Nekadašnji politički čelnik Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) Jadranko Prlić, koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenih u BiH u predmetu ‘Prlić i ostali’ protiv nekadašnjeg visokog vojnog i političkog hrvatskog vrha, ponovno je od Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove (MMKS) zatražio prijevremeno puštanje na slobodu te prihvatio odgovornost za zločine za koje je osuđen i izrazio kajanje.
Podsjetimo kako je u veljači 2020. godine, Međunarodni mehanizam za kaznene sudove (MMKS) priopćio da je obaviješten od Velike Britanije da će Prlić, od 18. veljače, 2020. godine odslužiti polovicu svoje zatvorske kazne od 25 godina čime bi, prema britanskim zakonima, mogao ispuniti uvijet za prijevremeno puštanje na slobodu.
Prlić je potom uputio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, ali je MMKS isti odbio u ožujku 2021. godine uz zaključak kako još uvijek nije odslužio dvije trećine kazne, ali i kako on nije dao nikakve uvjerljive ili iznimne okolnosti koje bi opravdale odobravanje prijevremenog puštanja. Predsjednik MMKS-a, sudac Carmel Agius, je izvijestio je vlasti Ujedinjenog Kraljevstva kako će Prlić steći pravo na razmatranje prijevremenog puštanja tek nakon što odsluži dvije trećine kazne u travnju 2024. godine.
Prlić je potom i nakon odsluženja dvije trećine kazne uputio molbu za prijevremenim puštanjem, no i ta molba je odbijena u ožujku 2025. godine.
Sutkinja Graciela Gatti Santana u svojoj odbijajućoj odluci od 7. ožujka je napisala: “Iako Prlić ispunjava uvjete za razmatranje ranijeg puštanja, ozbiljnost njegovih zločina i njegova nedovoljna demonstracija rehabilitacije značajni su faktori koji se protive takvom puštanju. Nadalje, pred sobom nemam nikakve dokaze koji bi utvrdili postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali zanemarivanje ove negativne ocjene. Ovom prilikom odbijam zahtjev i obavještavam vlasti Ujedinjenog Kraljevstva da je datum dovršetka Prlićeve kazne 16. kolovoza 2032. godine”.
Naime, a kako piše Detektor, u podnesku Mehanizmu navodi se da je Prlić još u travnju 2024. godine dosegnuo prag od dvije trećine odslužene kazne te da prihvaća razmjere i ozbiljnost zločina za koje je osuđen.
“Na izričit zahtjev gospodina Prlića, ovdje se navodi da on prihvaća pravomoćnu presudu u svom predmetu. Prihvaća da su tijekom oružanog sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH 1992. – 1994. godine počinjeni teški zločini, kako je utvrđeno presudama. Prihvaća svoju osobnu odgovornost za zločine za koje je osuđen. Duboko žali zbog svoje osobne uloge u počinjenju tih zločina, bilo svojim postupcima ili propustima. Izražava iskreno kajanje i upućuje duboku sućut žrtvama muslimanske/bošnjačke nacionalnosti i njihovim obiteljima zbog izgubljenih života, kao i zbog fizičke i psihičke patnje koju su pretrpjeli”, naveo je u podnesku Prlićev branitelj Steven W. Becker.
“Doživio sam duboku promjenu u umu i srcu”
Dio podneska čini i Prlićeva izjava u kojoj je naveo kako proces njegova samoispitivanja o zločinima zbog kojih je osuđen i njegovoj ulozi u njima nije prestao nakon njegova posljednjeg zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, nego se nastavio jednakim intenzitetom.
Kazao je da je taj proces potaknuo i savjet predsjednice Mehanizma, sutkinje Graciele Gatti Santane, da nastavi surađivati sa zatvorskim vlastima u procesu samoispitivanja i rehabilitacije.
Naveo je, između ostaloga, kako je u zatvorskoj knjižnici pronašao određenu literaturu i priručnike kroz koje je, kako je napisao, “bolno osvijestio da moje odluke nisu bile samo politički ili vojni akti, već da su izravno uništile konkretne ljudske sudbine, obitelji i generacije, te da trauma žrtava ne prestaje završetkom rata, već traje i danas”.
“U tom procesu samoispitivanja, razmišljanja o svakom počinjenom zločinu i preispitivanju svoje uloge i odgovornosti u tim zločinima, ja sam u tišini svoje ćelije i sam sa svojim mislima doživio duboku promjenu u umu i srcu”, napisao je Prlić.
Dodao je da ta promjena nije došla preko noći te da je prošao dug put od negiranja i potiskivanja svoje odgovornosti do potpunog prihvaćanja i osude.
Naveo je i da proces kritičkog i iskrenog preispitivanja traje neprekidno već godinama i da će trajati do posljednjeg dana njegova života, kao i da je u tom procesu sam sebi najstroži sudac.
“Zločine ne čine narodi, nego pojedinci”
U svojoj izjavi Prlić je naveo da je razmišljao o tome kako u sadašnjim životnim okolnostima može potvrditi i izraziti tu promjenu čineći nešto dobro za Bosnu i Hercegovinu te pridonijeti miru, pomirenju i obnovi povjerenja među narodima i građanima BiH.
Za Bosnu i Hercegovinu naveo je da je riječ o njegovoj domovini kojoj želi sve najbolje, uključujući i punopravno članstvo u Europskoj uniji. Dodao je da se povjerenje među narodima i građanima može obnoviti i razvijati samo na temeljima istine i pravde.
“Zločine ne čine narodi, nego pojedinci. Zločini se moraju iskreno priznati, a ne negirati. Presude ICTY-a i MICT-a moraju se poštovati. Osuđeni ratni zločinci ne smiju se proglašavati herojima, jer to izravno i duboko vrijeđa žrtve. To se jednako odnosi na sve. Samo tako se može izražavati istinski pijetet i sućut prema žrtvama i njihovoj patnji i poštovati njihovo ljudsko dostojanstvo”, napisao je Prlić.
Naglasio je da prihvaća sva činjenična i pravna utvrđenja iz svojih presuda, uključujući utvrđenja o etničkom čišćenju i brojnim zločinima koje je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) počinilo nad bošnjačkim stanovništvom. Prihvatio je i svoju osobnu odgovornost za zločine.
“Osjećam neizmjerno kajanje i žaljenje zbog svoje odgovornosti za počinjene zločine i moje uloge u njima, te svim žrtvama i njihovoj rodbini izražavam najiskreniju sućut zbog izgubljenih života i pretrpljenih mentalnih i fizičkih patnji”, napisao je Prlić.
Ako bude pušten, živio bi u Zagrebu
Prlić je naveo da će, bude li pušten na slobodu, živjeti i postupati u skladu s tom izjavom.
“Ostat ću trajno dosljedan stavu da se zločini ne smiju negirati, ni zločinci glorificirati, te ću svojim djelovanjem, u okviru svojih mogućnosti, aktivno, na miroljubiv i dostojanstven način, pridonositi izgradnji trajnog mira i obnovi i očuvanju međusobnog povjerenja između naroda i građana u BiH”, napisao je.
U podnesku se navodi i da će, bude li prijevremeno pušten na slobodu, živjeti sa suprugom u Zagrebu, gdje se nalaze njegove kćeri i njihove obitelji, te da bi se uzdržavao od mirovine.
Prlić je i ranije u više navrata tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je Mehanizam njegove zahtjeve odbijao.
Osuđen na 25 godina zatvora
Haški tribunal je u studenome 2017. godine osudio Prlića zajedno s još petoricom visokih dužnosnika HRHB-a te mu izrekao kaznu od 25 godina zatvora.
Nekadašnjem ministru obrane HRHB-a Bruni Stojiću, načelniku Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane Slobodanu Praljku i zamjeniku zapovjednika HVO-a Milivoju Petkoviću izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 20 godina.
Bivši zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je predsjednik komisije HRHB-a za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na deset godina zatvora.
Tijekom izricanja presude Slobodan Praljak popio je otrov i preminuo istoga dana.
/Desk/