Kina je tijekom 2025. godine potrošila 10.573 teravatsata električne energije, što čini otprilike trećinu ukupne svjetske potražnje. Njezina potrošnja porasla je za pet posto, ali je proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva ipak zabilježila pad, prvi put od 2015. godine, pokazuje izvješće Global Electricity Review 2026 londonskog instituta Ember.
Rast potrošnje od 503 teravatsata, koliko je Kina potrošila više u samo jednoj godini, veći je od ukupne godišnje potrošnje električne energije mnogih europskih država.
Za usporedbu, potrošnja svih 27 članica Europske unije tijekom 2025. iznosila je 2.774 TWh, što je gotovo četiri puta manje od kineske potrošnje, a porasla je za svega 0,5 posto.
Sunce i vjetar pokrili su cjelokupan rast potrošnje
Proizvodnja električne energije iz solarnih elektrana u Kini porasla je za 336 TWh, odnosno 40 posto. Vjetroelektrane su proizvele dodatnih 138 TWh u odnosu na prethodnu godinu.
Zajedno su solarna energija i energija vjetra osigurale dodatnih 474 TWh električne energije, gotovo jednako koliko je iznosio ukupni rast kineske potrošnje.
Zahvaljujući tome, proizvodnja električne energije iz ugljena pala je za 71 TWh, odnosno 1,2 posto, dok je ukupna proizvodnja iz fosilnih goriva smanjena za 56 TWh, unatoč blagom rastu proizvodnje iz prirodnog plina.
Ember navodi kako je riječ o prvom godišnjem padu proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva u Kini od 2015. godine.
SAD i Indija kreću se različitim energetskim smjerovima
U Sjedinjenim Američkim Državama potrošnja električne energije tijekom 2025. porasla je za tri posto, odnosno 131 TWh.
Solarne elektrane proizvele su dodatnih 85 TWh, ali je istodobno proizvodnja iz ugljena porasla za 85 TWh, odnosno 13 posto. Proizvodnja iz plina bila je manja, no ukupna proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva ipak je porasla za 0,9 posto.
Indija je imala drukčiju godinu. Potražnja za električnom energijom porasla je za samo 2,4 posto, dok je proizvodnja iz fosilnih goriva pala za 52 TWh.
Ember taj pad djelomično pripisuje blagim vremenskim uvjetima, zbog kojih je bila manja potreba za hlađenjem i grijanjem. Procjenjuje se da je to smanjilo potražnju za približno 32 TWh. Dodatni čimbenik bilo je i usporavanje industrijske aktivnosti.
Kina i Indija tako su 2025. godine prvi put u ovom stoljeću istodobno zabilježile pad proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva.
Što to znači za ostatak svijeta?
Na globalnoj razini potražnja za električnom energijom porasla je za 2,8 posto, odnosno za 849 TWh.
Solarne elektrane ostvarile su rekordni rast proizvodnje od 636 TWh u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši ukupno 2.778 TWh. Time su pokrile čak tri četvrtine ukupnog rasta svjetske potražnje za električnom energijom.
Istodobno je svjetska proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva zabilježila blagi pad od 0,2 posto.
Prema podacima instituta Ember, obnovljivi izvori energije tijekom 2025. proizveli su 33,8 posto ukupne svjetske električne energije i prvi put u posljednjih stotinu godina prestigli ugljen, čiji je udio pao na 33 posto.
Energija vjetra i sunca zajedno su činile 17,3 posto svjetske proizvodnje električne energije.
Zašto je kineska energetska politika važna za cijeli svijet?
Kina je sama povećala potrošnju električne energije za 503 TWh, što predstavlja više od polovice ukupnog globalnog rasta od 849 TWh.
Zbog toga događanja u kineskom energetskom sektoru uvelike određuju i globalne trendove. Da je kineski rast potrošnje bio pokriven proizvodnjom iz ugljena, svjetska proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva tijekom 2025. porasla bi umjesto što je zabilježila pad.
Ugljen i dalje osigurava najveći dio kineske električne energije, a njegov pad od 1,2 posto još je uvijek relativno skroman.
Ipak, razlika u odnosu na prethodno desetljeće jasno je vidljiva. Ranije je svaki veći rast kineske potrošnje električne energije gotovo automatski značio i veću proizvodnju iz ugljena.
Tijekom 2025. godine solarni paneli i vjetroturbine prvi su put uspjeli pratiti tempo rasta potražnje i gotovo u cijelosti pokriti dodatne potrebe za električnom energijom.
Riječ je o važnoj promjeni koja pokazuje kako ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije može utjecati na globalnu proizvodnju električne energije, čak i u zemlji koja je najveći svjetski potrošač struje.