Svijet glume i pop-kulture ostao je bez jednog od svojih najupečatljivijih, najsvestranijih i najharizmatičnijih velikana. U dobi od 80 godina preminuo je engleski glumac Tim Curry, čovjek koji se tijekom pet desetljeća bogate karijere s nevjerojatnom lakoćom kretao između kazališnih daska, horora, komedija, mjuzikla i obiteljskih klasika. Kako je potvrdila njegova dugogodišnja menadžerica Marcia Hurwitz, Curry je mirno preminuo 25. kolovoza u svom domu u Toluca Lakeu u Los Angelesu.
Rođen u Warringtonu 1946. godine, Curry je diplomirao dramu i engleski jezik na Sveučilištu u Birminghamu 1968. te odmah zakoračio na kazališne daske West Enda u kultnoj produkciji mjuzikla “Kosa”. Tamo je upoznao Richarda O‘Briena, susret koji će mu zauvijek promijeniti život. O‘Brien ga je angažirao za ulogu ekstravagantnog dr. Frank-N-Furtera u kazališnom komadu “The Rocky Horror Show” 1973. godine. Film snimljen dvije godine kasnije pretvorio je Curryjev lik “slatkog transvestita” u svevremensku pop-kulturnu ikonu i osigurao mu kultni status širom svijeta.
Glumac koji je plašio i zabavljao generacije
Rijetki su glumci s tako raznovrsnim i prepoznatljivim filmskim otiscima. Za mlađe generacije i ljubitelje blagdanskih klasika ostao je nezaboravan kao sumnjičavi, cinični recepcionar u komediji “Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku”. S druge strane, oni koji su početkom devedesetih gledali TV adaptaciju romana Stephena Kinga “Ono” i danas pamte neprospavane noći zbog Curryjeve jezive interpretacije klauna Pennywisea — uloge za koju je sam priznao da ga je plašila i prije nego što ju je prihvatio.
Njegov impresivni glumački portfolio uključuje i zapamćene role u naslovima kao što su mjuzikl “Annie”, kriminalistička komedija “Clue”, fantastični spektakl “Legend” uz Toma Cruisea, triler “Congo”, zabavni “Muppet Treasure Island”, te hitovi “Charlijevi anđeli” i “Scary Movie 2”.
Usprkos velikom filmskom uspjehu, Curryjeva najveća ljubav ostala je pozornica. Na Broadwayu je tri puta nominiran za prestižnu nagradu Tony — prvi put 1981. za utjelovljenje Mozarta u “Amadeusu”, zatim 1993. za “Moju najdražu godinu”, te 2005. za rolu kralja Arthura u Monty Pythonovom mjuziklu “Spamalot”.
Čvrst stav o privatnosti i neumorni duh
Za razliku od šarenih i ekscentričnih likova koje je tumačio, Curry je u privatnom životu bio izrazito povučen. Nikada se nije ženio niti imao djece, čuvajući svoju privatnost daleko od očiju javnosti. U svojim memoarima “Vagabond” jasno je dao do znanja što misli o medijskom zabadanju nosa u intimni život umjetnika, poručivši da detalji iz njegove spavaće sobe i srca “nisu ničija stvar” i odbijajući stav da je javnost vlasnik glumčeve duše.
Čak i nakon što je 2012. godine pretrpio težak moždani udar i ostao vezan za invalidska kolica, nije odustajao od umjetnosti. Nastavio je raditi kao glasovni glumac, pisati i pojavljivati se na okupljanjima obožavatelja. Njegovi predstavnici u službenom su se priopćenju za BBC oprostili od njega naglasivši da su, unatoč svim estradnim likovima, njegovo najveće nasljeđe bili njegov znatiželjan, širok um te velikodušno i nježno srce koje ga je krasilo do samoga kraja.