Irena Ignjatović, članica Socijalističke partije predsjednika Petra Đokića, stranke partnerice sa SNSD-om Milorada Dodika u vlasti u Republici Srpskoj, nova je ministrica obitelji, mladih i sporta u vladi tog entiteta koja je izabrana ovaj tjedan.
No, ponovno postoji opravdana sumnja u još jednu manipulaciju nacionalnošću, a što nije rijetkost u BiH, a koja stvara lažnu sliku demografske zastupljenosti pojedinih predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na pojedinim razinama. I to nije slučaj samo u RS-u. Brojni su primjeri ovakve, tzv. “prodaje nacionalnosti” za fotelju i visoku plaću, kada su određene dužnosti dodijeljene osobama koje su promijenile svoje nacionalno izjašnjavanje, piše Dnevni list.
Ni prvi, ni zadnji primjer
Ignjatović se kod Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH na izborima 2024. godine, izjasnila kao Bošnjakinja. Novoimenovana ministrica kazala je kako je dijete iz mješovitog braka te da je na to ponosna.
No, banjalučki portal Capital doznaje kako u rodnom listu Irene Ignjatović, kao validnom dokumentu, nije navedena njena etnička pripadnost. Podsjetimo kako je Nini Bukejlović, predsjednici Omladine SDS-a koja se u posljednje vrijeme izjašnjavala kao Bošnjakinja, propao je mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu gdje je dokazano da se prije dvije godine izjasnila kao Srpkinja, te će sada SIP BiH imenovati drugog kandidata iz reda bošnjačkog naroda na tu dužnost.
Ali, ima toga još – u svibnju prošle godine Narodna skupština RS izabrala članove Upravnog odbora Radio-televizije Republike Srpske, a najviše bure izazvao je predložena kandidatkinja iz “reda bošnjačkog naroda”. Komisija za izbor i imenovanja NSRS predložila je da to bude Dragana Čavka, a NSRS je to potom i izglasala.
Čavka se ranije, u nekoliko izbornih ciklusa, izjašnjavala kao Srpkinja, od majke Jevrosime.
Europski sud se nije dao obmanuti
Najpoznatiji slučaj “promjene nacionalnosti” koji je najjače odjeknuo u zemljama u okruženju – slučaj Slavena Kovačevića, i danas aktualnog savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i kandidata DF-a za tu dužnost na Općim izborima ove godine. Ovom odlukom DF-a, jasno je kako se Kovačević ponovno osjeća kao Hrvat, s obzirom da je pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu svojedobno pokrenuo postupak, smatrajući kako je diskriminiran jer on, koji se tada izjašnjavao kao Ostali, nema ista prava.
Europski sud nije mu dao za pravo, ustvrdivši kako je Kovačević pokušao obmanuti Sud jer posjeduje hrvatsko državljanstvo. Kovačević se i prije, po političkoj potrebi, izjašnjavao kao Hrvat kada je bio na javnim dužnostima u Sarajevskom kantonu, pa potom inzistirao na brisanju ove nacionalne odrednice, a meko vrijeme čak se osjećao i Srbinom.
Sve je biznis i utjecaj
Najegzaktniji primjer da manipulacija nacionalnošću može biti i “obiteljski biznis” je slučaj iz Edima Fejzića iz Bosansko podrinjske županije. Njegova izjava i primjer, zasigurno ulazi u anale bh prakse o manipulaciji nacionalnošću.
“Ja se od početka se pišem kao Hrvat i normalno da, kao što znate, i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti”, rekao je jednom prilikom Edim Fejzić koji je, kao Hrvat, izabran za izaslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH. Fejzić ima hrvatsko državljanstvo i više puta je biran kao Hrvat u Domu naroda.
Sada je na toj dužnosti njegova kćer Berina Fejzić, koja se također izjasnila kao Hrvatica. Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović o ovom primjeru jednom je kazao: “Oboje su članovi Bosanske narodne stranke koja se u trenutku osnivanja predstavljala kao prva islamska stranka u BiH. Osnivač te stranke je Sanin Musa koji je pripremao svoj famozni pohod na Široki Brijeg ne bi li klanjao na blagdan Velike Gospe. Sada imate našu kolegicu koja je kao Hrvatica pristala da bude nositelj takvih ideja. To je shizofreno do kraja”.
Brojni primjeri
Ali i Hrvati “svoje Srbe” za utrku imaju. Prije nekoliko godina pravu buru u javnosti izazvao je slučaj Gorana Opsenice. On je rođen kao Srbin, izjasnio kao Hrvati i postao ministrom u HNŽ-u iz reda Hrvata, odnosno, HDZ-a BiH.
No, stvari su se malo zakomplicirale nakon sljedećih izbora jer je ministar Opsenica potom dobio mantat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH predviđen za pripadnike srpskog naroda. Njegov kandidatski karton, kojeg je javno predočilo Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP BiH), jasno pokazuje ‘križić’ na nacionalnost ‘Srbin’, no Opsenica je izričito tvrdio kako je on i dalje Hrvat te da karton nije ispunio.
“Zanoćio sam kao Hrvat i probuditi ću se kao Hrvat”, medijima je potvrdio ministar Opsenica svoje nacionalno opredjeljenje.
U svemu je morao javno intervenirati čak i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da je Opsenica “opredijeljen za hrvatsku nacionalnost”. Slično je bilo i sa Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo imenovani kao zastupnici iz reda ‘ostalih’.
Oni se u posljednje vrijeme, zahvaljujući “slobodi opredjeljenja”, na kandidatskim listama izjašnjavaju kao Srbi. Još zanimljiviji primjer je ‘slučaj’ Nerkeza Arifhodžića koji je kao Bošnjak po nacionalnosti bio veleposlanik BiH u Turskoj, kao Hrvat imenovan je veleposlanikom u Rimu, a u posljednje vrijeme izjašnjava se kao Bosanac.
Na koncu, vrlo dug niz je primjera onih koji zbog funkcije “prodaju” nacionalnost, čime se jača utjecaj političkih stranaka koji ih koriste ovakve manipulacije.
“Izgubljena moralna dimenzija”
Važeći zakon dopušta da se nacionalnost mijenja svake četiri godine, ali ne tijekom mandata. To je politički trend u našoj zemlji, te nacionalnost služi u svrhu dobivanja funkcija. Bivši član SIP-a Vehid Šehić i član Koalicije ‘Pod Lupom’, svojedobno je istaknuo da bi se, u sprječavanju zloupotrebe nacionalnog izjašnjavanja, trebalo zabraniti mijenjanje etničke pripadnosti na duži period.
“U Izbornom zakonu bi moralo jasno stajati kako se zabranjuje, da se u tri izborna ciklusa uzastopno ne može mijenjati etničku pripadnost je neprihvatljivo da država koja počiva na etničkom principu koji je dominantan, ima ovakve primjere. No, vidimo da je izgubljena moralna dimenzija”, kazao je Vehid Šehić.
Iz SIP-a BiH više puta su istaknuli kako nastoje onemogućiti zloupotrebe, ali da je njihovo postupanje limitirano.
“Zloupotrebu možemo spriječiti samo ako osobu već imamo evidentiranu kao kandidata i pod uvjetom da se nacionalno izjasnio prilikom kandidiranja. SIP-u BiH bi pomogli podaci koji su u posjedu Agencije za statistiku BiH, međutim postoje zakonske smetnje za ustupanje tih podataka”, istaknuli su prilikom jedne od niza izjava na ovu temu, piše Dnevni list.
/Desk/