Sasvim je normalno da se nekad požalimo, život nije uvijek lagan i ne može sve ići po planu.
Ponekad nam upravo izgovaranje frustracija pomaže da se rasteretimo i osjećamo bolje. Međutim, kada žaljenje postane svakodnevna navika i glavni način komunikacije, ono počinje imati suprotan učinak. Umjesto da nam olakša, stalno fokusiranje na probleme može nas učiniti tjeskobnijima, umornijima i izoliranijima.
Stručnjaci ističu da žaljenje stvara začarani krug: što se više fokusiramo na ono što ne valja, to nam mozak češće nudi iste obrasce negativnih misli.
Dugoročno, to može dovesti do pesimizma, smanjene motivacije i čak fizičkog stresa u tijelu. Osim toga, stalni prigovori nisu laki ni za ljude oko nas: prijatelji i kolege mogu početi izbjegavati naše društvo jer ih iscrpljuje konstantno negativan ton.