Piše: Martina Mlinarević Sopta/Facebook
Čestitka napisana slovima naučenim u tek ono par razreda što je išla u školu. Zdrava je stara bakica koja živi sama. Šapnula mi je na uho da još nije stigla penzija, pa je „samo“ to mogla donijeti što joj je ostalo od proteklog mjeseca. Slomilo me u trenu. Ono kad te suze izrovare iznutra. Da ostanu udubine zauvijek.
Zdrava inače živi od najmanje mirovine čiju većinu potroši na lijekove. Čuješ li državo, sramoto? Đe ti je obraz? Čujete li guzonje, licemjerni potkoženi političari? Danas je 17.07. i u mojoj zemlji još uvijek nisu bile mirovine. Znaš zašto ti to govorim, o bijedna državo i još jadniji političari? Zato što Zdrava čim dobije račune za struju, vodu i ostale pripadajuće režije, isti dan ih plaća.
Nema sutra kod Zdrave. Nikad njezin nijedan račun nije dočekao sutra! Onim ispucalim rukama što se silno tresu istog trena riješi svaki svoj dug i obavezu. Od one mizerne, najmanje mirovine. Čuješ li me državo, bagro politička?
Isplati sve svoje račune da biste vi mogli odmarati ništavne guzice po moru, a da bi njima kasnila mirovina. Jer se tako učilo tamo gdje je ona rasla. Tamo gdje je najvažnije vazda bilo sačuvati obraz i imati čisto srce. Zdravo srce kao Zdrava. Koje ima mjesta da otkine pedeset maraka od svojih lijekova za Unu. Srce koje te poruši svojom ljubavi. Zdrava je stara bakica kršnog hercegovačkog sela Humca odakle potekoh.
Jutros će se prvo sjetiti svoje drage prijateljice Behidže. Jer je Bajram i tako nalaže obraz. Svim mojim divnim ljudima islamske vjeroispovjesti, koje znam i ne znam, a koji proslavljaju kraj veličanstvenog posta i svoj veliki dan, želim od srca da imaju mir, ljubav i zajedništvo onih koje najviše vole. Čuvajte bake, babe, nane i nene naših podneblja.
Danas ih jako, najjače zagrlite. Dok pakiraju svoju dušu u vrećice od ljekarni, one nam daju neizbrisivu lekciju o životu. Kako u svim ovim govnima, biti i ostati čovjek. A vjerujte, na kraju, samo se to pika.