Predsjedništvo Demokratske fronte (DF), predsjednika Željka Komšića, na današnjoj sjednici donijelo je odluku o njihovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda na Općim izborima sljedeće godine – Slavenu Kovačeviću. On je aktualni savjetnik svoga stranačkog šefa koji je već u četvrom mandatu član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Neki izvori tvrde da bi, ukoliko Kovačević dospije u Predsjedništvo kao novi “hrvatski” član, Komšić mogao dobiti poziciju njegovog savjetnika, što bi bila svojevrsna “rotacija”.
Ovom odlukom df-a, jasno je kako se Kovačević ponovno osjeća kao Hrvats, s obzirom da je pred Eurospkim sudom za ljudska prava u Strasbourgupokrenuo postupak smatrajući kako je diskriminiran jer se on tada izjašnjavao kao Ostali. Europski sud nije mu dao za pravo, ustvrdivši kako je Kovačević pokušao obmanuti Sud, kako ima hrvatsko državljanstvo. Kovačević se i prije, po političkoj potrebi, izjašnjavao kao Hrvat, a čak se neko vrijeme osjećao i Srbinom.
Željko Komšić, predsjednik DF-a, dobio prethodna dva mandata, što je maksimalni broj uzastopnih mandata u Predsjedništvu BiH, te ovaj izborni ciklus nema pravo kandidature. Komšić je do sada u Predsjedništvu BiH proveo ukupno četiri mandata i biran je velikom većinom glasovaBošnjaka, a na što ponovno računa i Kovačević.
Ovo će dodatno potkopati, ionako narušeno povjerenje između Hrvata i Bošnjaka u BiH.
Iako Kovačevićeva kandidatura nije nezakonita, ovo je nastavak političkog nasilja i licemjerja koji je povod višegodišnjim političkim krizama u BiH – gdje se, koristeći i manipulirajući višebrojnošću, i pored bošnjačkog, bošnjački birači izabiru i hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH.
Također, DF, kao politička stranka koja se izričito zalaže za “građansku državu”, i dalje prihvaća i koristi ovakav način izbora gdje je upravo nacionalnost ključna odrednica za kandidaturu.
Ono što dodatno čini konfuziju je stav na koji se pozivaju u ovoj političkoj stranci – tzv AVNOJ-evsku BiH koja je dala temelj današnjoj BiH s obzirom na “ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska već i srpska i hrvatska i muslimanska”, dok pri tom zagovaraju “građansku” državu gdje bi, naravno, u svim sferama dominirali Bošnjaci kao daleko brojniji narod. AVNOJ je, moglo bi se kazati, prvi potvrdio “konstitutivnost naroda”, a koja je kao takva prihvaćena i u samom Daytonskom mirovnom sporazumu.
S druge strane, apsurdno je kako je svaka kandidatura i izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH nevjerojatno politički pogodovala upravo Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH, dajući mu zamah za narativ o kršenju prava Hrvata na izbor svoga predstavnika u Predsjedništvu. Na ovo pitanje u posljednje vrijeme zaredala su se i upozorenja od predstavnika iz međunarodne zajednice.
Potpirivanje islamofobičnih narativa
Iako legitimna, kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH naići će na podršku dijela biračkog tijela, ali će u konačnici najviše naštetiti Bošnjacima u BiH, pogotovo u svjetlu rastuće islamofobije i u svijetu i u Europi.
Na koncu, najveći apsurd jest upravo taj – da DF i Željko Komšić, kao i Kovačević, prvenstveno računaju na glasove Bošnjaka koji time samo “potpiruju” jačanje islamofobičnih narativa.
Ovom logikom dolazi se do zaključka da su upravo Komšićevi potupci najviše naštetili Bošnjacima, najbrojnijem konstitutivnom narodu, urušavajući njihovu političku principijelnost i dosljednost, kao i međusobno povjerenje prema Hrvatima kao nekadašnjem, ratnom savezniku i ujedno jačanje podozdrivosti kod Srba koji promatraju “kako prolaze Hrvatu u Federaciji”. Upravo ovakvi potezi doveli su do približavanja Dragana Čovića i Milorada Dodika.
Dosadašnjih, skoro 16 godina mandata Željka Komšića u Predsjedništvu BiH najviše su koristili njemu osobno i nekolicini njegovih suradnika.
(Republika/V.S.H.)