Umjetna inteligencija dolazi po naše poslove, fašisti dolaze po naše slobode, a girl bossovi (šefice) bore se za goli život.
Mel Robbins, odvjetnica koja je postala influencerica za osobno osnaživanje, Reese Witherspoon, južnjačka ljepotica koja je postala slavna glumica s A-liste, a zatim i moćna holivudska hit-producentica, te Emma Grede, cool izvršna direktorica brenda Good American povezanog s Kardashianima, razbjesnile su mnoge ljude jer su “influencale” preblizu suncu. To je popriličan preokret sreće. Upravo ono što je ubrzalo njihovo bogaćenje i popularnost sada uzrokuje da ih milijuni žena gledaju ispod oka. Jesu li Amerikanci prestali voljeti to da netko na njih utječe?
Drama se vrti oko umjetne inteligencije. Posljednjih su tjedana Robbins i Witherspoon objavile videozapise na društvenim mrežama, preklinjući svoje milijune pratitelja da uskoče na UI vlak. U tom pogledu one rade ono što trenutačno radi svaki poslovni rukovoditelj — upozoravaju nas da je naše vrijeme isteklo. Uskočite na vlak umjetne inteligencije ili će vas on pregaziti.
Robbins je zauzela navijački pristup. Potaknula je žene da koriste UI kako bi “uštedjele vrijeme” i “preuzele kontrolu nad svojim novcem”, nudeći im da učitaju svoje financijske dokumente u Microsoft Copilot. “Nemojte zaostati”, napisala je. “#CopilotPartner.” Sve to imalo je karizmu korporativnog edukacijskog videa iz odjela za ljudske resurse. Witherspoon je odabrala ozbiljniji, ali pristupačniji ton. Obavijestila je svoje pratitelje da su ženski poslovi “tri puta podložniji automatizaciji putem UI-ja”, implicirajući da bi im bilo mudro prihvatiti generativnu umjetnu inteligenciju prije nego što ostanu iza svih. Bio je to influencerski ekvivalent dramatičnih emisija za zastrašivanje problematičnih tinejdžera.
Prije nekoliko godina takve bi objave u najboljem slučaju bile viralni trend među korporativnim influencerima. Ali sada, zbog njih neke od najistaknutijih girl bossova u zemlji zvuče kao da uopće ne znaju procijeniti situaciju i osjetiti puls javnosti. Čovjek se zapita jesu li se slavni influenceri koji prodaju umjetnu inteligenciju pod krinkom feminizma uopće potrudili pročitati vijesti.
Da jesu, vidjeli bi da su tehnološki titani postali potpuni negativci. Šefovima cure sline na preuveličana obećanja UI-ja da će ljudske poslove učiniti zastarjelima. Radnici sumnjaju da su pod pritiskom usvajanja umjetne inteligencije samo kako bi ubrzali vlastitu propast. Pentagon je optimističan po pitanju UI oružja, uvodeći nas u novo doba egzistencijalnog straha. Očajni ljudi okreću se chatbotovima u potrazi za povezanošću. Neki od njih su u tome pronašli stroj koji im je bio voljan reći kako da počine samoubojstvo.
Nitko ne želi parasocijalnu najbolju prijateljicu koja promovira plutokrate koji poništavaju njihove glasove, degradiraju njihovo obrazovanje, nabijaju im račune za struju, kradu njihove plaće i namještaju sustav. Ne postoji feministički argument za zastrašivanje ljudi kako bi usvojili umjetnu inteligenciju. Zašto bi itko to uopće pokušavao?
Upravo se to zapitao ogorčeni internet. Video odgovori nazvali su ove žene korporativnim plaćenicama. (Objava Mel Robbins bila je plaćeno sponzorstvo; Witherspoon je rekla da je njezina objava bila isključivo o tome da treba biti “educiran o ovoj tehnološkoj revoluciji.”) Pridružio se i tabloidni tisak. Konsenzus je bio da je cijela stvar smrdjela na kronizam u službi tehnologije koja ljudima okreće živote naglavačke.
No, tu je i još jedan pomak koji se događa oko statusa slavnih, utjecaja i napredovanja, a koji nimalo ne ide u prilog liberalnim feminističkim savjetodavcima. Girl boss je prvenstveno šefica (boss), a tek onda žena (girl). A šefovi trenutačno baš i nisu jako popularni.
Emma Grede nije općepoznato ime, ali njezin književni prvijenac (knjiga za samopomoć o “vodstvu”) priča sličnu priču. Sama knjiga ima sva obilježja žanra ispovjednih i sveobuhvatnih savjeta koji je nekadašnjem korporativnom vodstvu žena osigurao javni publicitet. Grede samu sebe naziva “trosatnom mamom” jer viđa svojih četvero djece tri sata u subotu i tri sata u nedjelju — od 9 ujutro do podneva — i rekla je kako vjeruje da je rad od kuće “karijerno samoubojstvo” za žene koje žele imati sve. To je knjiga Lean In na steroidima. Nimalo iznenađujuće, njena je perspektiva izazvala bijes publike koja jako dobro zna da su hipervidljivost, ambicija i opsjednutost poslom tek fantazija u korporativnom okruženju koje podjednako kažnjava žene bez obzira na to jesu li vidljive ili nevidljive, ambiciozne ili nezainteresirane. (U jednom zajedničkom nastupu prošlog rujna, Grede je gostovala u podcastu Mel Robbins i nazvala učinkovitost koju je UI donio njezinoj tvrtki “najboljom stvari koja nam se dogodila”. Kako je rekla: “Ako je ne koristite, počnite je koristiti odmah.”)
Strategija vodstva u stilu girl bossa nije samo zastarjela; žanr savjeta “kako napredovati” je apsolutna antiteza današnjem tržištu rada. Napredovanje je bilo predviđeno za vrijeme kada su tvrtke zapošljavale. UI ekonomija koju gradimo obećava da će tvrtke moći ostvarivati profit bez stvaranja karijernih puteva. To i jest glavni prodajni adut.
Dakle, kako ćete se probiti do vrha piramide koja uopće nema sredinu?
Ja ne bih pitala influencere. Oni nisu plaćeni da zaista riješe zagonetku, već isključivo da učine tu zagonetku prividno rješivom.
Cjelokupna korporativna kultura investicija, konferencija, festivala i promocija investirala je u taj girl boss ekosustav. Sve je to preraslo u simbiotski odnos koji se isključivo vrtio oko brendiranja. Girl boss je govorila ženama što točno moraju žrtvovati da bi napredovale, dok je korporativna kultura istovremeno osiguravala da te iste radnice nikada ne napreduju toliko daleko da im takvi savjeti više ne bi trebali. Poruka? Da se u društvu čiji je jedini pokretač rad može pronaći nešto dobro, unosno i sigurno. Zaposlena žena morala je tek pronaći savršenu kalibraciju između posla i doma, psihološkog žargona i performativnog osnaživanja, moći i privilegija – i imala bi sve što je ikada htjela.
Ta neuhvatljiva potraga za ravnotežom oduvijek je bila čista fantazija. Sada se pretvorila u noćnu moru. Žene koje su vodile javne kampanje tvrdeći da će nas povesti kroz ekonomsku budućnost žena, sada nam kao odgovor mogu ponuditi isključivo prazne floskule. Je li onda čudno što žene uopće nisu impresionirane?
Doba girl bossa jednostavno ne može preživjeti stvarnost naše tehnološki kontrolirane oligarhije, u kojoj je ‘Štreberski Reich’ (Nerd Reich) preuzeo svaki sektor života i sada ga aktivno pokušava preoblikovati na svoju sliku i priliku. I to je uvijek “On” — Bezos, Musk, Zuckerberg, Ellison. Sama činjenica da obični ljudi uopće znaju njihova imena dokazuje da se tehnološki bro (brat) u potpunosti stopio s našom kulturom slavnih osoba. Uključite vijesti, pogledajte najnoviju političku krizu ili pratite Met Galu, i vidjet ćete stalno istu postavu prebogatih, premoćnih likova. Slavne osobe s A-liste koje reklamiraju aplikacije za kockanje i milijarderski tehnokrati prodaju nam istu viziju: ekonomiju i kulturu koja je već ostavila stotine tisuća žena daleko iza sebe.
Nakon što je pandemija Covida-19 nerazmjerno potisnula žene iz radne snage, Elon Musk je iskoristio DOGE kako bi doslovno masakrirao javni sektor, što je do kolovoza 2025. godine rezultiralo smanjenjem zapošljavanja crnih žena na federalnoj razini za nevjerojatnih 25 posto. To je postao vrhunski dokaz koncepta za korištenje UI-ja kao alata za zamjenu ljudskih radnika. Witherspoon je ovu prijetnju doista spomenula u svojoj objavi. Osvrnula se na novo istraživanje koje pokazuje da su žene u velikoj mjeri zastupljene upravo u onim zanimanjima koja su najpodložnija udarima umjetne inteligencije. Problem je u tome što je Witherspoon naivno pretpostavila da ta zamjena radne snage (posebice žena) nije zapravo barem jedan dio samog smisla brzog usvajanja umjetne inteligencije.
Kada Emma Grede oštro kritizira žene koje ne zanemaruju svoju djecu veći dio tjedna ili koje odluče raditi od kuće, ona ne zvuči tek kao netko tko je izgubio doticaj sa stvarnošću. Ona zvuči nevjerojatno okrutno. Rad od kuće ostao je jedan od rijetkih načina na koji su pojedine žene uspjele preživjeti sve jače stezanje te ekonomske omče koja im sustavno siječe gotovo svaki put prema ekonomskom napretku.
No, mega-influenceri koji poduzetno preprodaju UI narativ (prema nekim izvješćima, najveći ugovori za promociju UI brendova mogu vrijediti i do 600.000 dolara) još su okrutniji: ono što oni zapravo prodaju jest ideja straha. Strah od toga da ćete ostati zaboravljeni djeluje samo u slučaju da vas već nisu ostavili iza sebe. Žene itekako vide kroz ovu maglu i manipulaciju. One savršeno dobro znaju da si samo gotovo-bilijunaš trenutačno može priuštiti budućnost.
Witherspoon, Robbins i Grede živi su arhetipovi snova koji su se predugo odgađali. Njihovi osobni brendovi davali su nam lažna obećanja da nam je u ovom zastrašujućem svijetu potrebno samo malo više novca kako bismo se napokon osjećale manje uplašenima. Ta konkretna poruka pobija samu istinu koju žene sada vide vlastitim očima. Nekada davno, žene su povjerovale u njihovu priču. Stjecale su obrazovne kvalifikacije, samo da bi im se na kraju prigovorilo da su svojim uspjehom isključile muškarce iz obrazovanja. Odgađale su rađanje kako bi izgradile snažne, kompetitivne karijere; sada im politički vođe predbacuju da ne rađaju dovoljno djece. Pokretale su vlastite tvrtke, stvarale brendove i pronalazile dodatne izvore zarade; a sada im se servira narativ da ni to nisu odradile u dovoljnoj mjeri, ni na pravi način, pa ni za prave ljude.
Oglas / PRESKOČI OGLAS
Žene se suočavaju s pravom ekonomskom apokalipsom. Demokrati za njih uopće nemaju plan. Republikanci ga imaju, ali on se svodi na kartu u jednom smjeru za povratak klasičnoj ulozi kućanice. Iste one girl boss šefice koje su nam nekada obećavale da možemo “imati baš sve”, sada bez trunke kritike prodaju potpuno ista mišljenja o umjetnoj inteligenciji kao i muškarci na vrhu.
Ljudi mogu preživjeti u stanju ovakvog permanentnog, odgođenog terora samo do određene granice. Prazno “osnaživanje” neće raščistiti nered u kojem smo se našli. Žene su to sada shvatile. Bijesne su kao ris. Svatko tko im usred toga pokušava prodavati jeftine savjete — umjesto da im ponudi konkretan način na koji mogu taj bijes iskoristiti za izgradnju boljeg svijeta za žene — apsolutno zaslužuje dobiti otkaz.