Geolozi tvrde da su pronašli više od tisuću metričkih tona zlata ispod polja Wangu u okrugu Pingjiang, podzemnog nalazišta vrijednog blizu 600 milijardi juana ili otprilike 85,9 milijardi dolara, izvještava N1.
Ako se potvrdi, ovo bi se otkriće uvrstilo među najveća poznata nalazišta zlata na Zemlji i moglo bi učvrstiti središnju provinciju Hunan kao glavno rudarsko središte. Također predstavlja težak test za to što “odgovorno rudarstvo” uistinu znači usred klimatske krize i krize bioraznolikosti, prenosi agencija Xinhua.
Duboko otkriće zlata ispod Hunana
Prema Geološkom zavodu provincije Hunan, istraživački timovi identificirali su više od četrdeset zlatonosnih žila na dvije tisuće metara ispod nalazišta Wangu. Te žile već sadrže tri stotine metričkih tona potvrđenih resursa, a trodimenzionalni modeli sugeriraju da bi ukupne rezerve do tri tisuće metara mogle premašiti tisuću metričkih tona.
Navodno, mnoga od izbušenih kamenih jezgri pokazuju vidljivo zlato, što geolozi rijetko viđaju u modernim istraživanjima. U nekim uzorcima, svaka metrička tona rude sadrži do 138 grama zlata, što je daleko bogatije od onih vrsta ruda koje održavaju većinu današnjih podzemnih rudnika u pogonu.
Nalazište je već označeno kao “supergigantski” nalaz i uspoređeno je s južnoafričkim rudnikom South Deep, koji se dugo smatra jednom od najvećih rezervi zlata na planetu s devetsto metričkih tona u zemlji.
Ipak, čak i ovdje, stručnjaci pozivaju na oprez. Analitičari Svjetskog vijeća za zlato (World Gold Council) opisali su brojku od tisuću tona kao ambicioznu, napominjući da je do sada detaljno opisano samo tri stotine tona na manjoj dubini, dok dublje procjene i dalje počivaju na modelima, a ne na potpunom bušenju.
Ekonomsko obećanje susreće se s ekološkim rizikom
Na papiru, ovakav rudnik izgleda kao jackpot. Mogao bi donijeti tisuće radnih mjesta, nove željezničke pruge i ceste te stabilnu potražnju za čelikom, cementom i električnom energijom. Lokalni restorani i radionice brzo bi osjetili taj novac. Za zemlju koja već prednjači u svijetu po proizvodnji zlata i troši daleko više zlata svake godine nego što ga iskopa, dodavanje takvog resursa zvuči privlačno.
Ali veliki projekti vađenja zlata rijetko dolaze bez velikog utjecaja na okoliš. Grupe koje prate rudarstvo ističu da je vađenje zlata među najzagađujućim granama mineralne industrije. Proizvodnja dovoljno metala za samo jedan vjenčani prsten može generirati dvadeset tona otpada, koji često sadrži ostatke cijanida ili teške metale koji mogu iscuriti u rijeke i podzemne vode.
U Wanguu, svaki budući rudnik morao bi premještati i drobiti ogromne količine stijena na dubinama većim od dva kilometra. To znači da ventilatori, sustavi za hlađenje i dizalice rade duge sate. U svijetu koji već pokušava smanjiti emisije ugljika, dodavanje još jednog energetski zahtjevnog pogona u mrežu komplicira sliku i za klimatske ciljeve i za račune za struju kućanstava.
Zlato i klima u svijetu koji se zagrijava
Istraživači koji proučavaju ovaj sektor procjenjuju da globalno rudarstvo zlata već emitira više od sto milijuna tona ekvivalenta CO2 svake godine. Jedna detaljna studija životnog ciklusa za veliki pogon otkrila je da proizvodnja jednog kilograma zlata može osloboditi više od dvanaest tisuća kilograma stakleničkih plinova kada se ubroje gorivo, električna energija i kemikalije za preradu.
Te brojke objašnjavaju zašto investitori sada pitaju planiraju li veliki rudnici raditi na ugljen ili na kombinaciji obnovljivih izvora energije i učinkovite opreme. U praktičnom smislu, to znači izbore poput povezivanja projekta s hidroenergijom, izgradnje solarnih sustava na samoj lokaciji ili prelaska na električne kamione umjesto dizelskih. To su detalji koji rijetko dospijevaju na naslovnice, ali tiho oblikuju stvarnu klimatsku cijenu svake unce metala.
Kako bi odgovorno rudarstvo trebalo izgledati
Ako nalazište Wangu prijeđe iz faze istraživanja u fazu potpunog planiranja rudnika, inženjeri zaštite okoliša imat će dugu kontrolnu listu. Duboki rudnici moraju pažljivo upravljati podzemnim vodama kako bi izbjegli isušivanje ili kontaminaciju lokalnih vodonosnika.
Skladišta jalovine trebaju robusne obloge, kontrolne bunare i planove za hitne slučajeve kako cijanid i otopljeni metali ne bi dospjeli u okolne potoke i poljoprivredno zemljište. Međunarodni pregledi jalovišta zlata pokazuju da su slabe brane i loš nadzor više puta doveli do izlijevanja koja su trovala rijeke te ubijala ribu i stoku.
Zajednice će također željeti jasne odgovore o buci, prašini i korištenju zemljišta. Čak i ako se glavni radovi nalaze duboko pod zemljom, pristupne ceste, dalekovodi i odlagališta otpada mijenjaju površinu. Za poljoprivrednike i stanovnike Pingjianga, razlika između procvata koji podiže lokalnu ekonomiju i projekta koji ostavlja zagađenu vodu svodi se na provođenje standarda i transparentnost, a ne samo na početna obećanja.
Istovremeno, otkriće u Wanguu moglo bi potaknuti industriju da dokaže da “zeleno rudarstvo” može biti više od slogana. Neki veliki proizvođači zlata eksperimentiraju sa zatvorenim sustavima vode, boljim iskorištavanjem cijanida i neovisnim revizijama svojih klimatskih performansi. Ako ležište ovako duboko i bogato ne može ispuniti stroga ekološka očekivanja, kritičari će se pitati funkcionira li taj koncept uopće.
Raskrižje za zlato i zelenu tranziciju
Za sada, brojke iz Wangua ostaju djelomično privremene, a lokacija je i dalje istraživački projekt, a ne aktivni super-rudnik. Što će se dalje događati, pratit će ne samo trgovci kojima je stalo do cijena zlata, već i istraživači klime i lokalne zajednice kojima je stalo do rijeka, šuma i kvalitete zraka.
U tom smislu, ovo zakopano blago više je od priče o skrivenom bogatstvu. To je test može li se utrka za osiguravanjem minerala uskladiti s ozbiljnim mjerama zaštite okoliša na velikim dubinama.