ekologija je konkretno pozvana na naše tanjure.”

Iako izvješće priznaje utjecaj mesa na okoliš, aktivisti su kritizirali francusku vladu zbog korištenja izraza „ograničiti” umjesto „smanjiti”.

Stephanie Pierre iz udruge za zdravlje pacijenata France Assos Sante, citirana je u lokalnim medijima rekavši kako se grupa nadala „puno ambicioznijem planu”.

Odustaje li Francuska od mesa?

Ipak, Francuzi se posljednjih godina polako udaljavaju od kuhinje usmjerene na meso iz mnoštva razloga.

Anketa iz 2025. godine koju je provela udruga za klimatske promjene le Réseau pokazala je da je 52 posto građana smanjilo konzumaciju mesa u posljednje tri godine. Više od polovice (52 posto) reklo je da je to zbog vrtoglavog porasta cijena mesnih proizvoda.

Oko 38 posto navelo je zdravlje kao glavni pokretač smanjenja konzumacije mesa, dok su okoliš i dobrobit životinja bili čimbenici za 35, odnosno 33 posto ispitanika.

Objava Francuska vlada poziva građane da „ograniče” konzumaciju mesa u borbi protiv klimatskih promjena pojavila se prvi puta na Republika.

Pošiljke mesa

Kako smo ranije pisali, Bosna i Hercegovina je u prvih 11 mjeseci prošle godine najviše uvozila goveđe meso (svježe ili rashlađeno) iz Nizozemske i Italije, zatim Poljske, Belgije i Njemačke, dok je govedina stizala i iz Srbije, Austrije, Hrvatske, Litve, Danske i Rumunjske, u ukupnoj vrijednosti od 661 milijun KM.

Prema našim saznanjima, rashlađeno ili zaleđeno meso najviše se uvozilo upravo iz Južne Amerike. Bitno je naglasiti da je takvo meso namijenjeno preradi i ne smije se prodavati kao svježe meso.

Kako su ranije pojasnili za Forbes BiH iz Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske, uvoz smrznutog mesa nije zabranjen, ali rješenje o uvozu smrznutog mesa, koje izdaje nadležni inspektor Ureda za veterinarstvo BiH, jasno navodi da je uvoznik dužan pošiljku koristiti isključivo za daljnju preradu i izradu proizvoda od mesa te je ne smije koristiti u prodaji kao svježe meso nakon odmrzavanja.

Također, Ured za veterinarstvo BiH u svom je priopćenju naveo da će se pošiljkama mesa goveda iz navedenih zemalja, a koje prati veterinarsko-zdravstveni certifikat izdan zaključno s današnjim danom, dozvoliti uvoz u BiH. To znači da će onim narudžbama koje su već krenule prema BiH biti dozvoljen prolaz, dok one koje nisu ukrcane za prijevoz ostaju u zemljama podrijetla do daljnjega.

Na upit od ranije, o tome je li u posljednjem razdoblju zabilježen porast broja pošiljaka koje ne ispunjavaju veterinarsko-zdravstvene uvjete za uvoz, iz Ureda su odgovorili da nisu zabilježene nepravilnosti, pa je u skladu s tim današnja odluka iznenađujuća.

Meso iz Južne Amerike redovito uvozi i Europska unija, te je i EU u prošlosti privremeno ili djelomično zabranjivala uvoz mesa iz Brazila i Argentine zbog krivotvorenih certifikata, nedopuštenih supstanci kao i problema u nadzoru klaonica.

Razlika uvoznih standarda

Ono što razlikuje naša dva tržišta (BiH i EU) jest činjenica da EU uvozi svježe meso za izravnu potrošnju, dok BiH iz ovih zemalja uvozi uglavnom smrznuto meso za preradu. Blok zemalja EU meso uvozi s farmi i iz klaonica koje je odobrila EU te u okviru kvota i programa, poput primjerice Hilton quota.

S druge strane, meso koje dolazi u BiH često je niže komercijalne klase namijenjeno isključivo preradi i nije nužno isto meso koje završava na policama EU kao “svježe”. Kontrola lanca pošiljke također je specifična; EU zahtijeva sljedivost od farme do stola, kontrolu hrane za životinje, kontrolu upotrebe antibiotika i hormona, kao i stalni nadzor izvoznog sustava u toj zemlji. BiH uglavnom provjerava gotovu pošiljku i oslanja se više na laboratorijske nalaze pošiljke.

U praksi, svaku pošiljku hrane životinjskog podrijetla pri uvozu u BiH mora pratiti veterinarsko-zdravstveni certifikat izdan od mjerodavnog tijela zemlje izvoznice. Ukoliko pošiljka hrane životinjskog podrijetla pri uvozu zadovoljava propisane uvjete, Ured za veterinarstvo BiH izdaje rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji.

Što je Hilton quota

Hilton quota je godišnja kvota EU za uvoz vrhunskog goveđeg mesa, prema kojoj meso mora biti bez hormona rasta i namijenjeno je izravnoj potrošnji (restorani, hoteli, premium tržište). Naziv potječe iz 1979. godine, kada je dogovor postignut tijekom pregovora u hotelu Hilton u Tokiju u okviru GATT-a (prethodnika WTO-a). U okviru Hilton Quota, EU dozvoljava uvoz određenim zemljama: Argentini, Brazilu, Urugvaju, Paragvaju, SAD-u, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu.

Objava Uvoz goveđeg mesa u BiH iz Brazila, Argentine, Paragvaja i Urugvaja privremeno zabranjen – što stoji iza odluke pojavila se prvi puta na Republika.

Bosna i Hercegovina je za 11 mjeseci prošle godine najviše uvezla goveđeg mesa (svježe ili rashlađeno) iz Nizozemske i Italije, a slijede Poljska, Belgija i Njemačka, dok je govedina stizala i iz Srbije, Austrije, Hrvatske, Litve, Danske i Rumunjske.

Kada je o smrznutom goveđem mesu riječ, u BiH ga je uvezeno nešto više od 3.000 tona, i to najviše iz Paragvaja, Brazila i Poljske, ali se u manjim količinama uvozilo i iz Austrije, Argentine, Italije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Mađarske, Novog Zelanda, Belgije i Nizozemske.

Stočni fond BiH

Prema podacima Godišnjeg izvješća iz područja poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, ukupni stočni fond u zemlji iznosio je oko dva milijuna grla; od čega 1.058.493 ovaca, 444.167 svinja, 389.445 goveda i 61.772 koza.

Ovako izražen debalans između uvoza i izvoza zapravo pokazuje kako funkcionira tržište mesa u BiH. A da bi se ono u širem kontekstu razumjelo, neophodno je sagledati položaj domaćih stočara, njihove proizvodne kapacitete, ekonomsku situaciju i izazove s kojima se suočavaju.

Admir Kahriman iz Udruge poljoprivrednika BiH zna točno koliko košta proizvesti kilogram domaće junetine, ali i koliko zaradi kada ga proda. Razlika između te dvije brojke je, kaže, gubitak. „Imamo resurse, volju i snagu proizvoditi mnogo više, ali sve veći broj ljudi u sektoru odustaje“, kaže Kahriman za Forbes BiH.

Koliko domaći proizvođači mogu proizvesti mesa?

To odustajanje vidi se i u brojkama. U Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH iz 2024., u domaćim je klaonicama godišnje zaklano i obrađeno oko 38.600 goveda. U bh. entitetu Federacija BiH godišnje se utovi između osam i deset tisuća tovne junadi, što nije dovoljno ni za mjesec dana potrošnje.

„Ako se u obzir uzme 9.000 grla godišnje, uz 250 kilograma mesa kao idealan prirast po grlu, ukupna količina koju proizvođači mogu proizvesti na prostoru Federacije BiH iznosi oko 2.250 tona mesa godišnje“, govori Kahriman.

Prodajna cijena

Problem počinje na bosanskohercegovačkim farmama, na samom početku proizvodnog ciklusa, prilikom nabave tovne junadi čija je cijena trenutno visoka i nestabilna.

“Dok je tovljač uzgoji, odnosno proizvede, prolazi kroz različite faktore i faze, počevši od proizvodnje hrane gdje imamo problem suše ili prekomjerne vlage, što automatski znači nedostatak te hrane, što povećava njegovu proizvodnu cijenu. Kada dođe do prodaje, proizvođača dočeka niska prodajna cijena”, kaže Kahriman.

Kako nam je pojasnio, proizvodnja “baby beef-a” traje osam do deset mjeseci, a tov junadi preko 13 mjeseci. Za to vrijeme proizvođač ulaže u hranu, veterinarsku njegu i održavanje, ali kada dođe vrijeme prodaje, cijenu mu diktira uvozno meso koje je jeftinije.

Ogromna količina mesa se uvozi

“Uvozi se ogromna količina mesa, što u Bosni i Hercegovini stvara problem naše prodajne cijene jer svjetsko tržište diktira cijenu. Svi se prerađivači i prodavači mesa više opredjeljuju za uvozno meso nego za naše jer ga nema dovoljno“, pojašnjava Kahriman.

I dok proizvođači čekaju više od godinu dana kako bi proizveli meso koje neće moći prodati po ekonomskoj cijeni, izostaje institucionalna reakcija. Situaciju dodatno kompliciraju problemi vezani uz poticaje – kako njihovu visinu, tako i kašnjenja u isplati.

Proizvodnja goveđeg mesa u Republici Srpskoj je 2021. godine iznosila 14,5 tisuća tona, a 2022. je zabilježen blagi porast na 14,6 tisuća tona. U 2023. godini proizvodnja je dosegla najvišu razinu od 16 tisuća tona, što je ukazivalo na mogući rast stočarske proizvodnje. Međutim, 2024. godine došlo je do pada proizvodnje na 13,7 tisuća tona, što je, kako navodi u svom izvješću Republički zavod za statistiku o proizvodnji goveđeg mesa u Republici Srpskoj, najvjerojatnije posljedica nestabilnih tržišnih uvjeta, povećanja troškova proizvodnje ili smanjenja stočnog fonda.

Tovni simentalac, šarole…

Sustav uzgoja goveda „krava–tele“ najzastupljeniji je u brdsko-planinskim područjima gdje se koriste pašnjaci i livade. Na gospodarstvima, koja su najčešće obiteljska i broje od 10 do 50 grla, u RS-u se uzgajaju pasmine kao što su tovni simentalac, limuzin, šarole (charolais), salers, hereford, aberdeen angus, kao i križanci navedenih pasmina. Ovaj način proizvodnje ima znatno niže troškove, ali i manju dobit u odnosu na proizvodnju mlijeka i intenzivni tov junadi.

Ovakav trend ne samo da povećava ovisnost BiH o stranim dobavljačima, nego i stvara ozbiljne izazove za domaće proizvođače koji teško mogu ostati konkurentni u sustavu.

“Crno meso koje postaje crveno”

Pored opsega proizvodnje, jedno od ključnih aktualnih pitanja odnosi se na kvalitetu mesa koje se konzumira u Bosni i Hercegovini. U prosincu prošle godine javnost je imala priliku čuti seriju izjava na tu temu. Prvo je ministrica financija RS Zora Vidović, koja je svojevremeno bila direktorica tvrtke koja se bavila proizvodnjom mesnih proizvoda, komentirala problem zamrznutog mesa koje stiže na domaće tržište.

“Kada se mljeveno pileće meso doveze iz Nizozemske, to su ploče. Ono je potpuno crno. Igrom slučaja, čovjek je jednom iz Hercegovine vozio, pokvarila se hladnjača i dovezao je kod nas u klaonicu. Nisam mogla vjerovati da je to meso. I sad tehnolog kaže: ‘Kada naspete neki prah u to, ono postane crveno…”, prisjetila se Vidović.

Zatim je uslijedila izjava premijera RS Radovana Viškovića (op. prev. u tekstu se spominje Savo Minić), koji je upozorio kako postoji osnovana sumnja da su tri tvrtke iz drugog entiteta (FBiH) uvezle govedinu i svinjetinu iz Argentine, deklariranu kao robu za preradu, te da je dao nalog nadležnim institucijama u RS da ispitaju je li meso završilo u maloprodajnim objektima i mesnicama kao meso namijenjeno za konzumaciju.

Inspekcije tvrde da je sve pod kontrolom

Kako su nam rekli u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove Republike Srpske, meso može ući u FBiH kao roba za preradu, a završiti u RS kao “svježe”, jer između ta dva entiteta nema kontrole.

“Budući da je promet roba između entiteta slobodan i da u tom pogledu ne postoje kontrole, nadležna inspekcija će u okviru redovitog nadzora u objektima za proizvodnju i promet vršiti kontrolu podrijetla mesa tragom sljedivosti”, kažu za Forbes BiH i dodaju: “Uvoz smrznutog mesa nije zabranjen, ali rješenje o uvozu smrznutog mesa, koje izdaje nadležni inspektor Ureda za veterinarstvo BiH, jasno navodi da je uvoznik dužan pošiljku koristiti isključivo za daljnju preradu i izradu proizvoda od mesa i ne smije je koristiti u prodaji kao svježe meso nakon odmrzavanja.”

Kada je riječ o uvozu mesa, navode dalje, kontrolu pošiljaka mesa i proizvoda od mesa prilikom uvoza u Bosnu i Hercegovinu vrši veterinarska inspekcija u sklopu Ureda za veterinarstvo BiH.

Veterinarska inspekcija Republike Srpske vrši kontrolu u unutarnjem prometu i proizvodnji, u objektima kao što su: mesnice, veleprodajni objekti, maloprodajni objekti, klaonice, farme, skladišta i proizvodni pogoni. „U ovoj godini, radi otklanjanja nepravilnosti, izrečeno je 113 upravnih mjera, dok su zbog počinjenih prekršaja izrečene kazne u ukupnom iznosu od 69.000 KM”, naglasili su.

Što se tiče konkretnih slučajeva nedeklariranog mesa, odgovor je jasan: “U ovoj godini nismo imali slučajeve da smo u maloprodaji zatekli veće količine mesa bez dokaza o podrijetlu i deklaracija. Svi objekti za klanje, preradu i promet mesa su pod nadzorom veterinarske inspekcije, a kontrole se vrše svakodnevno.”

Iz Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa za Forbes BiH pojašnjavaju proceduru kontrole uvoznog mesa u BiH. Kod uvoza sirovina i proizvoda životinjskog podrijetla, Ured za veterinarstvo BiH izdaje rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji. Svaku pošiljku mora pratiti veterinarsko-zdravstveni certifikat izdan od službenog veterinara zemlje izvoznice. Granična veterinarska inspekcija provodi obvezne kontrole svake pošiljke (dokumentacijski, identifikacijski i fizički pregled te uzorkovanje).

Razlike u kvaliteti mogu postojati

Direktor Agencije za sigurnost hrane BiH, Sanin Tanković, ističe da je uvoz mesa dozvoljen isključivo iz zemalja koje se nalaze na listi odobrenih područja. Meso mora ispunjavati iste zahtjeve zdravstvene ispravnosti kao i ono proizvedeno u BiH.

„Iako su standardi sigurnosti izjednačeni, razlike u kvaliteti mogu postojati, naročito u pogledu svježine, starosti mesa i trajanja zamrzavanja. Zbog toga je posebno važno da potrošači budu jasno informirani putem deklaracija o podrijetlu mesa i njegovu statusu (svježe, zamrznuto ili odmrznuto)“, naglašava Tanković.

Poljoprivrednici iz BiH godinama traže uvođenje carina na svježe i rashlađeno goveđe i svinjsko meso od 10 posto, uz taksu od 1,5 KM po kilogramu svinjskog i 2,5 KM po kilogramu uvezenog goveđeg mesa.

“Kao što imate svog frizera, morate imati i dobrog mesara”

Dobar dio potrošača u BiH oslanja se na ponudu domaćih mesnica. U mesnici „Hodžić“, koja ima vlastitu klaonicu, pojašnjavaju da je njihov asortiman junetine u potpunosti domaći, dok je teletinu teže nabaviti na domaćem tržištu pa se uvozi iz Nizozemske ili Italije.

Vlasnik Samir Hodžić potvrđuje: “Domaće robe nema dovoljno. Uvozna teletina smiruje cijenu i tržište, jer bi inače u maloprodaji bila puno skuplja.” Njegov savjet potrošačima je pronalazak mesara kojem se vjeruje, jer veliki supermarketi često ovise isključivo o uvozu.

Slično kažu i u mesnici Mujanić: „Junetina je 100% iz domaćeg tova, dok teletinu uvozimo iz Italije jer je na našem tržištu nemoguće naći dovoljan broj teladi za našu potrošnju.“ Savjetuju potrošačima da gledaju boju mesa: juneće bi trebalo biti od svijetlocrvene do srednje tamnocrvene, a teleće svijetloružičaste boje.

“Zemlja se oslanja na uvoz gotovo svih namirnica”

Prema podacima iz 2023. godine, proizvodnja goveđeg mesa u BiH u 2022. godini iznosila je 10.300 tona, što je 16,4% manje nego godinu ranije. Za usporedbu, prije rata je proizvodnja dosezala 27.000 tona.

Istraživanja pokazuju da je BiH samodostatna samo u ovčetini, kozjem mesu i jajima. Zemlja uvozi više od 40% ukupnih potreba za mesom, preko 70% svinjetine i više od 60% govedine.

Priča o mesu u Bosni i Hercegovini nije crno-bijela, ali dokle god poljoprivrednici odustaju zbog nerentabilnosti, a uvoz diktira cijene, bit će potreban mnogo veći institucionalni angažman u zaštiti domaćeg uzgoja.

Objava Tržište mesa u BiH: Domaći stočari odustaju, uvoz iz Europe i Južne Amerike dominira pojavila se prvi puta na Republika.

Nove prehrambene smjernice

Trideset i pet godina kasnije, ista kuhinja, ali drukčije jutro. Godina je 2025., a John sada pravi doručak svojem petnaestogodišnjem sinu Eliju Milleru. Na tavi cvrče jaja, na tanjuru su avokado, nekoliko kriški punomasnog sira i komad pečenog mesa ili lososa. Uz to dolazi povrće, a kruh je, ako ga uopće ima, integralni i tek u tragovima. Umjesto obranog mlijeka tu je gusti jogurt, a umjesto pahuljica – proteini i masti. Ono što je nekad bilo sumnjivo danas se preporučuje.

Između ta dva doručka ne stoji samo promjena navika jedne obitelji, nego radikalan zaokret u službenoj prehrambenoj politici Sjedinjenih Država. Nova američka prehrambena piramida praktički je izvrnula staru naglavačke.

Riječ je o novim Američkim prehrambenim smjernicama za razdoblje od 2025. do 2030., namijenjene Amerikancima, koje je prošle srijede objavila Trumpova administracija. Amerikanci bi prema njima trebali jesti više cjelovite hrane i proteina, manje visokoprerađene hrane i manje dodanog šećera.

Smjernice tako donose zaokret kakav se nije vidio desetljećima.

Samim pogledom uočljiva je promjena piramide: životinjski proteini i masti, uključujući meso, jaja i mliječne proizvode, sada su na vrhu, jednako važni kao povrće i voće. Cjelovite žitarice pomaknute su na dno, iako vodič i dalje preporučuje dvije do četiri porcije žitarica, tri porcije povrća i dvije porcije voća dnevno.

Bez velikih slogana i dramatičnih najava, poruka je jasna: vrijeme industrijske “dijetalne” prehrane polako završava.

Jedna od najzanimljivijih promjena odnosi se na mliječne proizvode. Nakon godina u kojima su se preporučivali isključivo obrani i “light” proizvodi, smjernice sada na velika vrata vraćaju punomasno mlijeko, jogurt i sireve – naravno, bez dodanih šećera.

Razlog je jednostavan: punomasni mliječni proizvodi prirodno sadrže nutrijente koji povećavaju sitost i nutritivnu vrijednost obroka, a opsesija uklanjanjem masti često je završavala dodavanjem šećera i aditiva. Drugim riječima, prirodno je ponovno poželjno.

Žitarice više nisu osnova

Nekadašnji temelj prehrambene piramide sada je znatno niže na listi prioriteta.

Smjernice jasno poručuju: žitarice nisu zabranjene, ali više nisu osnova svakog obroka. Prednost se daje cjelovitim, vlaknima bogatim varijantama, a rafinirane žitarice – bijeli kruh, industrijske pahuljice i prerađeni proizvodi – preporučuju se samo u ograničenim količinama.

Težište prehrane seli se s “puno kruha i tjestenine” na više proteina, povrća i prirodnih masnoća.

Najvažnija poruka cijelog dokumenta jest povratak tzv. pravoj hrani – namirnicama za čiju pripremu nije potreban dugačak popis sastojaka. Proteini zauzimaju središnje mjesto, bilo da dolaze iz jaja, ribe, mesa, mahunarki ili orašastih plodova. Povrće i voće preporučuju se u raznolikim, šarenim oblicima, a voda i nezaslađeni napici ostaju temelj hidratacije. Prerađena hrana, dodani šećeri i industrijski proizvodi s dugačkim deklaracijama više se ne smatraju dijelom zdrave svakodnevice.

Ove smjernice ne traže savršenstvo niti stroge dijete. One nude nešto drugo – promjenu smjera. Manje umjetnog, više prirodnog. Manje straha od masnoća, više fokusa na kvalitetu. Manje automatizma, više svjesnog izbora.

Dok se vijesti o smjernicama šire američkim medijima, reakcije su, očekivano, mješovite. Veliki izvori poput Science Newsa, Food Navigatora USA i službenog portala HHS.gov pišu o pravoj revoluciji: federalna politika prehrane konačno stavlja pravu hranu u središte pozornosti, poziva na manje prerađene proizvode, više proteina i povrća te vraća punomasno mlijeko i sireve na stol.

CNN citira stručnjake poput dr. Waltera Willetta iz Harvardske škole javnog zdravstva, koji upozoravaju da naglasak na mesu i mlijeku nije u skladu s dokazima – biljke, orašasti plodovi i mahunarke smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti. S druge strane, nutricionisti poput dr. Alison Steiber ističu da povećanje unosa cjelovite hrane i zdravih masti ima velike prednosti.

Pozitivne reakcije dolaze od zdravstvenih organizacija i dijela nutricionista, koji hvale jasnu poruku o smanjenju ultraprerađene hrane, šećera i natrija. Agroindustrija i proizvođači proteina također pozdravljaju smjernice jer ponovno naglašavaju ulogu mesa, jaja i mliječnih proizvoda.

Upozorenja stručnjaka

No, ne dijele svi jednako oduševljenje. Neki stručnjaci i mediji upozoravaju na kontradikcije i moguće nedostatke dokaza, osobito oko crvenog mesa, punomasnog mlijeka i zasićenih masti. Kritičari ističu da su smjernice u određenoj mjeri politički motivirane, a izražen fokus na životinjske proteine možda se neće lako uklopiti u svakodnevne prehrambene navike.

Debata se proteže i na vlakna i biljke: dok smjernice i dalje pozivaju na raznoliko povrće i voće, neki nutricionisti smatraju da biljni izvori proteina i vlakna nisu dovoljno naglašeni, a praktična primjena novih preporuka za prosječnog Amerikanca bit će izazov.

U svakom slučaju, mediji sugeriraju da će ovaj novi smjer, premda umjeren i daleko od dramatičnih dijetalnih revolucija prošlih desetljeća, polako oblikovati razgovor o hrani u Americi – i možda, uz malo sreće, inspirirati i nas da nedjeljom za doručkom biramo pravu hranu, a ne ono što je industrija nekad smatrala zdravim.

Objava Stara prehrambena piramida vs. „Nova piramida”: Pogledajte kako su se smjernice hrane razvijale kroz vrijeme pojavila se prvi puta na Republika.

Ljeto je brojnima omiljeno godišnje doba jer sa sobom nosi opuštenost i bezbrižnost te slobodu boravka na otvorenom. Baš u ovo vrijeme nerijetko i obroke pripremamo vani pa je neophodno posebnu pozornost obratiti na pravilno rukovanje s hranom.

Iako je ovo idilično doba godine, po pitanju hrane treba uvijek biti oprezan, a osobito pri visokim temperaturama kada se virusi i bakterije brže razmnožavaju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), nesigurna hrana koja sadrži štetne bakterije, viruse, parazite ili kontaminante može uzrokovati više od 200 različitih bolesti. Prvi znakovi kvarenja hrane su neobičan izgled, miris i okus. Ipak, ponekad hrana koja se po svemu čini ispravna ne mora nužno biti sigurna za konzumaciju, ako nije pravilno pripremljena i čuvana.

U većini slučajeva trovanje hranom uzrokuju bakterije iz sirove hrane koje su došle u dodir s hranom spremnom za konzumaciju. Kao čest uzrok trovanja hranom spominje se bakterija salmonela koja u ljudi može izazvati bolest salmonelozu. U hrani se salmonela najčešće nalazi u jajima i sirovom svinjskom, purećem i pilećem mesu, a može se prenijeti na ljude ako je hrana zaražena.

Ipak, dobre su vijesti da možemo utjecati na sigurnost hrane koju jedemo slijedeći jednostavna pravila.

Aktivnosti na otvorenom bez brige

Roštiljanje, odlazak na piknik ili plažu omiljene su ljetne aktivnosti na našim prostorima koje okupljaju obitelj i prijatelje. Slijedeći pravila za sigurno postupanje s hranom možemo očuvati svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih.

Jedan od prvih i najjednostavnijih koraka kojeg možemo napraviti za svoju sigurnost je briga o čistim površinama, priboru za jelo i posuđu. Potrebno je držati se dobre prakse temeljitog pranja ruku i pribora prije početka i nakon završetka pripreme hrane te prije konzumacije, bez obzira priprema li se hrana u prirodi ili u svom dvorištu.

Također je potrebno zaštititi hranu od kukaca, nametnika i drugih životinja.

Ako pripremamo hranu izvan doma, na za to predviđenim mjestima u prirodi, bilo bi dobro, prije odabira lokacije, provjeriti ima li u okolici tekuće vode. Ako to nije slučaj, dobro je ponijeti vodu u bocama kao i papirnate ručnike ili čiste krpe za čišćenje površina i ruku te po potrebi dezinficijens za ruke koji ima barem 60 posto alkohola.

U samoj pripremi hrane važno je ne koristiti isti pribor i posuđe poput noževa i daski za rezanje sirove i termički obrađene hrane. To posebno vrijedi za meso, meso peradi, ribu i morske plodove jer mogu sadržavati štetne mikroorganizme koji se mogu prenijeti na druge namirnice. Nikako nemojte termički obrađeno meso vratiti u marinadu ili u posudu u kojoj je stajalo ranije.

Također, važno je transportirati meso i drugu “osjetljivu” hranu u prijenosnim hladnjacima te ih vaditi neposredno prije same pripreme i konzumacije obroka. Hladnjak treba držati zatvorenim i na mjestu koje nije direktno na suncu. Čuvanjem hrane u hladnjaku smanjujemo rizik od kvarenja i štitimo hranu od doticaja insekata i životinja.

Ako, primjerice, na plaži ili pikniku nećete koristiti prijenosne hladnjake, preporuča se konzumacija suhih grickalica ili keksa, peciva bez punjenja, suhog i svježeg voća te svakako dovoljne količine tekućine.

Nadalje, prilikom pripreme obroka, važno je hranu temeljito termički obraditi. Meso je potrebno u potpunosti ispeći, a je li dovoljno pečeno, provjerava se probadanjem mesa vilicom. Ako je dovoljno pečeno, iz mesa ne curi crvenkasta tekućina.

Ispečeno meso poželjno je držati na toplom do konzumacije, primjerice postrance na roštilju, ali ne na otvorenoj vatri. Ostatke mesa i ostale hrane neophodno je spremiti u hladnjak, u roku od dva sata, po mogućnosti na temperaturu ispod 5°C.

Želimo li ponovno konzumirati pripremljenu hranu, potrebno ju je temeljito podgrijati, na temperaturi iznad 60°C.

Odmrzavanje hrane nije bezopasno

Posebna pravila postoje i za zamrzavanje i odmrzavanje hrane. Zamrznuta hrana može sadržavati bakterije koje se mogu razmnožavati nakon odmrzavanja i uzrokovati trovanje, stoga je neophodno pravilno odmrzavati hranu. Kod odmrzavanja poželjno je usitniti velike komade ribe, kozica ili bobičastog voća unutar pakiranja jer tako možemo odmrzavati samo potrebnu količinu hrane, a ostatak ostaviti zamrznut. Meso, ribu i morske plodove je najbolje odmrzavati na podlošku u hladnjaku kako bismo izbjegli kontaminaciju druge hrane, dok je povrće i voće najbolje staviti pod mlaz hladne vode. Hrana se nakon odmrzavanja ne smije ponovno zamrzavati, a nakon odmrzavanja važno ju je i temeljito termički obraditi.

Ako se pridržavamo navedenih pravila za sigurnost hrane ljeti, možemo biti gotovo pa bezbrižni. Naime, Europska unija može se pohvaliti jednim od najstrožih sustava sigurnosti hrane na svijetu, koji je utemeljen na znanstvenoj izvrsnosti. Ovaj sustav sigurnosti uključuje blisku suradnju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i nacionalnih tijela za sigurnost hrane diljem Europe (u Hrvatskoj je to Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu – HAPIH), pri čemu oba dionika imaju ključnu ulogu u njegovom uspješnom funkcioniranju. U suradnji s vrhunskim europskim stručnjacima, EFSA kontinuirano analizira, procjenjuje i savjetuje o pitanjima vezanim za sigurnost hrane i prehranu, oslanjajući se na najnovije znanstvene dokaze. Takav pristup omogućuje Europljanima da uživaju u svojim obrocima, uz puno povjerenje da je sigurnost njihove hrane na prvome mjestu.

Europski potrošači među najbolje su zaštićenima i informiranima na svijetu kada je riječ o njihovoj hrani, a tome doprinosi i kampanja Safe2Eat, koja nastoji podići svijest građana o pravilnom postupanju hranom prilikom kupovine, pripreme i pohrane.

Objava Hrana može uzrokovati više od 200 bolesti, a na ove stvari pri rukovanju s njom ljeti posebno treba paziti pojavila se prvi puta na Republika.

Prema službeno prijavljenom broju životinja koje su završile u klaonicama u devet općina SBŽ-a, koji po posljednjem popisu ima nešto više od 250.000 stanovnika, u prošloj smo godini pojeli meso od 1.221 bika, krave, juneta, teleta i ovce, te 1.703 svinje. Kada se ovo preračuna, to je praktično manje od dva kilograma mesa po glavi stanovnika ovog kantona godišnje. Stanje u svim općinama skoro je pa identično, primjer iz Bugojna.

“U 2022. imali smo zaklanih 16 teladi, 41 june prosječne težine 520-550 kilograma i 35 janjadi prosječne težine 35-40 kilograma”, navodi Sanel Alagić, doktor veterinarske medicine u Veterinarskoj stanici Bugojno.

To, prema ovim podacima, najjednostavnije kazano znači da svaki stanovnik Bugojna, a njih je po popisu iz 2013. nešto više od 30.000, za godinu pojede tek nešto više od pola kilograma mesa. Međutim, nešto se ne slaže u matematici, jer je samo u sustavu otkupa mlijeka blizu 5.000 grla.

“Naših je trebalo biti samo 4.000 komada teladi, proizvedenih i prodanih, i to se sigurno dogodilo, samo što nije prikazano”, ističe Amir Bulut, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBŽ-a.

“Osjemenimo od 1.200 do 1.500 krava godišnje, a obilježimo otprilike osam do deset tisuća janjadi. Podaci su katastrofalni, znači, telad nam nestaju kao u bermudskom trokutu”, kaže Alagić.

No, nije to bermudski trokut, nego privatni džepovi zbog kojih su siromašniji ponajprije mirovinski i zdravstveni fondovi. Veterinari problem vide u postojećoj legislativi.

“Može se kazati da smo u sukobu interesa jer smo i kontrola, a i u jednom vidu poslovne saradnje gdje su vlasnici klaonica obavezni da plate pregled”, navodi Muris Mandara, doktor veterinarske medicine u Veterinarskoj stanici Bugojno.

I onda ih ne zovu, ne plaćaju njima, ali ni državi. Izuzev kada ih opet zbog nelogičnih zakonskih rješenja, jer mesnice nisu u sustavu PDV-a, posjete porezni inspektori. Zbog neevidentiranja preko fiskalnog uređaja za njih 12 izrečene su kazne u ukupnom iznosu preko 42.000 KM.

“Kod 18 poreznih obveznika putem fiskalnog uređaja evidentiran je iznos do 49.000 KM, što je dalo indiciju za kontrolu. Ako taj iznos podijelimo s brojem dana u godini, dobijemo da je taj promet u prosjeku 135 KM dnevno navodi Adis Durak, šef Odsjeka za inspekcijski nadzor u KPU Novi Travnik.

“To su neregularnosti klaoničara i inače mesara, proizvođača, koji od rata nisu u sustavu. To je većinom crno tržište i ono raste, nitko ne vodi računa o tome da se to uvede u sustav”, kaže Amir Bulut, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBŽ-a.

I pored zatvaranja očiju pred evidentnim zaobilaženjem sustava, kantonalna, ali i Vlada Federacije za proizvodnju tovnih bikova, mlijeka te osjemenjavanje krava i dalje godišnje izdvajaju desetine milijuna maraka. Ako ovako nastavimo, uskoro bismo ne samo statistički nego i u stvarnosti mogli češće jesti mrkvu i krompir, nego burek i ćevape, piše FTV.

/Desk/

Objava TELAD NESTAJE U BERMUDSKOM TROKUTU – Vegetarijanci u SBŽ-u – jedu manje od 2 kg mesa godišnje, po podacima iz klaonica pojavila se prvi puta na Republika.

Od otprilike 50 milijardi tona stakleničkih plinova koji se godišnje globalno ispuštaju u atmosferu, četvrtina dolazi iz poljoprivrede.

“Ovdje imamo obradu tla, uzgoj žitarica, ali i uzgoj mesa. Jako je bliska proizvodnja žitarica i proizvodnja mesa. Zapravo, većinu žitaricu koje danas proizvodimo odlazi prvenstveno u proizvodnju mesa”, objasnio je klimatolog i zamjenik ravnateljice Državnog hidrometeorološkog zavoda, dr. sc. Ivan Güttler.

‘Nevjerojatno rastrošan način proizvodnje hrane’

Hrvatska je među zemljama koje najveći postotak žitarica alociraju upravo za prehranu životinja, između 70 i 80 posto. No, ako i zanemarimo udio žitarica koje odlazi u mesnu industriju, ostaje podatak da 50 posto stakleničkih plinova iz poljoprivrednog sektora dolazi upravo iz stočarstva što je, kako nam je rekla bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy, samo po sebi vrlo zabrinjavajuće.

“Do tih emisija dolazi kroz sam uzgoj stoke, proizvodnje metana, kroz njihove plinove koje ispuštaju. Tu trebate uključiti i velike emisije prilikom transporta i proizvodnje stoke. Ono što je jako zabrinjavajuće jest da kako raste standard u nekim državama koje smo nazivali trećim svijetom, počinje se daleko više konzumirati hrana životinjskog porijekla, što povećava ispuštanje stakleničkih plinova. U tom smislu je nužno da se u velikoj mjeri smanji stočarska proizvodnja”, kaže Holy.

Znanstvena zajednica i ekološke organizacije već godinama upozoravaju da je postojeći sustav proizvodnje hrane na Zemlji neodrživ, upozorio je predsjednik udruge Prijatelji životinja, Luka Oman.

“Ističu da je uzgoj životinja radi jedenja mesa nevjerojatno rastrošan način proizvodnje hrane – za kilogram mesa potroši se 15 000 litara vode, a za kilogram žitarica 100 litara vode. Također, potrebno je gotovo 100 puta više zemlje da bi se proizveo gram bjelančevina iz govedine ili janjetine, u odnosu na gram graška. Kada bi se goleme površine na kojima se uzgajaju usjevi za tov životinja prenamijenile za prehranu ljudi, dobili bismo obilje hrane kojim bi se mogao početi rješavati problem krize s hranom”, kazao je Oman.

“Uklanjanjem mesa, mlijeka i jaja iz prehrane možemo smanjiti naš ugljični otisak za čak 70 %”, dodaje.

Inovacije u poljoprivrednom sektoru ne prate tehnološki razvoj

Svijet je trenutno u zelenoj tranziciji, u sklopu koje bi se, prema zadanim klimatskim cijevima, do 2050. godine emisije stakleničkih plinova trebale spustiti na nulu. Cilj koji je zadala EU jest da se do 2030. godine emisije u Europi puste za 55 posto. To je, kaže Güttler, teško izvedivo, no nije nemoguće.

“Ako se ovi ciljevi ne ispune, neće se dogoditi nikakav smak svijeta. I dalje ćemo imati globalno zagrijavanje, nešto manjim tempom, želimo izbjeći zagrijavanje od primjerice 3 ili 4 stupnja. Mali znak optimizma je da smo 2000. godine bili u svijetu gdje se svake godine emitiralo više CO2 nego prethodne, ubrzavali smo emisije. Zadnje desetljeće smo došli do nekakve stabilizacije, no bitno ga je što prije srušiti dolje”, kaže klimatolog.

Stoga svjedočimo rapidnim promjenama u sektoru energetike, no u sektoru prehrambene industrije inovacije su vrlo spore.

“Ako u danas četvrtina emisija dolazi od poljoprivrede, to je onda odgovornost tog sektora, četvrtina posla je na njima”, rekao je Güttler.

Najgora je govedina, ‘najbolja’ piletina

Unutar mesne industrije postoje drastične razlike. Za naš karbonski otisak nije isto jedemo li piletinu, svinjetinu ili govedinu.

“Po kilogramu proteina, najviše stakleničkih plinova će se otpustiti u atmosferu kod uzgoja goveda. Najmanje kod peradi, negdje u sredini je svinjetina i janjetina. Dosta energije je potrebno da bi se za goveda pripremila hrana i u transportu. Perad ima manji otisak, iako se i dalje emitira CO2”, objasnio je klimatolog.

Güttler dodaje kako klimatski problem ne bi bio riješen čak ni kada bi sutra svi ljudi na svijetu postali vegetarijanci. To bi, kaže pridonijelo 10 posto rješenja, a ostaje skup od dvadesetak drugih rješenja koja se moraju implementirati. Pa ipak, smanjenje proizvodnje i konzumacije mesa korak je u dobrom smjeru koji je prepoznala EU, pa i Hrvatska vlada.

“Bez ikakve sumnje morat ćemo raditi na prehrambenim navikama. Neke projekcije govore da bi do 2050. godine, da bi uspjeli zacrtati ove klimatske ciljeve, bilo potrebno čak do 90% smanjivati konzumaciju mesa na globalnoj razini”, kaže Holy no dodaje kako je to teško ostvarivo s obzirom na rast standarda u zemljama trećeg svijeta, u kojima će potražnja za mesom nastaviti rasti.

U berlinskim menzama gotovo da i nema mesa

O tome se počelo pričati na razini EU prije nekoliko godina, a mnoge su države već i implementirale mjere smanjivanja konzumacije mesa, ali i mlijeka i jaja.

“Francuska ohrabruje svoje građane da eliminiraju proizvode životinjskog podrijetla barem jednom tjedno. U Berlinu studentske menze gotovo više ne nude mesna jela, a danska vlada najavila je da će usmjeriti nevjerojatnih 168 milijuna eura u proizvodnju hrane biljnog podrijetla, u skladu s Pariškim sporazumom čiji je cilj smanjenje emisije stakleničkih plinova”, istaknuo je Oman.

Dodaje i kako je Hrvatski sabor u lipnju 2021. donio “Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu”, kojom se potiče veća potrošnja namirnica biljnog podrijetla.

Strategija Hrvatskog sabora

“U njemu se navodi u dvije važne točke – da bi se ‘značajno (izravno i neizravno) smanjenje emisije stakleničkih plinova moglo ostvariti uz promjene prehrambenih navika društva, odnosno mjerama kojima bi se poticala veća potrošnja namirnica biljnog porijekla’ i da ‘uzgoj žitarica za hranu za životinje proizvodi puno više stakleničkih plinova nego proizvodnja žitarica za ljudsku prehranu te da bi se povećanjem utroška namirnica biljnog porijekla u prehrani mogli ostvariti značajna smanjenja emisija, kao i ušteda vode’. Prijatelji životinja urgirali su ove godine i pozvali gradove i općine da barem simbolično pridonesu provedbi ‘Strategije’, i to tako da hrana koju organiziraju na službenim sastancima i domjencima bude isključivo biljnog podrijetla”, kazao je Oman.

Osim pozitivnih mjera kojima se potiče veća konzumacija hrane biljnog porijekla, Holy navodi neke negativne mjere, u smislu dokidanja proizvodnje mesa u obujmu koji imamo danas.

“Treba imati na umu da jako veliko količina svih subvencija koja dolazi za poljoprivredu odlazio upravo na subvencije stočarstvu. Imam podatak od prije dvije godine da se čak 32 milijarde eura godišnje izdvaja za subvenciju stočarstvu i proizvodnju stočne hrane. To je više od polovice proračuna. Možete vidjeti da je stočarstvo jako veliki korisnik i jedna od mjera za smanjenje proizvodnje sigurno može biti smanjenje subvencija iz EU sredstava, ali naravno i na državnim nacionalnim razinama. Morati će se mijenjati ukupna politika ako želimo ispuniti ciljeve vezane za klimatske promjene”, smatra Holy.

‘Svakondenvna konzumacija mesa nije prirodan poredak stvari’

Dodaje i kako konzumacija mesa nije nikakav prirodan poredak stvari, jer su ljudi na našim prostorima tradicionalno običavali jesti meso samo jedan dan u tjednu, uglavnom zbog siromaštva. Prehranom su uglavnom dominirale žitarice.

Ovo je komentirao i Oman koji dodaje podatak kako se procjenjuje da stanovnik Hrvatske godišnje pojede oko 70 kilograma mesa.

“Osim što je to nezdravo, dugoročno je neodrživo ako želimo preživjeti kao vrsta. Veganska hrana formula je naše održivosti na ovome planetu i važno je govoriti o tome. Uvijek naglašavamo i da su veganski proizvodi namijenjeni svima, neovisno je li netko vegan ili ne”, rekao je.

A police u trgovinama rezervirane za vegetarijansku i vegansku ponudu neprestano se šire. U Hrvatskoj ih prije dvadesetak godina uopće nije bilo, da bi se prije nešto više od deset godina oni pojavili u malim kutcima velikih supermarketa. Danas već gotovo svaka trgovina ima u ponudi bar nešto iz vege asortimana, bilo da je to samo vrećica sojinih ljuspica, pokoji vegetarijanski narezak ili čak i tofu. A što se tiče velikih lanaca, većina ih dana već ima čitave frižidere, pa i redove, rezervirane samo za bezmesne namirnice. U zemljama zapada to je odavno standard, pa tako supermarketi imaju cijele odjele posvećene biljnim ‘zamjenama’ za mesne proizvode.

‘Vidi se velika promjena u Hrvatskoj’

“Ako pogledamo samo 10 godina unazad, svakako se vidi velika promjena u Hrvatskoj. Veganski proizvodi dostupni su u praktički svakoj trgovini, poznate osobe izjašnjavaju se kao vegani, u televizijskim reklamama gledamo veganske proizvode domaćih proizvođača koji su dosad proizvodili isključivo namirnice životinjskoga podrijetla”, kaže Oman.

Procjenjuje se da je u Hrvatskoj udio osoba koje se deklariraju kao vegetarijanci ili vegani između 3 i 5 %. Da Hrvatska prati trendove, pokazuje i podatak da je prije tri mjeseca tvornica NUTRIS u Novom Senkovcu blizu Slatine otvorila prvu europsku tvornicu za proizvodnju proteina iz boba i krumpira.

“Riječ je o investiciji vrijednoj 220 milijuna kuna s ciljem ulaganja u hranu budućnosti, a to je industrija hrane na biljnoj bazi, jedna od najbrže rastućih industrija u svijetu”, kaže Oman.

Dodao je i kako se udruga Prijatelji životinja pridružila međunarodnoj građanskoj inicijativi kojoj je krajnji cilj prikupiti milijun potpisa da se u Europi počne ulagati u tehnologiju proizvodnje mesa bez životinja.

“U cijeloj Europi, osim milijun potpisa, potrebno je i prijeći zadani prag u najmanje sedam država članica da bi se ovaj prijedlog iznio pred Europsku komisiju. Prijatelji životinja, koji su predstavnici za skupljanje potpisa i jedni od pokretača inicijative, pozivaju sve da daju svoj glas na https://eci.ec.europa.eu/025/public/#/screen/home jer u Hrvatskoj treba skupiti 8500 potpisa”, poručio je Oman, piše RTL.hr.

/Desk/

Objava Zbog klimatskih promjena uskoro ćemo jesti meso jednom tjedno? pojavila se prvi puta na Republika.