Kada ovog vikenda predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, nakon 25 godina pregovora, potpiše trgovinski sporazum između EU i južnoameričkog trgovinskog bloka Mercosur, koji čine Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, bit će to novi veliki udar na europsku poljoprivredu i tržište hrane, piše jutarnji.hr.
Već u utorak, u vrijeme zasjedanja Europskog parlamenta, udruženje poljoprivrednika EU Copa Cogeca, čiji su članovi i hrvatski poljoprivrednici, organizirat će u Strasbourgu veliki prosvjed. Na njemu će opet pokušati utjecati na zastupnike EU da se usprotive tom sporazumu, koji donosi uvoz daleko jeftinije hrane lošije kvalitete i proizvedene po znatno nižim standardima nego što je to propisano u EU.
Zona slobodne trgovine
Države članice EU prije deset su dana odobrile potpisivanje trgovinskog sporazuma s blokom Mercosur, čime se, kako tvrde, stvara najveća zona slobodne trgovine na svijetu s više od 700 milijuna potrošača. Prema procjenama EK, sporazum može povećati godišnji izvoz EU u Mercosur do 39 posto (49 milijardi eura), podržavajući više od 440.000 radnih mjesta širom Europe.
Sporazum bi trebao omogućiti EU izvoz više automobila, strojeva, vina i žestokih pića u Argentinu, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Zauzvrat, sporazum bi olakšao uvoz južnoameričkog mesa, šećera, riže, meda i soje u Europu, što i izaziva uzbunu i ogroman strah kod poljoprivrednika. Posebice jer imaju svježe iskustvo budući da je u protekle tri godine sličan sporazum EU s Ukrajinom doveo do ogromnog uvoza jeftinih proizvoda, što je napravilo kaos na tržištu i urušilo cijene žitarica, uljarica, mesa, šećera i dr.
Protiv Mercosura glasale su Francuska, Poljska, Austrija, Mađarska i Irska, dok je Belgija bila suzdržana. Dakle, sve snažne poljoprivredne zemlje u kojima poljoprivrednici već tjednima prosvjeduju, pa čak izazivaju i krize svojih vlada, dok je Hrvatska glasala za sporazum. Hrvatskim poljoprivrednicima nikako nije jasno koji su točno argumenti hrvatske Vlade, jer u sporazumu ne vide bilo kakvu moguću ekonomsku korist za hrvatsko gospodarstvo i poljoprivredu.
To je posebno zabrinjavajuće jer je Hrvatska već sada jedan od najvećih uvoznika hrane u EU, a ovaj će sporazum paradoks s uvozom samo dodatno produbiti. Hrvatski deficit u trgovini poljoprivrednim proizvodima i hranom od 2020. do danas se utrostručio – s minusa od 847 milijuna eura došli smo do 2,58 milijardi eura u 2024. Samo smo u prvih devet mjeseci 2025. u razmjeni poljoprivrede “dogurali” na minus od čak 2,3 milijarde eura. Hrvatski političari nisu se nešto pretjerano bunili, dok je stav Ministarstva poljoprivrede bio da su protiv sporazuma, ali da je konačna odluka “ipak” bila na Ministarstvu gospodarstva, koje je za njega dalo zeleno svjetlo.
Na tržište EU dolazit će proizvodi niže kvalitete od one koja je propisana za naše proizvođače, a to znači da će i potrošači imati priliku kupovati jeftinije, ali lošije proizvode, kaže Mladen Jakopović
Jasno je da će dobitnici ovog sporazuma biti zemlje čiji se ekonomski model temelji na izvozu industrijskih proizvoda visoke dodane vrijednosti: automobila, strojeva, kemijske i elektroindustrije, dok će na udaru biti poljoprivreda koju, kako tvrde poljoprivrednici, EU žrtvuje zbog zarade i profita u drugim sektorima, među kojima su primjerice i uvoz te eksploatacija kritičnih sirovina iz ovih država, a te sirovine očito postaju jedan od ključnih faktora globalne bitke.
HPK izrazito protiv
Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović kaže da se HPK izrazito protivi sklapanju ovog sporazuma, koji će utjecati na povećanje uvoza poljoprivrednih proizvoda i hrane u EU, a potom i u Hrvatsku. “Hrvatska je ogroman uvoznik poljoprivrednih proizvoda i hrane, pa strahujemo da ćemo postati još veći uvoznik jeftinih proizvoda lošije kvalitete, što će posredno utjecati na tržište i smanjiti konkurentnost domaćeg agrara”, kaže Jakopović. Kada je riječ o izvozu i pogodnostima za pojedine sektore, dodaje kako uglavnom izvozimo sirovine (žitarice, uljarice itd.), pa ovaj sporazum neće pridonijeti značajnijem izvozu jer se radi o velikim tržištima za koja nemamo količine.
“Ono što nas posebno brine, zbog čega smo i sudjelovali na prosvjedima u Bruxellesu i borili se kroz naše udruženje EU Copa Cogeca, jest to što će na tržište EU dolaziti proizvodi niže kvalitete od one koja je propisana za naše proizvođače, a to znači da će i potrošači imati priliku kupovati jeftinije, ali lošije proizvode. To će, naravno, utjecati na pad kvalitete ponude, a smanjit će se i konkurentnost domaće proizvodnje. Ako bude negativnih utjecaja, potrebno je pokrenuti financijske mehanizme kako bi se pomoglo poljoprivrednicima”, kaže Jakopović.
Poljoprivredna konzultantica Zvjezdana Blažić kaže da je jedna od ključnih razlika između EU i zemalja Mercosura makroekonomska važnost poljoprivrede. U EU poljoprivreda sudjeluje s oko 1,6 posto u BDP-u, dok udio zaposlenih u poljoprivredi čini oko 3,8 posto zaposlenosti. Poljoprivreda u Brazilu čini oko 5,6 posto BDP-a, uz oko 8 posto zaposlenih, dok u Argentini sudjeluje s gotovo 6 posto BDP-a.
“Blok Mercosur je globalna agrarna sila. U tim zemljama poljoprivreda nije samo ekonomska grana, već strateški važan izvozni predvodnik”, ističe Blažić. Kako kaže, EU godišnje proizvede oko 59 milijuna tona kukuruza, dok Brazil sam proizvede oko 119 milijuna tona, a Argentina oko 50 milijuna tona. Kod soje, razlika je još izraženija: EU proizvede tek oko 3 milijuna tona, dok Brazil doseže oko 155 milijuna tona, a Argentina oko 48 milijuna tona. To EU čini strukturno ovisnom o uvozu proteinskih krmiva.
“Brazil proizvodi više od 11 milijuna tona goveđeg mesa godišnje, gotovo dvostruko više od cijele EU (oko 6,6 milijuna tona). Argentina još oko 3 milijuna tona. Riječ je o razmjerima koji znače da i relativno male trgovinske kvote mogu imati snažan tržišni učinak u Europi”, ističe. Dodaje da slično vrijedi i za perad. Brazil je najveći svjetski izvoznik pilećeg mesa, s godišnjom proizvodnjom većom od 14 milijuna tona. EU je također veliki proizvođač, s Poljskom i Francuskom kao vodećim državama, ali brazilska konkurentnost temelji se na nižim troškovima proizvodnje i velikim izvoznim serijama, i to u segmentu koji je za tržište EU vrlo osjetljivo.
Farmeri u EU posebno upozoravaju na razlike u intenzitetu korištenja inputa. Podaci FAO-a pokazuju da se u Brazilu koristi oko 6 kilograma pesticida po hektaru, a u Argentini oko 4,9, što je više od prosjeka EU čija je potrošnja u 2022. bila 2,9-3,5 kilograma po hektaru. Slično vrijedi i za umjetna gnojiva. Brazil troši više od 300 kilograma gnojiva po hektaru, dok je prosjek EU višestruko niži.
Teške posljedice
“Za Hrvatsku je ovaj sporazum posebno osjetljiv. Hrvatska najviše izvozi kukuruz i soju upravo na tržište EU, u segmentima gdje Mercosur ima izrazitu konkurentsku prednost. Istodobno, Hrvatska ima respektabilnu proizvodnju goveđeg mesa, uključujući visoko kvalitetni ‘baby beef‘, te razvijenu industriju pilećeg mesa”, zaključuje Blažić.
Zastupnik u Parlamentu EU Marko Vešligaj kaže kako je više puta govorio da će posljedice za poljoprivredu biti enormne. U prvom redu zbog dvostrukih standarda proizvodnje u EU i zemljama Mercosura.
“Europska unija ima najviše standarde proizvodnje hrane, poljoprivrednici EU su obvezni poštivati izuzetno stroge ekološke, radne i zdravstvene propise EU. EU propisuje stroga pravila o korištenju pesticida, gnojiva, dobrobiti životinja i očuvanju okoliša, dok s druge strane države Mercosura imaju znatno blaže propise. Proizvođači tamo koriste masovnu, visokoindustrijaliziranu poljoprivrednu proizvodnju s mnogo nižim troškovima, što će potkopati europske cijene i dovesti u pitanje opstanak obiteljskih gospodarstava na kojima se temelji i hrvatska poljoprivreda”, navodi Vešligaj.
Jasno je da će dobitnici ovog sporazuma biti zemlje čiji se ekonomski model temelji na izvozu industrijskih proizvoda visoke dodane vrijednosti: automobila, strojeva, kemijske i elektroindustrije
“Ovo su problemi i za građane jer će na europske i hrvatske stolove doći hrana upitne kvalitete. Zbog svega toga zahtijevali smo kroz moj amandman, tzv. zrcalo klauzule, inzistirajući na tome da uvezeni proizvod mora biti proizveden poštujući identične standarde kao i domaći proizvodi. Nažalost, taj prijedlog nije usvojen”, kaže Vešligaj.
“Hrvatska Vlada glasajući za sporazum još je jednom pokazala da joj nije pretjerano stalo do naših poljoprivrednika, kao ni do naše, na koljenima već odavno, poljoprivrede. Kupujući oružje, kao brinemo se za sigurnost, a istovremeno uništavamo temelj sigurnosti – hranu. Zašto naša Vlada srlja u ovaj sporazum koji će sigurno imati posljedice i na zdravlje i sigurnost hrvatskih potrošača, ne znam – ne mogu pronaći dobronamjeran razlog! Još uvijek čekam sektorske analize u poljoprivredi od njih, ali ne očekujem da ću ih i dobiti”, kaže.
Vešligaj dodaje da će se svakako pridružiti prosvjedima poljoprivrednika. Bio je i na prošlom prosvjedu, zajedno s delegacijom iz Hrvatske, a kako je jedini hrvatski član u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj, za njega je ova tema na vrhu liste prioriteta.
“Mi sljedeći tjedan glasamo u Parlamentu o rezoluciji koja postavlja pitanje je li sporazum sa zemljama Mercosura u skladu sa zakonodavstvom EU. Više od 140 zastupnika iz gotovo svih političkih grupacija potpisalo je zahtjev da se sporazum uputi na Europski sud, koji će to procijeniti. Ako se rezolucija izglasa i sporazum ode na sud, to će znatno odužiti cijeli proces. O samom sporazumu trebalo bi se glasati u parlamentu u svibnju ili lipnju, no ako dođe do postupka pred Europskim sudom, pitanje je kada će se glasati i što će uopće biti sa sporazumom u ovom obliku. Više ćemo znati sljedeći tjedan”, dodaje.
Petir: Reciprocitet je ključan
Predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir kaže da je teško unaprijed prognozirati ishod jer je politička rasprava u EU i dalje vrlo napeta, a dio država članica i poljoprivrednih organizacija argumentirano upozorava na moguće negativne posljedice.
“Ako sporazum bude usvojen, posljedice neće biti jednake za sve sektore. Dio europskog gospodarstva, osobito industrija, mogao bi profitirati kroz lakši izvoz, dok bi za poljoprivredu, a posebno za njezine osjetljive sektore, to bio dodatni tržišni pritisak u trenutku kada se istodobno raspravlja i o budućoj arhitekturi i financiranju Zajedničke poljoprivredne politike, koja će biti bitno nepovoljnija od sadašnje. Upravo je zato ključno da EU osigura stvarno provedive zaštitne mehanizme i poštene tržišne uvjete”, kaže Petir.
Ističe kako ovisnost Hrvatske o uvozu čini nas osjetljivijima na svako dodatno otvaranje tržišta. Važno je da Vlada i Ministarstvo, ako proces ide dalje, na razini EU i na nacionalnoj razini osiguraju što snažnije zaštitne i kompenzacijske mjere za naše poljoprivrednike – od kontrole standarda i sljedivosti do brzih intervencija u slučaju poremećaja na tržištu.
Prema njezinim riječima, ključno načelo mora biti reciprocitet, jer ako se od europskih poljoprivrednika traže visoki proizvodni, okolišni i zdravstveni standardi i doprinos zelenoj tranziciji, isti standardi moraju vrijediti i za proizvode koji ulaze na europsko tržište, jer se u suprotnom naše poljoprivrednike dovodi u nepovoljan položaj te se ne štite na pravi način niti interesi potrošača.
Petir kaže kako podržava pravo poljoprivrednika na miran prosvjed i smatra legitimnim da se njihov glas čuje u trenutku kada se odlučuje o pitanjima koja izravno utječu na njihov dohodak, opstanak farmi i ruralnih područja. Poljoprivreda je, naglašava, pitanje prehrambene sigurnosti, a time i nacionalne sigurnosti.
Protiv Sporazuma glasale su Francuska, Poljska, Austrija, Mađarska i Irska. Hrvatska je glasala za iako bi poljedice velikog uvoza hrane iz Južne Amerike za hrvatsku poljoprivredu mogle biti fatalne
“Ako sporazum dobije potrebnu političku potvrdu i krene u primjenu, presudnu ulogu imat će zaštitni mehanizmi predviđeni na razini EU. Ti mehanizmi moraju omogućiti brzu reakciju u slučaju poremećaja tržišta, naglog rasta uvoza ili pritiska na cijene, posebno u osjetljivim sektorima. Zaštite moraju biti učinkovite i provedive u praksi, a ne samo formalno predviđene”, kaže Petir.
Primjerice, predviđa se da se gotovo 45% uvozne kvote govedine odnosi na zamrznuto meso, i to u situaciji u kojoj na razini EU postoji pravni vakuum koji omogućuje dugotrajno zamrzavanje proizvoda i stvara nelojalnu konkurenciju europskim proizvođačima. Saborski Odbor za poljoprivredu, koji Petir vodi, zatražio je od EK da se na razini EU propiše maksimalni rok trajanja zamrznutih mesnih proizvoda, jer smatraju da bi taj alat mogao biti dodatni mehanizam zaštite.
Pregled sporazuma EU – Mercosur: Činjenice i kvote (2024. – 2026.)
| Kategorija / Proizvod | Ključni podatak / Kvota | Udio u proizvodnji/potrošnji EU | Napomena |
| Ukupni izvoz EU | 84 milijarde € | — | Podržava 756.000 radnih mjesta u EU. |
| Govedina | 99.000 tona | 1,5% proizvodnje EU | Carina 7,5%; manje od polovice trenutnog uvoza. |
| Perad | 180.000 tona | 1,3% proizvodnje EU | Bez carine; uvođenje postupno kroz 5 godina. |
| Šećer | 180.000 tona | 1,1% proizvodnje EU | Bez carine; isključeni specijalni šećeri. |
| Etanol (kemijska ind.) | 450.000 tona | — | Podrška radnim mjestima u kemijskoj ind. EU. |
| Etanol (gorivo i ostalo) | 200.000 tona | — | Snižena carina (1/3 pune carine). |
| Med | 45.000 tona | < 10% potrošnje EU | EU je neto uvoznik (60% samodostatnosti). |
| Riža | 60.000 tona | 1,4% potrošnje EU | EU proizvodi manje od 50% svojih potreba. |
Utjecaj na Republiku Hrvatsku (Podaci za 2024.)
| Parametar | Vrijednost / Postotak | Glavni proizvodi |
| Udio uvoza iz Mercosura | 0,34% ukupnog poljoprivrednog uvoza RH | Riba, ekstrakt kave, duhan |
| Izvoz RH u Mercosur | 2,66 milijuna € (0,07% izvoza poljoprivrede) | — |