Ratni zapovjednik 3. bojne HVO-a ‘Knez Domagoj’ s činom pukovnika, Milenko Obradović, reagirao je na načine kako razne obljetnice obilježavaju iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS), ali i istaknuo ogorčenje načinom na koji se govori o povijesnim činjenicama, kao i odnosom prema istinskim braniteljima – ratnim veteranima koji su, kako je rekao, prvi podnijeli najteži udar Domovinskog rata. Obradović ne krije razočarenje i oštro kritizira, ali i najavljuje kako više “ne može i neće šutjeti na ovu sramotu”. Pri tome je dužnosnicima HNS-a postavio i nekoliko, vrlo ozbiljnih pitanja te objavio, kako je istaknuo, autentičnu radnu karta iz operacije Bura 1992. godine.
“Dok salonske elite crtaju svoju podobnu povijest, mi čuvamo onu stvarnu, ispisanu krvlju i blatom s prve crte. Imamo ih i danas, da vas podsjetimo na vrijeme kada se ginulo iz čistog idealizma”, napisao je.
U objavi je istaknuo i upozorenje: “Upozoravam vas da ubuduće itekako pazite što radite, jer šutnje je s naše strane bilo previše! Vrijeme nijemog promatranja vaše nepravde je završeno”.
Njegova objava naišla je na veliko odobravanje i podršku te je, zbog svoje iskrenosti i istinitosti, vrlo brzo postala viralna.
Objavu pukovnika HVO-a Milenka Obradovića prenosimo u cijelosti:
Na slici je autentična radna karta iz operacije Bura 1992. godine. Dok salonske elite crtaju svoju podobnu povijest, mi čuvamo onu stvarnu, ispisanu krvlju i blatom s prve crte. Imamo ih i danas, da vas podsjetimo na vrijeme kada se ginulo iz čistog idealizma.
RAPORT SALONSKIM ELITAMA: VOJNIK SE NE IZDAJE, A POVIJEST SE NE KUPUJE MILIJUNIMA
Gledam ove vaše proslave, obljetnice HNS-a i službene govore, i kao zapovjednik iz onih najtežih godina ne mogu i neću više šutjeti na ovu sramotu. Dok se u prvim redovima kočopere političari koji baruta omirisali nisu, s govornica gurate i veličate montirane generale i zapovjednike s mutnim kriminalnim dosjeima.
Pitam vas u HNS-u, izravno i vojnički: znate li vi uopće gdje je prvi pucanj ispaljen? Znate li tko ga je ispalio? Zna li itko od vas u tim skupim odijelima imena ljudi koji su 1991., 1992. i 1993. godine – bez logistike, bez proračuna, bez plaća i bez ijednog čina na ramenu – prvi stali na branik ove grude i primili najteži udar?Dok je te prve tri godine gorjelo pod nogama, ti vaši današnji heroji su bježali u pozadinu i skrivali se.
Nije ih bilo nigdje na prvoj crti dok se ginulo iz čistog idealizma, dok se branio goli opstanak i prag svoje kuće. Tek kad je sustav posložen i kad su stigle sigurne i velike plaće, ti isti bjegunci su se vratili, zasjeli na gotove pozicije i postali obični politički statisti koji danas uživaju sve moguće pogodnosti, mirovine i privilegije. Ti vaši salonski generali ne znaju običnu vojnu kartu orijentirati na terenu! Na kompasu znaju koristiti samo jedan jedini smjer – a to je politička podobnost. To je njihov jedini sjever prema kojem se ravnaju cijeli život, dok su im čast i vojnički kodeks potpuno nepoznati pojmovi.
Nedavno je izašla i knjiga Joze Pavkovića o tim vremenima. Naručene i politički podobne knjige poput ove uopće nije teško napisati. Svatko može nizati pamflete i hvaliti one koji su na posložene sustave zasjeli tek pred kraj rata. Ali napisati knjigu s čistom, golom istinom – e, to je za vas i vaše autore nemoguća misija.
Za nas, koji smo te godine preživjeli u rovovima s vojnicima, napisati istinu nikada nije bilo i nikada neće biti problem. Zato u toj knjizi nema stvarnih ljudi imenom i prezimenom – jer istinu ne znate, niti vas zanima.Moj obični, pošteni vojnik – radnik, seljak, student – iznio je ovaj rat na svojim leđima u onim najtežim godinama i podnio najveću žrtvu. A gdje su moji vojnici danas?
Gurnuti su na marginu, preživljavaju od crkavice i zaobilaze se u širokom luku. Njihova djeca i unučad danas drže karte u jednom smjeru za Njemačku, Irsku i diljem svijeta jer u rodnoj grudi nema posla bez stranačke iskaznice i pogaženog obraza. Dok vi na obljetnicama držite patetične govore i kitite činovima one koji su u rat ušli s vrećama, a izašli s milijunima, pljujete po svakom onom poštenom vojniku s početka rata.
Zato vam kao zapovjednik dajem jedan otvoren savjet i ozbiljno upozorenje za ubuduće: kada zakoračite na te obljetnice, stanite po strani! Dobro pazite gdje se nalaze slike poginulih heroja i – leđa im ne okrećite! Umjesto naslikavanja pred kamerama, stanite i gledajte izravno u te slike, gledajte u njihove preživjele suborce, gledajte u oči njihovih obitelji i svih prisutnih ljudi koje ste gurnuli na marginu.
Upozoravam vas da ubuduće itekako pazite što radite, jer šutnje je s naše strane bilo previše! Vrijeme nijemog promatranja vaše nepravde je završeno.
I da se ne zavaravamo – doslovno ista stvar se danas događa i unutar druge dvije vojske u Bosni i Hercegovini. Na sve tri strane matricu drže salonske elite i politički profiteri. Svugdje su istinski, pošteni ratnici s početka rata gurnuti u bijedu i zaborav, dok fotelje drže i povijest kroje oni koji su u najtežim godinama bili najdalje od prve crte.
Sustavna nepravda prema običnom vojniku ne poznaje naciju.Povijest su ispisali pošteni ratnici u rovovima 1991., 1992. i 1993. godine, a ne vaši salonski generali, podobni pisci i poslijeratni profiteri. Vojnički obraz se ne prodaje, a lažnim herojima i političkim statistima mjesto je u povijesnom otpadu, a ne na vojnim obljetnicama!”.
/Republika/