Presuda Hashimu Thaciju i trojici njegovih suradnika iz redova OVK-a nije izazvala buru reakcija u BiH. Zanimljivo je odsustvo reakcija iz Federacije, primjećuju stručnjaci, piše Deutsche Welle.
Nakon što su specijalizirana vijeća Kosova u Haagu u srijedu (16.09.)izrekla prvostupanjsku presudu Hashimu Thaciju i trojici drugih lidera OVK-a, najmanje reakcija u odnosu na očekivano stiglo je iz Bosne i Hercegovine.
Jedini konkretni bili su politički predstavnici iz Republike Srpske, koji su naglasak stavili više na moguću oslobađajuću presudu u drugostupanjskom postupku, nego na prvostupanjsku.
Bivši vođe Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hashim Thaci, Kadri Veseli, Rexhep Selimi i Jakup Krasniqi su pred Specijaliziranim vijećima Kosova (SVK) u Haagu ove srijede (16.9.) prvostupanjski osuđeni na ukupno 81 godinu zatvora: Thaci i Krasniqi na po 25, a Veseli i Selimi na 18, odnosno 13 godina zatvora.
Oni su osuđeni za ratne zločine počinjene za vrijeme sukoba na Kosovu 1998. i 1999. godine između snaga SRJ i Srbije s jedne, i OVK s druge strane. Proglašeni su krivima za proizvoljna uhićenja 385 ljudi, za surovo postupanje prema 49, mučenje 303 i za ubojstvo 96 osoba.
Thaci, koji je bio vrhovni zapovjednik OVK, kao i trojica suoptuženika, oslobođeni su optužbi za zločine protiv čovječnosti, uz obrazloženje kako nije dokazano da je postojao sustavni napad OVK usmjeren protiv civilnog stanovništva.
Predsjednik SNSD-a i neformalni lider aktualne vlasti u Republici Srpskoj Milorad Dodik, ocijenio je presudu izuzetno oštro, poručivši da je izrečena kazna „karikatura pravde, koja služi da relativizira zločine protiv Srba i amnestira terorizam tzv. OVK“.
“Usputni prolaznici”
Na platformi X je napisao kako je sramotno da „sustavno ubijanje Srba na Kosovu i Metohiji nije kvalificirano kao ratni zločin protiv čovječnosti, već ispada da su stradali kao usputni prolaznici“.
Dodik tvrdi da u Haagu „nema pravde i prava”, te kako se sada zna da „nema ni poštovanja i sažaljenja nad srpskim žrtvama”.
Umjereniji ton stigao je od srpske članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović, koja je podsjetila na „vrlo loša iskustva sa sudom u Haagu“, te izrazila sumnju da će oni koji su odgovorni za zločine na kraju za njih i odgovarati. Ona, kaže, strahuje od mogućnosti da presuda bude preinačena ili umanjena u žalbenom postupku, po uzoru na neke ranije slučajeve.
Bez posebnih političkih reakcija u FBiH
U Federaciji su mediji vijest o prvostupanjskoj presudi prenijeli uglavnom informativno, bez posebnih političkih reakcija bošnjačkih lidera, kao što je to bio slučaj sa svim ranijim presudama Tribunala. Osim općih informacija o presudi, tijeku izricanja i daljnjem razvoju situacije u Prištini, nije bilo konkretnih reagiranja.
Politički analitičar iz Sarajeva Enver Kazaz, kaže da su stavovi iz Banja Luke poznati i očekivani, ali da je tišina bošnjačkih političara u Federaciji tek propuštena šansa.
„Bošnjački političari desne orijentacije su tihi jer većina njih navija za kosovske Albance. Njihov suštinski stav je antisrpski. Ove presude, koje su sasvim opravdane, na neki način ih pogađaju i ta vrsta političara ne želi povrijediti emocionalnu identifikaciju Bošnjaka s Albancima“, smatra Kazaz.
Sudeći po ostalim reakcijama, presuda neće smiriti ni jednu stranu. Srpski dužnosnici je doživljavaju kao preblagu i uvredljivu za žrtve, dok albanska strana dio kazni doživljava kao nepravednu osudu ratnih heroja. Za Bosnu i Hercegovinu, gdje se slična osjetljivost prema haškim presudama proteže i na domaće ratne teme, ovaj slučaj samo je dodatna potvrda da pravni epilog ratova devedesetih na Balkanu ostaje politički, a ne samo pravni problem.
Katarza za regiju
Zbog toga Kazaz kaže da ova druga politička orijentacija kod Bošnjaka, koju uvjetno naziva lijevom, ne reagira jer najmanje razumije politički trenutak.
„Bez jasne i precizne osude svih zločina, srpskih, hrvatskih, bošnjačkih, albanskih, nema mogućnosti političkog ozdravljenja“, kaže Kazaz, navodeći da bošnjački političari ne znaju iskoristiti trenutak sahrane osuđenika za genocid Ratka Mladića da zatraže katarzu na „kompletnom južnoslavenskom prostoru”.
„To bi bio najpametniji potez, ne samo za BiH nego i za regiju. Kada bi oni gledali politiku iz ljudske perspektive, onda bi ih se ticao svaki zločin kao što se svaki zločin tiče svakog od nas pojedinačno“.
Hashim Thaci i Jakup Krasniqi osuđeni su na po 25 godina zatvora, Kadri Veseli 18, a Rexhep Selimi 13 godina, čime je ukupna izrečena kazna dostigla 81 godinu. Svi su proglašeni krivim za protuzakonito hapšenje i lišenje slobode, surovo postupanje, mučenje i ubojstvo, dok su točke optužnice koje se odnose na zločine protiv čovječnosti odbačene u prvostupanjskoj presudi, što je odmah postalo najspornija točka cijelog procesa.
Reakcije iz Srbije
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se na konferenciji za novinare povodom presude kritički osvrnuo na to jer sudska vijeća u Haagu (koja su dio kosovskog pravosudnog sustava, ali su suci i tužitelji strani državljani) četvoricu nekadašnjih čelnika OVK nisu osudila za zločine protiv čovječnosti.
„Kao sud tzv. Kosova nisu željeli urušiti kredibilitet OVK i nisu ulazili u meritum stvari oko formiranja snaga za odcjepljenje Kosova od Srbije i SRJ“, naglasio je Vučić, prenosi Deutsche Welle.
Rekao je da presudom nisu obuhvaćeni zločini nad Srbima poslije 20. lipnja 1999. godine. Sud je tu odluku donio jer je tada na Kosovo stigao KFOR, međunarodna mirovna misija pod vodstvom NATO-a, pa se smatra da su tada okončani oružani sukobi.
Reakcije na presudu iz Haaga stigle su iz gotovo svih država bivše Jugoslavije – najžešće iz Prištine, gdje su održane masovne demonstracije. Premijer Albin Kurti izjavio je da presuda predstavlja „neprihvatljivu nepravdu“.
„Zamislite da smo mi to rekli za bilo kojeg optuženog ili osuđenog. Koliko bi rezolucija, deklaracija u raznim europskim i svjetskim parlamentima donosili protiv našeg naroda i naše zemlje“, rekao je Vučić.
On je time aludirao i kritički se osvrnuo na oštre reakcije europskih dužnosnika poslije sahrane osuđenika za genocid u BiH Ratka Mladića, kojoj je u Beogradu prisustvovalo mnogo građana, kao i pojedini ministri iz Vlade Srbije.
Vučić je govorio i o priopćenju hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, koje je navelo da presuda ne mijenja činjenicu da su stanovnici Kosova bili žrtve represije i zločina režima Slobodana Miloševića.
„Ne postoje Srbi kao žrtve, Srbi u svakom priopćenju moraju biti zločinci. Svi oni u regiji su ujedinjeni u mržnji protiv Srba“, ocijenio je Vučić.
Udruženi zločinački pothvat
Presuda čelnicima OVK temelji se na svjedočenju 373 svjedoka i 5.467 dokaznih predmeta. Utvrđeno je da su između travnja 1998. i 20. lipnja 1999. godine Thaci, Veseli, Selimi i Krasniqi „značajno doprinijeli“ proganjanju onih koji su smatrani protivnicima OVK.
Među njima je bilo kosovskih Albanaca, onih koji su navodno imali veze s organima vlasti SRJ, odnosno Srbije, kao i pripadnika romske i srpske nacionalnosti.
Cilj pripadnika OVK bila je neovisnost Kosova i uspostavljanje političke i institucionalne kontrole nad tim područjem. Stav četvorice lidera OVK bio je, kako je naveo sud, da u svrhu ostvarenja tog cilja određene osobe trebaju biti „neutralizirane“.
Četvorica čelnika i drugi pripadnici OVK, naveo je sudac Charles Smith, sudjelovali su u „udruženom zločinačkom pothvatu“, koji je podrazumijevao „lišenje života, uhićenja bez redovnog sudskog postupka, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje“.
Individualizacija krivnje
Odvjetnik Aleksandar Olenik, koji se bavi i ratnim zločinima na području bivše Jugoslavije, za DW pozitivno ocjenjuje presudu u Haagu.
„Svima je poznato da su na teritoriju, koji je devedesetih godina na Kosovu bio pod kontrolom OVK, vršeni ratni zločini. Sada imamo presude i individualizaciju krivnje.“
U sažetku presude navedeno je da su pripadnici OVK u mnogim zatvoreničkim objektima „fizički zlostavljali zatvorenike“.
„Jedan zatvorenik koji je bio zatvoren u Lapušniku ispričao je da je drugi zatvorenik, dok su ga tukli, molio pripadnike OVK da mu daju metak i da ga više ne muče“, naveo je Smith.
Odvjetnik Olenik ukazuje da je poštovanje žrtava u postupku tog suda „napredak u međunarodnom kaznenom pravu“.
„U prethodnim ad hoc tribunalima žrtve su bile samo svjedoci, samo metoda za dokazivanje krivnje. Na ovom sudu imaju svog zastupnika, imaju pravo na odštetu“, navodi Olenik.
Činjenicu da vođe OVK nisu osuđeni za zločine protiv čovječnosti, Olenik objašnjava „brojem žrtava koje su saslušane i koje su spomenute u optužnici i u sažetku presude“.
„Sud je obradio manje od 400 (svjedočenja) žrtava. Ubijeno je 96 osoba. Mislim da je, kada pogledamo brojke, teško zaključiti da se na tom uzorku može govoriti o zločinima protiv čovječnosti“, kaže Olenik.
Olenik objašnjava i da po zakonu na temelju kojeg su osnovana SVK samo osnivači OVK odgovaraju pred tim sudom, a da kosovsko pravosuđe procesuira i ostale pripadnike te vojske za koje se vjeruje da su počinili zločine.
„U sažetku presude navedena su imena onih koji nisu u optužnici, a za koje je utvrđeno da su vršili kaznena djela. Sada je na drugom dijelu kosovskog pravosuđa da na osnovu ove presude procesuira najprije one za koje su dokazi izvedeni u ovom postupku, a onda i sve druge. Tu bi trebalo biti pokriveno i razdoblje nakon prestanka oružanog sukoba, dakle poslije 20. lipnja 1999. godine.“
Jačanje konfliktnog potencijala
Osvrćući se na prosvjede na Kosovu poslije izricanja presude, Staša Zajović iz organizacije Žene u crnom kaže da ni „srpski režim, ni vlasti Kosova“ ne koriste izricanja presuda za ratne zločine „za preispitivanje vlastite odgovornosti i uloge u ratu, već za jačanje konfliktnog potencijala“.
„Kada kažem da koriste slične matrice, ne mogu izjednačiti razmjere zločina koje su počinile obje strane. Ne može se zaboraviti da je srpski režim odgovoran za najveći broj zlodjela na prostoru bivše Jugoslavije, posebno na Kosovu“, rekla je Zajović.
Govoreći o napetostima na Kosovu, ona kaže da je „važno što postoje međunarodne snage koje nadziru situaciju“. „Jasno je da ne postoje uvjeti za obnovu oružanih sukoba, ali postoji opasnost da se rat nastavi drugim sredstvima.“
Pozitivne posljedice presude – za 10, 15 godina
Odgovarajući na pitanje kako će se presuda odraziti na odnose Srbije i Kosova, Olenik podsjeća da su presude međunarodnih sudova ranije na to imale malo utjecaja: „Nadam se da će sada biti bolje. To ovisi o političkim elitama u obje države.“
Olenik ukazuje da je kosovsko društvo „u posljednje četiri godine gurnuto dosta udesno“. „Nisam optimist da će presuda imati pozitivan učinak u skorijoj budućnosti, ali mislim da će se, kako vrijeme bude prolazilo, za deset, petnaest godina, realnije i bez strasti gledati na ono što je utvrđeno ovim presudama“, zaključuje za DW Aleksandar Olenik.
/Desk/