foto: Mostarski crnjaci
Žena je to koja ima štošta za reći, ali ovo o platanima mi je uvijek bilo u jednoj ladici glave.
Piše: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com
Nekada se dakle, u nekim očito boljim vremenima, davalo priloge da se u pakleno vrućim ljetnim mjesecima u Mostaru mogu održati platani. Bilo je to vrijeme kada je gradsko bilo svačije i svatko je bio odgovoran za njega, barem se osjećao odgovornim.
Danas teško da bi ostao živ onaj tko bi kupio priloge za platane. Ovaj put da ih se ne devastira.
Danas su oni ničiji, barem sudeći po onome što im se događa. Mali milijun puta sam skrenula lijevo kod onog platana što ga otpilaše ispred HT Mostara.
Gledala bi u ono njegovo srce, koje bi me svaki put iz nekog razloga fasciniralo. Odmorilo bi me na pola puta između posla i kuće.
Bilo je to neko romantično stablo. Pamtilo je brojne parove iz te ulice, pamtilo lica koja su nosila imena urezana u njegovu koru, preživjelo brojna vremena i došlo do onih nagorih – koja su ga i ubila.
Možda je upravo ono njegovo srce razlog što ga otpilaše. Bio im je taj platan sigurno isuviše romantičan ili ne vole drveća sa stavom. Treba ih iskopati, izrovati i zabetonirati. Neka ih nema. Neka idu u vjetar svi oni prilozi što su ih nekada davali pravi Mostarci i sve ono što čini Mostar posebnim. Neka svega nestane.
Sada onog platana sa srcem više nema. Valjda su sada sretni i zadovoljni oni koji tvrde da ga je se moralo uništiti, a da su još mnogi drugi platani na redu. Navodno truli i opasni. Premda je iz samih fotografija platanocida u Mostaru vidljivo da su grane, kao i glavnina debla itekako zdravi i da će se netko na njima lijepo ogrijati. Tako i treba. Hladnim dušama vatre da se ugriju. Od najskupljeg drveta u Mostaru.