Migrene pogađaju svaku petu ženu i drugi su najveći svjetski uzročnik godina provedenih s invaliditetom. Ipak, istraživanja su i dalje iznimno slabo financirana – a neki stručnjaci odbacuju ovo stanje kao nešto što nije “prava neurologija”.
Prvi put sam doživjela migrenu jedne večeri nakon škole. Tupa glavobolja pretvorila se u razdiruću bol, zamutila mi vid i pretvorila svjetlo u mojoj spavaćoj sobi u izvor čiste agonije. Zatim je uslijedilo povraćanje. To je ciklus koji sam doživjela bezbroj puta posljednjih godina – ciklus koji me prisilio da dam otkaz na poslu i ostavio me da se osjećam bespomoćno.
Napad migrene dugo se odbacivao kao “samo glavobolja”. No, dok se “obične” glavobolje obično mogu suzbiti paracetamolom ili dva, migrena je agresivna, ponekad dovoljno da bude teško onesposobljavajuća. Ona nema uvjerljiv uzrok (hormoni i abnormalna moždana aktivnost samo su dva potencijalna razloga) niti održivo liječenje u ponudi.
Možda onda ne iznenađuje da je vodeće svjetsko istraživanje zdravstvenih stanja u 195 zemalja otkrilo da su, u svakoj godini od 1990. do 2016., napadi migrene ostali drugi najveći globalni uzročnik godina provedenih s invaliditetom. Oni dolaze i uz ogromnu ekonomsku cijenu, uzrokujući procijenjenih 25 milijuna dana bolovanja godišnje samo u Ujedinjenom Kraljevstvu. No, u usporedbi s njihovim zdravstvenim i ekonomskim teretom, migrene ostaju jedna od najslabije financiranih bolesti na svijetu.
Poremećaj je također puno zastupljeniji kod žena. Općenito, jedna od pet žena pati od migrene, u usporedbi s jednim od 15 muškaraca.
Razlozi ostaju nejasni – iako studija Sveučilišta u Arizoni provedena na mužjacima i ženkama štakora, objavljena u travnju 2018., sugerira da bi uzrok mogla biti poveznica između viših razina estrogena i nižih razina natrij-proton izmjenjivača NHE1. Bez dovoljno NHE1, signalizacija boli se povećava. “Na temelju naših nalaza, mislimo da su žene podložnije migreni jer veće fluktuacije spolnih hormona dovode do promjena u ekspresiji NHE1”, objasnila je istraživačica Emily Galloway.
No, kada je riječ o istraživanju i financiranju, migrene su manje istražene od drugih bolesti. Unatoč ogromnim ekonomskim troškovima, one i dalje primaju najmanje javnog financiranja od bilo koje neurološke bolesti u Europi. U SAD-u, gdje migrene pogađaju procijenjenih 15% stanovništva, ovo stanje je 2017. godine primilo 22 milijuna dolara sredstava za istraživanje. Astma, koja pogađa upola manje ljudi, primila je 13 puta veći iznos (286 milijuna dolara); dijabetes, koji pogađa dvije trećine tog broja ljudi, primio je 50 puta više (1,1 milijarda dolara). (Naravno, vrijedi napomenuti da su astma i dijabetes potencijalno opasni po život).
Čak i kada se stanje proučava, na njega često utječe trend viđen u drugim zdravstvenim istraživanjima: većina istraživanja migrene na životinjama provedena je na mužjacima, iako žene češće pate od migrena.
S obzirom na raširenost migrena među ženama, ovo očito zanemarivanje moglo bi biti rezultat sklonosti liječnika da podcjenjuju bol kod pacijentica. To također može odražavati povijesne – i slično rodno obojene – asocijacije između migrena i mentalnih bolesti.
Teška povijest
Ove pulsirajuće glavobolje jedan su od najstarijih zabilježenih ljudskih poremećaja. Drevni egipatski zapisi iz 1200. pr. Kr. detaljno opisuju glavobolje nalik migreni; Hipokrat je pisao o vizualnim smetnjama i povraćanju koji se obično povezuju s ovim poremećajem.
Stvarno otkriće migrena, međutim, rutinski se pripisuje starogrčkom liječniku Areteju iz Kapadočije, koji je u drugom stoljeću točno opisao njihovu jednostranost i razdoblja bez simptoma. (Zapravo, riječ “migrena” potječe od grčkog termina “hemicrania”, što znači “pola lubanje”).
Povijesno gledano, vjerovani uzroci i liječenje migrena imali su duboke praznovjerne veze. U srednjem vijeku pojavili su se brojni upitni tretmani, od puštanja krvi i vještičarenja do umetanja češnja češnjaka u rez na sljepoočnici. Neki medicinski stručnjaci preporučivali su trepanaciju – bušenje rupa u lubanji – kao lijek za migrenu. Taj jezivi postupak obično se koristio za oslobađanje zlih duhova iz ljudi koji su vjerojatnije patili od mentalne bolesti nego od demonske opsjednutosti, i to je jedna od prvih navodnih veza između migrena i uma.
Liječnici u 19. stoljeću prvi su primijetili veću učestalost kod žena. Krivili su um, opisujući stanje kao poremećaj “majki iz nižih klasa” čiji su umovi bili slabi zbog svakodnevnog rada, malo sna, čestog dojenja i pothranjenosti. Žene koje su proživljavale akutne glavobolje često su bile ismijavane i smatrane histeričnima, čime je započela stigma neuroze koja postoji i danas.
“Dugo se vremena migrena smatrala bolešću modernog luksuza, nečim što pogađa inteligentne muškarce i žene iz viših klasa”, kaže Joanna Kempner, izvanredna profesorica sociologije na Sveučilištu Rutgers. “Smatralo se da ljudi s takvim odgojem imaju osjetljive živčane sustave koji su barem muškarcima omogućavali bavljenje umjetnošću i znanošću.”
“Naravno, vjerovalo se da žene imaju mnogo manji kapacitet za intelektualni rad i da, kao rezultat toga, lakše mogu preopteretiti svoje ‘osjetljive živčane sustave’.”
Zapravo, otac moderne medicine za glavobolje, američki neurolog Harold G. Wolff, definirao je jasnu razliku između muških i ženskih pacijenata s migrenom. Za njega su muškarci bili ambiciozni i uspješni (dobivajući migrenu samo kada su umorni). No, žene su imale napad migrene jer su bile nesposobne prihvatiti žensku ulogu, posebno kada je u pitanju seks. Wolff je rekao da su njegove pacijentice prihvaćale seks u najboljem slučaju kao “razumnu bračnu dužnost”, dok su ga u nekoliko navrata smatrale “otvoreno neugodnim i zamjerale su mu”.
Kempner dodaje: “Do kraja 20. stoljeća, migrena je postala gotovo sinonim za neurotičnu kućanicu – zapravo, neki su rječnici sinonima čak navodili ‘migrenu’ kao sinonim za ‘supružnika’.”
Pitanja uma
Ne može se poreći da postoji poveznica između ovog poremećaja i mentalnog zdravlja. Nekoliko je studija zaključilo da su migrene često povezane s nizom psihijatrijskih poremećaja. Pregled iz 2016. otkrio je visoke stope korelacije između migrena i bipolarnog poremećaja; u međuvremenu, ljudi s migrenama imaju 2,5 puta veće šanse za razvoj generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP), a ljudi s depresijom imaju tri puta veće šanse za napade migrene. Druga studija otkrila je da je otprilike jedan od svakih šest oboljelih od migrene ozbiljno razmišljao o samoubojstvu u nekom trenutku svog života. (Za usporedbu, smatra se da je jedna od 10 osoba u općoj populaciji imala suicidalne misli.)
“No, je li to uzročno-posljedična veza, veliko je pitanje”, kaže Messoud Ashina, profesor neurologije. “Kada imate vrlo raširen poremećaj poput migrene, vjerojatnost da se on može preklopiti s drugim bolestima prilično je velika.”
Naravno, patnja od migrena također može dovesti do lošeg mentalnog zdravlja – umjesto da “osjetljiva konstitucija” vodi do migrena, kako su to smatrali viktorijanski liječnici.
“Nije iznenađujuće da su razine anksioznosti visoke kada se nikada ne zna kada će se migrena pojaviti i hoće li bol ometati poslovne i obiteljske odgovornosti”, ističe Esme Fuller Thomson, koja je istraživala veze između migrene i samoubojstva.
Unatoč učinku napada migrene na tako velik dio populacije, stanje je iznenađujuće malo shvaćeno ili istraženo. “Mnogi u neurologiji i društvu smatraju migrenu benignom bolešću – to nije rak, nije Parkinsonova bolest”, kaže Ashina. “Ali ako pogledate njezin javni i osobni utjecaj, migrena je ogroman problem.”
Amaal Starling, docentica neurologije, kaže da je neki stručnjaci ne vide kao “pravu neurologiju”. Specijalisti za glavobolje stoga teško uspijevaju legitimizirati svoju praksu i uvjeriti druge da je financiranje nužnost, a ne luksuz. Dio te poteškoće u shvaćanju pretežno “ženskog” stanja ozbiljnim može biti rodna pristranost: općenito, ženama je teže postići da se njihovi simptomi boli shvate ozbiljno ili dobiti ispravnu medicinsku dijagnozu nego muškarcima.
Uobičajeno stanje
Ogroman broj pacijenata s migrenama znači da bi stručnjaci trebali biti dobro upućeni u to stanje. Kako je rekao jedan izvor: “Glavobolja je najčešći simptom kod neuroloških pacijenata, a najmanje se poučava specijalizante neurologije. To je kao da obučavate električare, ali im ne kažete ništa o žaruljama.”
Srećom, možda je u pripremi novi tretman: injekcija zvana Erenumab, koja se primjenjuje jednom mjesečno i djeluje tako što blokira receptor u mozgu koji aktivira napad migrene. (Sličan lijek koji također cilja CGRP receptor odobren je u SAD-u u svibnju 2018.).
“Ključno je to što je ovaj novi lijek dizajniran specifično za liječenje migrene, a ne stvoren za drugu bolest pa se naknadno otkrilo da pomaže i ljudima s migrenom”, kaže Starling.
Kao osoba kojoj su trenutno propisani beta-blokatori za migrene, svesrdno se slažem. Moj lijek namijenjen je liječenju angine i visokog krvnog tlaka. Liječnici su shvatili da on također sprječava migrene. Ali nije dizajniran za oboljele od migrene. I iako će i tableta specifična za migrenu vjerojatno imati nuspojave, beta-blokatori imaju zastrašujući popis, uključujući pretjerani umor i vrtoglavicu s potencijalom za srčani udar ako ih naglo prestanete uzimati.
Ovi tretmani pridružuju se drugim modernim, električnim i magnetskim tretmanima, koji uključuju ručne uređaje koji šalju magnetske pulseve u mozak kako bi smanjili “pobuđenost” neurona.
Nakon gotovo šest mjeseci bez migrena, sada smanjujem dozu beta-blokatora. Moj krajnji cilj? Nula lijekova. Ali nedavno me pogodio još jedan napad. A par mjeseci ranije, hitno sam prebačena u bolnicu zbog sumnje na srčani udar. Srećom, bila je to lažna uzbuna. Ali otvorilo mi je oči za potrebu za liječenjem migrene koje neće utjecati na moje vitalne organe. Nadajmo se da je taj izum na pomolu.
(izvor: BBC)