Hrvatska je tijekom ove godine potpisala sporazume o vojnoj suradnji s Albanijom i Kosovom te sa Slovenijom. Oba sporazuma naišla su na žestoke kritike službenog Beograda.
Tamošnji predsjednik Aleksandar Vučić tvrdi kako su oba sporazuma usmjerena protiv Srbije. Tamošnje ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je cilj trilateralnog sporazuma Hrvatske, Albanije i Kosova “izolacija Srbije i stvaranje ‘paravojnih struktura‘ na Kosovu te da on predstavlja grubu provokaciju”.
Tome su dodali kako posebno zabrinjava “što je taj vojni savez formiran bez konzultacija s Beogradom”. Beograd je na taj sporazum odgovorio protumjerom – potpisao je sporazum o vojnoj suradnji s jednom članicom NATO-a – Mađarskom.
No, pitanje je zna li Aleksandar Vučić da Srbija ima sporazum o vojnoj suradnji s još jednom članicom NATO-a u regiji, a to je – Hrvatska!
Dana 8. lipnja 2010. u Zagrebu tadašnji ministri obrane Hrvatske i Srbije, Branko Vukelić i Dragan Šutanovac, potpisali su sporazum. Da, Hrvatska i Srbija već petnaest godina imaju potpisan sporazum o vojnoj suradnji i on je i dalje na snazi. “Sporazum o obrambenoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Srbije, potpisan 2010. godine, nije vremenski ograničen. Definira opće oblike vojne suradnje, uključujući vojno-znanstvenu suradnju, vojnu izobrazbu, vojno-tehničku suradnju te zajedničke aktivnosti, a tijekom proteklih godina održavane su, u skladu sa sporazumom, povremene aktivnosti”, stoji u službenom odgovoru Ministarstva obrane Jutarnjem listu.
Koliko nam je poznato, ni Hrvatska ni Srbija nikoga u susjedstvu tada nisu obavijestile o namjeri da potpišu sporazum, niti je itko tvrdio da je on usmjeren protiv neke države u regiji. Dapače, sam čin potpisa sporazuma smatrao se korakom ka normalizaciji odnosa dviju država, što su konstatirali i strani mediji.
“Ne očekujem nikakve kritike, jer je to korak više u normalizaciji odnosa i stabilizaciji regije”, rekao je te 2010. nakon potpisa ministar Vukelić. Ministar Šutanovac je tada ustvrdio: “Poznato je da i Srbija i Hrvatska imaju otvorena pitanja koja još uvijek nisu riješena i smatramo da ćemo kroz ovaj sporazum, koji nosi naslov sporazum o suradnji, imati mogućnost da u budućnosti bliže surađujemo i rješavamo i otvorena pitanja. I ovo je poticaj za suradnju ne samo u području obrane već za suradnju dviju država.” Šutanovac je tada rekao da je Srbija jako zadovoljna sudjelovanjem pripadnika Hrvatske vojske u operaciji KFOR na Kosovu.
Nakon potpisa, suradnja je dobro počela. Krenuli su sastanci pripadnika Oružanih snaga Hrvatske i Srbije, a kulminacija je bila 2012. godine kada je načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Ljubiša Diković, došao u službeni posjet Zagrebu. Godinu dana kasnije tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović službeno je posjetio Beograd, a 2014. godine u uzvratni posjet došao je tadašnji ministar obrane Nebojša Rodić. Krenula je i razmjena polaznika visokih škola, a 2014. održana je i zajednička vojna vježba “Zajednički odgovor 14”. Kotromanović i Rodić dogovorili su i intenziviranje suradnje dviju oružanih snaga u obuci i izobrazbi kroz uključivanje polaznika i u druge oblike vojnog obrazovanja i obuke, te kroz razmjenu predavača. Također je inicirano “ispitivanje mogućnosti suradnje na području snaga za specijalna djelovanja te nastavak razmjene iskustava iz sudjelovanja u međunarodnim operacijama”.
Do čega kasnije nikada nije došlo.
Sporazumom je definirano i da Srbija Hrvatskoj preda imovinskopravnu i tehničku dokumentaciju vojnih nekretnina na području Republike Hrvatske koje su spadale pod nadležnost bivše JNA i Saveznog sekretarijata za narodnu obranu radi lakše legalizacije tih objekata. Upravo je tadašnji prvi potpredsjednik vlade Srbije, Aleksandar Vučić, tadašnjoj prvoj potpredsjednici hrvatske Vlade, Vesni Pusić, predao oko 38.500 zračnih snimaka objekata iz 1968. godine. U svom odgovoru Ministarstvo obrane potvrđuje kako se upravo 2014. godine odvijao najintenzivniji oblik suradnje sa Srbijom u području obrane, kada su se sastali ministri obrane i načelnici glavnih stožera te su održane tri multilateralne vojne vježbe, a nakon toga je smanjen intenzitet suradnje.
S godinama je ta suradnja bila sve slabija, a posljednja zabilježena suradnja po navedenom sporazumu, tvrde u MORH-u, bila je 2018. godine u području vojne izobrazbe. A onda je od te 2018. godine potpuno zamrla. Te godine ministar obrane Srbije bio je Aleksandar Vulin, koji je konstantno vrijeđao hrvatske dužnosnike te je najavio dolazak na molitveni skup i posvećenje hrama Svetog Ilije u Mlaki kod Jasenovca. Nakon što mu je iz Zagreba suptilno poručeno da ne dolazi, on je još žešće nastavio s uvredljivim izjavama te ga je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova proglasilo nepoželjnom osobom u Hrvatskoj.
Srbija je uzvratila istom mjerom i proglasila tadašnjeg ministra obrane Hrvatske Damira Krstičevića nepoželjnim u Srbiji. “Modalitet i razina suradnje promijenjeni su u kontekstu proglašavanja bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića personom non grata u Srbiji u travnju 2018.”, stoji u odgovoru MORH-a. Vojna suradnja dviju zemalja praktički je tada prestala, ali vojni sporazum je i dalje na snazi. “Raskid sporazuma moguć je sukladno njegovim odredbama, pisanom obaviješću drugoj strani diplomatskim putem”, navodi se u odgovoru MORH-a. No, zasad niti jedna strana nije pokrenula takav postupak, iako se sam sporazum praktički ne provodi.