Singapur je pokrenuo neobičnu nacionalnu kampanju kojom želi vratiti čitanje u svakodnevni život građana. Oni koji redovito čitaju mogu za to dobiti i malu novčanu nagradu, no postavlja se pitanje može li novac doista stvoriti trajnu ljubav prema knjigama.
Bilo da čekaju vlak, sjede u kafiću ili jednostavno žele provesti malo vremena sami, stanovnike Singapura vlasti potiču da ponovno posegnu za knjigom.
Ova mala azijska država ovog je mjeseca pokrenula novu petogodišnju nacionalnu kampanju čiji je cilj potaknuti građane na redovitije čitanje. Jedan od neobičnijih elemenata programa jest mogućnost da građani za vrijeme provedeno čitajući dobiju i malu novčanu nagradu.
Sudionici svoje vrijeme čitanja evidentiraju putem internetske platforme, a sustav funkcionira poput svojevrsne igre. Za redovito čitanje prikupljaju virtualne bodove koje kasnije mogu zamijeniti za novac.
Za 15 minuta čitanja – virtualni bodovi
Sustav je jednostavan. Čitanje u trajanju od najmanje 15 minuta donosi 20 virtualnih kovanica, dok je za jednu singapursku dolarsku nagradu potrebno prikupiti 1000 kovanica. To znači da je za jedan dolar potrebno zabilježiti ukupno 50 dana čitanja.
No, moguće je prijaviti samo jednu čitalačku sesiju dnevno.
Vlasti se nadaju da će kombinacija nagrađivanja, praćenja napretka i sudjelovanja građana pomoći u stvaranju trajne navike čitanja.
Melissa Tam iz Nacionalnog knjižničnog odbora Singapura istaknula je kako kratki sadržaji na internetu mogu pomoći ljudima da budu informirani, ali da čitanje dužih tekstova razvija pažnju, kritičko razmišljanje i maštu.
Borba protiv „truljenja mozga“
Kampanja dolazi u vrijeme kada se diljem svijeta sve više govori o smanjenju raspona pažnje i padu interesa za čitanje.
Posebno se koristi izraz „brain rot“, odnosno „truljenje mozga“, kojim se opisuje navodni pad kognitivnih sposobnosti povezan s pretjeranom konzumacijom površnog internetskog sadržaja. Tu je i sve raširenija navika takozvanog doomscrollanja – beskonačnog pregledavanja negativnih ili površnih sadržaja na društvenim mrežama.
Singapur pritom već ostvaruje vrlo dobre rezultate u međunarodnim istraživanjima čitalačkih sposobnosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da visoke ocjene učenika ne znače nužno da mladi zadržavaju naviku čitanja iz užitka.
Čita se za ispite, a ne za užitak
Loh Chin Ee iz singapurskog Nacionalnog instituta za obrazovanje smatra da je 15 minuta dovoljno kratko da program bude pristupačan, ali istodobno dovoljno dugo da posluži kao početak stvaranja navike.
Problem, međutim, nije u tome da ljudi više uopće ne čitaju. Mnogi i dalje svakodnevno čitaju tekstove na ekranima. Pitanje je čitaju li na način koji zahtijeva koncentraciju, vrijeme i dublje razumijevanje.
Jedan od građana, 32-godišnji Isaac Neo, kaže da mladi često izgube interes za čitanje kada krenu u srednju školu i suoče se s velikim brojem ispita.
„Počnete čitati samo ono iz čega ćete biti ispitani. I onda polako izgubite naviku čitanja iz užitka“, rekao je.
Neo je 2025. godine osnovao Modern Men’s Book Club nakon što je shvatio da godinama nije pročitao knjigu izvan poslovnog konteksta. Kaže da mnogi članovi kluba imaju sličan problem – žele ponovno početi čitati jer su tu naviku tijekom godina jednostavno izgubili.
Može li novac vratiti ljubav prema knjigama?
Program je zasad u pilot-fazi i trajat će do kraja godine. Nacionalni knjižnični odbor najavio je da će buduće značajke programa biti prilagođavane na temelju povratnih informacija korisnika.
Uz osobne nagrade, građani mogu sudjelovati i u humanitarnoj akciji povezanoj s kampanjom. Cilj je prikupiti 7,5 milijuna minuta čitanja, čime bi se ove godine prikupilo do 150.000 singapurskih dolara za dobrotvorne svrhe.
Ipak, ideja plaćanja građanima za čitanje izazvala je raspravu. Kritičari smatraju da bi ljudi trebali čitati zato što vole čitati, a ne zbog financijske nagrade.
Drugi, međutim, smatraju da u vremenu u kojem ljudsku pažnju neprestano privlače društvene mreže, umjetna inteligencija i kratki videosadržaji, nije loše ponuditi ljudima dodatni poticaj da ponovno uzmu knjigu u ruke.
„Radije bih vidjela da ljudi čitaju i propuste svoju stanicu vlaka ili autobusnu stanicu nego da slušaju stalnu buku TikToka i AI-generiranih kineskih drama u vlaku“, rekla je 28-godišnja Charmaine Lim, kreatorica sadržaja posvećenog knjigama i životnom stilu.
Stručnjaci upozoravaju na jednu zamku
Ashley Chia, koja vodi književni klub, smatra da se uspjeh kampanje ne bi trebao mjeriti samo time koliko ljudi dnevno čita 15 minuta.
Prema njezinu mišljenju, dugoročni cilj trebao bi biti stvaranje znatiželjnijih čitatelja – ljudi koji će posezati za knjigama i temama koje nisu nužno odmah korisne ili im dostupne.
„Ako Singapur želi izgraditi kulturu čitanja, uspjeh možda nije samo u tome da ljudi čitaju 15 minuta dnevno, nego i u tome da postanemo znatiželjniji čitatelji“, rekla je.
Postoji i dodatni problem. Istraživanja sugeriraju da financijske nagrade mogu smanjiti unutarnju motivaciju za određeno ponašanje kada nagrada jednom nestane.
Psihologinja Charissa Ng iz Singapura smatra da novčane nagrade mogu dobro funkcionirati kod ljudi koji već imaju određeni interes za čitanje. Međutim, kod onih koji uopće nemaju interes za knjige, novac možda neće biti dovoljan za stvaranje trajne navike.
Može li knjiga pobijediti algoritam?
Hoće li jedan singapurski dolar biti dovoljan da ljudi prestanu beskonačno skrolati i počnu čitati, tek treba vidjeti.
Singapur već ima iskustva s nacionalnim kampanjama kojima pokušava mijenjati svakodnevne navike građana. Ovoga puta cilj je nešto mnogo tiše – nagovoriti ljude da na neko vrijeme odlože mobitel, otvore knjigu i jednostavno čitaju.
Jer u svijetu u kojem algoritmi svakih nekoliko sekundi nude novi sadržaj, možda je najveći luksuz upravo ono što knjiga traži od nas: vrijeme, koncentraciju i strpljenje.