Jedan od najvažnijih uvjeta za prijevremeno puštanje na slobodu haških osuđenika, a kako je o tome Dnevni list već pisao, između ostalog traži i činjenični dokaz o rehabilitaciji i svjesnosti težine djela za koje je osuđenik osuđen.
Nekadašnji vojni i politički čelnici Herceg-Bosne, Milivoj Petković i Bruno Stojić zatražili su prijevremeno puštanje na slobodu. Stojiću su dvije trećine zatvorske kazne istekle u siječnju, a Petkoviću sredinom veljače ove godine. Posljednji u zatvoru ostat će Jadranko Prlić, prvooptuženi koji je osuđen na najviššu kaznu od 25 godina zatvora. U svojim zamolbama, general Milivoj Petković i Bruno Stojić, izrazili su kajanje zbog zločina za koja su osuđeni, dok su prije i tijekom sudskog postupka izjavljivali kako se za iste ne smatraju krivima, piše Dnevni list.
Rehabilitacija i prihvaćanje odgovornosti
Odvjetnički tim Milivoja Petkovića, bivšeg čelnika Herceg-Bosne, osuđenog na 20 godina zatvora u predmetu ‘Prlić i ostali’, u studenom prošle godine zatražio je od Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove (MMKS) prijevremeno puštanje na slobodu, za uvjeti o dvije trećine odslužene kazne ispunjeni su već početkom 2021. godine.
Petkovićeva obrana istaknula je kako je on prihvatio konačnu presudu kao i osobnu odgovornost za zločine za koje je osuđen.
“On izražava iskreno kajanje za svoja djela ili propuste koji su doveli ili doprinijeli počinjenju zločina i duboku sućut bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima. On će ovo nositi kao osobni teret do kraja života. Može se samo nadati da će dobiti priliku da osobno doprinese miru i pomirenju među nacijama općenito u bivšoj Jugoslaviji i posebno u BiH”, navodi se u podnesku-zahtjevu za njegovo prijevremeno puštanje.
Zahtjev za prijevremeno puštanje u kolovozu prošle godine uputio je i Bruno Stojić, nekadašnji ministar obrane, a Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske pozitivno se očitovalo na upit iz Haaga o jamstvu da će nadležna tijela nadzirati njegov boravak u Hrvatskoj ukoliko sudci donesu pozitivnu odluku. Kako Dnevni list neslužbeno doznaje, Stojić bi uskoro trebao biti pušten na prijevremenu slobodu.
I on je u svom pismu upućenom MMKS-u izrazio duboko kajanje.
Odvjetnica Nožica je u zahtjevu MMKS-u navela da kod njenog branjenika “osjećaj krivice i odgovornosti za patnju žrtava pogađa Stojićevo mentalno zdravlje” i da on “ne pokazuje rizik od ponavljanja zločina i da njegovo puštanje nema opasnosti za javnost”.
“Sve vrijeme tijekom suđenja, Stojić je pokazivao poštovanje prema svim učesnicima u istrazi uključujući svjedoke i žrtve. Štoviše, Stojić je pokazao kajanje u raznim intervencijama i puno prije nego što je i razmišljao o podnošenju prijave kao što je ova”, stoji u zahtjevu u kome se navodi da bi Stojić nakon puštanja živio sa obitelji u Zagrebu.
Stojićevo pismo haškom sudu
„Potpuno svjestan težine djela za koje sam proglašen krivim i osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora, želim ponoviti da prihvaćam svoju odgovornost i izražavam najiskrenije žaljenje u potpunosti i bezuvjetno. Do kraja života ću nositi osjećaj krivnje da sam mogao i morao učiniti mnogo više da se osigura poštovanje ljudskog digniteta i spriječe neizrecive patnje žrtava i njihovih obitelji koje se navode u presudi kojom sam proglašen krivim“, napisao je Stojić sudcima MMKS-a u kojem posebno naglašava svoju rehabilitaciju.
On u pismu-zamolbi za prijevremenim puštanjem na slobodu između ostaloga, navodi kako se „nikada nije smatrao nekim tko bi mogao imati bilo kakve zle namjere prema pripadnicima drugih naroda u i izvan BiH“ te da se „uvijek trudio da prema drugima imam odnos kakav bih želio da oni imaju prema meni“.
„Neupitno je da u tome nisam u potpunosti uspio i to za vrijeme relevantno za presudu kojom sam proglašen krivim. Mislim, međutim, da sam shvatio svoje pogreške i da je moj odnos prema Bošnjacima kao najvećim žrtvama rata pun uvažavanja i da sam teritorijalni integritet i neovisnost BiH moraju biti neupitni. Istovjetno, neupitno je da BiH mora biti utemeljena na principima na kojima počiva Europska unija, čiji će član, nadam se, i postati“, stoji u pismu bivšem ministra H-B.
On ističe nadu kako će njegovo „javno iskazano prihvaćanje odgovornosti i žaljenje biti doprinos toliko potrebnom pomirenju naroda u BiH i regiji“.
„Iako se i u presudi kojom sam proglašen krivim može doći do zaključka da nisam dosljedno zauzimao takav stav, želim napomenuti da sam upravo iz tih razloga i naveo da sam shvatio svoje pogreške i da su moja razmišljanja drugačija od onih iz ratnog perioda. O tome sam i ranije, a ne samo u ovom izjašnjavanju, iznio stavove o svom kajanju i žaljenju uz izvinjenje žrtvama Muslimanima jer je već bilo dosta govora u mojoj molbi za ranije puštanje. Stavu iznesenom u ovom izjašnjenju je imao doprinos i dugogodišnji proces rehabilitacije kroz koji sam prošao u zatvoru, a i uz veliku pomoć moje najbliže obitelji koja bez bilo kakve rezerve dijeli moje poglede“, zaključuje u pismu Stojić navodeći i to da će nastaviti život „bez bilo kakvog javnog angažiranja i bilo kakvog, ni najmanjeg, pokušaja revidiranja činjenica utvrđenih presudama međunarodnih kaznenih sudova ili sudova u BiH.
Odluka o prijevremenom puštanju na slobodu Brune Stojića iz austrijskog zatvora još se čeka, kao i zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Milivoja Petkovića, a prvooptuženi Jadranko Prlić izvjesno je, mogao bi zatražiti prijevremeno puštanje na slobodu tek za oko četiri i pol godine.
Miletiću, Brali i Brđaninu odbijeni zahtjevi
Ukupno 16 osuđenika trenutno izdržava kazne zatvora koje im je dosudio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine počinjene na području BiH, a predsjednik MMKS-a, sudac Carmel Agius do sada je odbio tri zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, upravo zbog, kako je odlučeno, “nepokazivanja znakova kajanja, krivnje, rehabilitacije”.
U rujnu 2018. odbijen je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Radivoja Miletića, bivšeg načelnika Odjela za operativno‐nastavne poslove Glavnog stožera Vojske Republike Srpske (VRS), nakon što je odslužio dvije trećine od 18 godina kazne zatvora zbog zločina u Srebrenici. U siječnju ove godine odbijen je i isti zahtjev Miroslava Cicka Brale, bivšeg pripadnika jedinice ‘Džokeri’ HVO-a, iz švedskog zatvora gdje izdržava kaznu od 20 godina zbog zločina počinjenih 1993. nad Bošnjacima u selu Ahmići.
Objašnjavajući svoju odluku, sudac Agius se pozvao na izvješće zatvorskog medicinskog časnika kojem je Bralo rekao da “ne osjeća nikakvo iskreno kajanje za svoja djela”. Treći odbijeni zahtjev je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Radoslava Brđanina, bivšeg političkog vođe Autonomne regije Krajina (ARK), osuđenog na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, koji je na izdržavanju kazne u zatvoru u Danskoj. Sudac Agius je njegov zahtjev odbio jer je smatrao kako je riječ o “velikoj težini njegovih zločina” te da “nije pokazao znakove da je uspješno rehabilitiran”.
/Republikainfo.com/