Više od 30 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, u kojem je ubijeno oko 100.000 ljudi i počinjen genocid u Srebrenici, zemlja se u zapadnim političkim krugovima i dalje često opisuje kao “zamrznuti konflikt”. Međutim, analiza magazina Foreign Policy tvrdi da takav pogled propušta važan dio stvarnosti: tihu gospodarsku suradnju koja već godinama povezuje ljude i zajednice preko etničkih i entitetskih linija.
U analizi se navodi da, ako se pomirenje mjeri samo time jesu li političke elite usvojile zajednički narativ o prošlosti ili pokazale iskreno kajanje, BiH će gotovo uvijek izgledati kao neuspjeh. Ali, prema ovoj analizi, jedan od najvažnijih procesa pomirenja ne odvija se u institucijama, sudnicama ili međunarodnim konferencijama, nego u svakodnevnom gospodarskom životu.
Tihi proces suradnje
Unatoč dubokim političkim krizama, prijetnjama secesijom i nacionalističkoj retorici, gospodarski život u BiH nastavio je funkcionirati preko entitetskih i etničkih linija. Kamioni prelaze međuentitetsku liniju, tvrtke posluju diljem zemlje, radnici putuju na posao preko administrativnih granica, a lanci opskrbe povezuju zajednice koje politika često predstavlja kao odvojene svjetove.
Kao primjere, Foreign Policy navodi Elektroprenos BiH, zajedničku državnu tvrtku za prijenos električne energije, kao i Bingo, najvećeg privatnog poslodavca u zemlji, koji posluje u oba entiteta i zapošljava tisuće radnika. Mala i srednja poduzeća, koja čine okosnicu gospodarstva, ovise o kupcima, dobavljačima i radnicima iz različitih sredina. Ta suradnja ne briše prošlost, ali stvara praktične navike suživota.
Kontakt mijenja odnose
Analiza se poziva i na istraživanja USAID-a prema kojima velika većina građana BiH ima kontakt s pripadnicima drugih etničkih skupina, a dio njih svakodnevno. Među onima koji imaju redovit međugrupni kontakt, povjerenje prema pripadnicima drugih naroda znatno je veće nego među onima koji takav kontakt nemaju.
To ne znači da gospodarstvo automatski proizvodi pomirenje. Ali znači da posao, infrastruktura, tržište i zajednički interes stvaraju prostor u kojem ljudi imaju što izgubiti ako se konflikt ponovno otvori. Kada obitelji grade tvrtke, općine dijele komunalne usluge, a poduzeća ovise o tržištu diljem zemlje, cijena destabilizacije postaje konkretnija.
Lekcija za Zapad
Foreign Policy ocjenjuje da zapadne politike prema BiH često razdvajaju političke reforme od socio-ekonomskog razvoja. U tom pristupu ustavne promjene, pravosuđe i ratni zločini promatraju se kao jedna oblast, a gospodarstvo kao druga. Iskustvo BiH, navodi se u analizi, pokazuje da su te oblasti povezane.
Ističe se da to ne znači da treba zanemariti odgovornost za ratne zločine, diskriminaciju ili reformu ustava. Naprotiv, ti procesi ostaju nužni. Ali pomirenje se ne smije mjeriti samo govorima političara i institucionalnim promjenama. Treba mjeriti i trgovinu između entiteta, mješovito zapošljavanje, zajedničke javne usluge, infrastrukturne projekte i poslovnu suradnju.
BiH nije samo “zamrznuti konflikt”
BiH politika jest nestabilna. Navodi se da entitet Republika Srpska godinama osporava državne institucije, hrvatske stranke traže etničke izmjene izbornog sustava, a Daytonski ustav i dalje diskriminira građane koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi.
Ipak, ispod te političke krize postoji drugačija slika: zemlja koja svakodnevno funkcionira zahvaljujući mreži gospodarskih veza. Upravo tu, prema analizi Foreign Policyja, Zapad često griješi. Navodi se da BiH nije samo priča o blokadama. Ona je i primjer kako tiha gospodarska suradnja može održavati mir onda kada visoka politika ne uspijeva proizvesti povjerenje.