Čudo neviđeno na izborima u susjednoj Hrvatskoj! Najveći izborni gubitnik nije bio niti kandidat na izbornim listama!?
Piše: Faruk Kajtaz/Iza scene
Naravno… pogodili ste… riječ je predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, koji je izveo neviđenu ustavno-pravnu vratolomiju samo da bi iz fotelje aktuelnog predsjednika nekako zasjeo na buduću poziciju jakog premijera. Prešao s Pantovčaka na Markov trg.
Imao je, prema vlastitom priznanju, lukav plan, koji je jedno kratko vrijeme čak i funkcionirao, ali onda se sve jednostavno prelomilo.
Zašto?
Zato, jer Zoki i nije bio baš toliki politički frajer kakvim se javnosti uporno predstavlja. Od njega se očekivalo da nakon početnog šoka i klizećeg uleta u kampanju na granici ustavne regularnosti, te stavljanja pogubljenog SDP-a u svoj mali džep, podnese ostavku funkciju na predsjednika i zaputi se u oštru borbu u kampanji.
Da ukrsti koplja, a ne da sa strane ugodno promatra, uporno provocira i docira.
Milanović to nije učinio(!?), već se vrlo kalkulantski, pa i kukavički držao za vrapca u ruci, očekujući da sav prljavi predizborni posao za njega odradi opozicija, a da se on na kraju pojavi kao veliki strateg i meštar. Golub na grani!
Srce čezne, pa se zezne!
Druga velika Milanovićeva greška u kampanji je bio njegov neoprezni ulazak u prizemnu polemiku sa ministrom Davorom Butkovićem na osnovi nekakve poluafere.
Mislio je Zoki kako će (i ovog) ministra brzo uvući u javne rasprave i rat metaforama, ali je umjesto kako-tako pristojnih pokušaja da mu se pojasne neke stvari dobio odgovor, koji ga je bacio u blato argumenata iz nekakve rustikalne komedije. S kravom u glavnoj ulozi.
Očekivao je još jednu sarkastičnu epizodu njemu omiljenog „Crnog guje“, a dobio je naivno smiješnog i melankoničnog Dudeka i „Gruntovčane“.
Želio je Milanović biti neki novi nepredvidivi „Crni labud“, a na kraju je postao samo – pokisli golub.
Ovim je lista Milanovićevih poraza postala vrlo impresivna. Praktički nije izgubio samo one izbore, koje nikako nije mogao izgubiti. Nakon ogromne afere sa Ivom Sanaderom ili pak kada se na predsjedničkim izborima pojavio Miroslav Škoro (DP), koji je HDZ-u preoteo ključan dio potrebnih birača i time Milanoviću širom otvorio vrata za pobjedu.
Na ovaj način, Milanović nije samo potvrdio svoj poznati gubitnički karakater i status, već je vjerovatno trasirao put i za nastavak tog nepopularnog niza.
Za još jedan poraz!
Ovoga puta na skorim predsjedničklim izborima. Predsjednik RH će sigurno tvrditi kako sve ovo nema veze, te da će on sa jednakom energijom ići na izbore, ali je prava istina da je ovaj poraz itekako uzdrmao njegov status.
Kao i uvijek, Milanović je imao dobru strategiju i plan, ali je pao na sitnim detaljima: vjerodostojnosti i svojim megalomanskim željama upakovanim u riskantne poltičke igre, koje lijepo zvuče kao plan, ali su teško izvodive.
Kao i uostalom njegova vrlo čudna i pogubna taktika da kao predsjednik zemlje-članice EU i NATO saveza bude Putinov trbuhozborac na Balkanu…pokisli (pro)ruski golub.