Nova američka politika prema Zapadnom Balkanu traži više odgovornosti od zemalja regije, a obećava manje izravnog angažmana Sjedinjenih Američkih Država. Fokus se premješta na ekonomsku suradnju, dok tradicionalnu političku i sigurnosnu ulogu stavlja u drugi plan. U regiji obilježenoj krhkim institucijama i neriješenim sporovima, takav pristup nosi određene rizike, piše Radio Slobodna Evropa.
Najranjivije točke regije i neuspjeh nametnutih rješenja
Suradnica Američkog poduzetničkog instituta, Heather Conley, izdvaja Bosnu i Hercegovinu i Kosovo kao najranjivije administrativne cjeline na ovom prostoru. Bosna i Hercegovina je u opasnosti zbog svoje fragmentirane državne strukture i dubokih etničkih podjela, dok je Kosovo iznimno ranjivo radi stalnih nesuglasica sa Srbijom i velike ovisnosti o međunarodnoj zajednici kada je u pitanju sigurnost. Prema njezinim riječima, prebacivanje odgovornosti na lokalne aktere bez jasnog vodstva i detaljne strategije moglo bi produbiti postojeće blokade te dodatno ojačati nacionalističke i korumpirane političke strukture.
Unatoč tome, Conley smatra da je vrijeme za nove pristupe jer su dosadašnji napori vanjskih transatlantskih sila da nametnu rješenja bili neuspješni. Ona ističe kako su Kosovo i Srbija potpisane sporazume često koristili isključivo za podizanje nacionalizma s obje strane, zbog čega rješenja konačno moraju doći od samih država kako bi bila održiva.
Kraj ere izgradnje država pod vodstvom Washingtona
Američki State Department objavio je novi izvještaj o politici SAD-a na Zapadnom Balkanu, kao odgovor na zahtjev američkog Kongresa. U tom se dokumentu jasno naglašava da je završena era izgradnje država pod američkim vodstvom. Umjesto dosadašnjih izravnih intervencija radi obnove ili spašavanja regije, novi će fokus Washingtona biti na stabilnosti i partnerstvima od obostrane koristi. Novinari RSE-a su se ovim povodom obratili Vladi Kosova i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, no službeni komentar o novom američkom dokumentu nije stigao ni iz jedne institucije.
Takav pristup predstavlja dramatičan zaokret u odnosu na devedesete godine kada je Washington predvodio proces postizanja Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini te pokrenuo zračnu kampanju NATO-a protiv srpskih snaga na Kosovu. Nakon tog ratnog razdoblja, američka uloga poprimila je oblik kontinuiranog pokroviteljstva nad izgradnjom institucija, vladavinom prava i sigurnosnim sustavima, što sada očito prestaje biti prioritet.
Conley, koja je početkom 2000-ih služila kao zamjenica pomoćnika američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove, ocjenjuje da ovaj dokument ne predstavlja potpunu strategiju. Ona ga vidi kao pokušaj odražavanja trenutnih prioriteta američke administracije u kojemu se kombiniraju elementi borbe protiv organiziranog kriminala s ekonomskim fokusom preuzetim iz ere predsjednika Donalda Trumpa.
Nevidljiva Europska unija i najava povlačenja iz KFOR-a
Ono što posebno upada u oči u novom dokumentu jest potpuni izostanak europske perspektive, koja je u ranijim američkim aktima bila središnji cilj. Europa je u ovom slučaju gotovo nevidljiva, što signalizira jasnu podjelu uloga između Washingtona i Brisela. Sjedinjene Države time poručuju da će slijediti vlastitu politiku i distancirati se od onoga što radi Europska unija, koja je i sama imala velikih poteškoća u upravljanju krizama na Balkanu. Za Marka Montgomeryja iz vašingtonske Zaklade za obranu demokracija, Europska unija ne može adekvatno zamijeniti SAD na Balkanu jer joj nedostaju i vjerodostojna vojna sposobnost i unutarnje političko jedinstvo.
Montgomery upozorava da regija nije spremna za novi američki pristup jer je sigurnosna ravnoteža između Kosova i Srbije i dalje vrlo krhka. On se osvrnuo i na neslužbene informacije da Elbridge Colby, šef političkog odjela Pentagona, razmatra određene promjene u NATO misiji na Kosovu. Smanjenje američkih snaga unutar KFOR-a, u kojemu trenutno služi blizu šesto američkih vojnika, Montgomery vidi kao visoko destabilizirajući faktor koji bi poslao opasan signal Rusiji i Srbiji da se SAD povlače iz svoje sigurnosne uloge. Sâm NATO je sredinom lipnja najavio postupno smanjenje prisutnosti na Kosovu tijekom sljedeće godine, opravdavajući to poboljšanjem sigurnosne situacije, no detalji o povlačenju pojedinih kontingenata još nisu poznati.
Geopolitičke igre i preporuke za budućnost regije
Novi dokument State Departmenta prepoznaje Rusiju i Kinu kao zlonamjerne aktere koji koriste lokalnu korupciju i slabosti sustava za širenje svog utjecaja. Međutim, Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih znanosti u Beču, napominje da te pozicije nisu nepromjenjive. On smatra da bi globalna dešavanja i ekonomski interesi nakon potencijalnog završetka rata u Ukrajini mogli transformirati Rusiju iz prijetnje u poslovnog partnera Sjedinjenih Država, što bi se odrazilo i na zajedničke energetske projekte na Zapadnom Balkanu.
Džihić zaključuje da ekonomski i transakcijski sporazumi koje forsira Washington nisu dovoljni za rješavanje dubokih političkih problema. Njegova je poruka lokalnim liderima, napose na Kosovu, da podršku SAD-a više ne tretiraju kao automatsku ili dovoljnu, već da se okrenu unutarnjim reformama, borbi protiv korupcije i jačanju funkcionalnosti države.
Slično razmišlja i Montgomery, koji predlaže da regionalni NATO saveznici, poput Hrvatske, Albanije i Sjeverne Makedonije, moraju aktivno lobirati unutar saveza i izravno u Washingtonu kako bi se očuvao američki angažman. Svaki korak unatrag koji Sjedinjene Države naprave na Balkanu neće ostati prazan prostor, već teritorij podložan novim nesigurnostima i utjecajima konkurentskih globalnih sila, zbog čega je pragmatičan pristup svih domaćih strana ključan za stabilnost.