Amerika pokušava osigurati pristup afričkim mineralnim resursima, dok Kina desetljećima gradi svoju prisutnost kroz infrastrukturu, kredite i dugoročna partnerstva. Rivalstvo dviju svjetskih sila sve se više seli na afrički kontinent, a ključnu ulogu u toj borbi imaju bakar, kobalt i drugi strateški minerali, prenosi Forbes.
Kineski predsjednik Xi Jinping 13. listopada izjavio je kako afrički mineralni resursi pripadaju Africi. Izjava je naišla na odobravanje na kontinentu na kojem Peking već godinama financira velik dio rudarske proizvodnje, postrojenja za preradu i željezničke infrastrukture kojom se bakar i kobalt prevoze prema obali.
Upravo su ti minerali, neophodni za elektroenergetske mreže, električna vozila i podatkovne centre umjetne inteligencije, postali novo središte gospodarskog i geopolitičkog rivalstva između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.
Način na koji dvije sile pokušavaju osigurati pristup afričkim resursima otkriva i njihove različite strategije međunarodnog djelovanja.
Desetljećima su Sjedinjene Američke Države svoju vanjsku politiku temeljile na takozvanoj mekoj moći, odnosno stranoj pomoći, trgovinskim povlasticama i privlačnosti američkog političkog i gospodarskog modela. Takav pristup omogućavao je stvaranje dugoročnih partnerstava uz relativno male troškove.
Međutim, tijekom drugog mandata Donalda Trumpa američka politika prema Africi sve se više usmjerava na konkretne gospodarske interese i osiguravanje pristupa strateškim mineralima.
Američka Agencija za međunarodni razvoj (USAID) ukinuta je, dok se trgovinske povlastice za afričke zemlje produžuju na ograničena razdoblja. Istodobno, Kina nastavlja politiku dugoročnih ulaganja u infrastrukturu, kreditiranja i gospodarske suradnje.
Posljedice takvih pristupa vidljive su i u istraživanjima javnog mnijenja. Ugled Kine u Africi ostao je relativno stabilan, dok je povjerenje u Sjedinjene Američke Države oslabilo.
„Amerika gubi meku moć jer je USAID bio prepoznatljiv američki brend”, izjavio je ganski predsjednik John Mahama za Bloomberg.
Kako je Amerika nekoć gradila utjecaj u Africi?
Prije početka drugog Trumpova mandata, Sjedinjene Američke Države imale su vrlo pozitivan imidž među afričkim stanovništvom.
Prema istraživanju organizacije Afrobarometer, provedenom između 2019. i 2021. godine u 34 afričke zemlje, 63 posto ispitanika pozitivno je ocijenilo kineski utjecaj, dok je 60 posto isto mišljenje imalo o američkom utjecaju.
Ipak, kada su upitani koja zemlja nudi najbolji model razvoja za njihove države, ispitanici su češće birali SAD nego Kinu – 33 prema 22 posto.
Kina je ulagala u projekte koji su bili vidljivi na terenu, dok je Amerika nudila drukčiju vrstu potpore: financiranje zdravstvenih ustanova, pristup američkom tržištu, razvoj izvoznih industrija i potporu institucijama.
Samo tijekom 2024. godine USAID je u podsaharskoj Africi potrošio više od 12 milijardi dolara. Ukupna američka inozemna pomoć od 2001. godine činila je približno jedan posto ukupne federalne potrošnje.
Važnu ulogu imao je i Zakon o rastu i mogućnostima za Afriku (AGOA), donesen 2000. godine. Njime je afričkim državama koje ispunjavaju propisane uvjete omogućen izvoz približno 1.800 proizvoda na američko tržište bez carina.
Takva politika pomogla je razvoju brojnih izvoznih industrija, uključujući proizvodnju odjeće i tekstila.
Kineska strategija: infrastruktura, krediti i dugoročna prisutnost
Kineski pristup temelji se na dugoročnom planiranju i snažnoj ulozi države u financiranju međunarodnih projekata.
Peking nudi izgradnju infrastrukture koja je potrebna afričkim državama, osigurava financiranje i ostavlja lokalnim vlastima prostor za upravljanje vlastitim poslovima, bez naglašavanja političkih uvjeta kakve često postavljaju zapadne zemlje.
Uz velike infrastrukturne projekte, Kina financira reprezentativne građevine, dodjeljuje stipendije afričkim studentima i svake tri godine organizira samit s afričkim čelnicima.
Prema podacima australskog instituta Lowy, nakon ukidanja USAID-a Kina je postala najveći svjetski bilateralni donator razvojne pomoći.
Jedan od primjera dugoročnog kineskog pristupa jest ulaganje od 1,4 milijarde dolara u obnovu željezničke pruge koja povezuje Tanzaniju i Zambiju. Tu su prugu kineski inženjeri prvi put izgradili tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Kina je također ukinula carine na uvoz iz 53 afričke zemlje, nakon što su američke carine počele pogađati trgovinske partnere diljem svijeta.
Ipak, kineski pregovori nisu uvijek jednostavni. Sporazumi često uključuju razmjenu prava na eksploataciju rudnih bogatstava za izgradnju cesta, elektrana i druge infrastrukture.
Ključna razlika, prema analizi, jest u tome što Kina takve sporazume uklapa u dugoročne odnose, dok se aktualni američki pristup sve više usredotočuje na pojedinačne poslove i konkretne gospodarske koristi.
Promjena američke politike postala je posebno vidljiva početkom 2025. godine, kada je Trumpova administracija počela ukidati USAID i uvoditi nove carine.
Sporazum AGOA prestao je vrijediti u rujnu 2025., a američki Kongres potom ga je obnovio do kraja 2026. godine. Trumpova administracija pritom želi izmjene koje bi sporazum više usmjerile prema interesima američkih izvoznika.
Promjene su se odrazile i na javno mnijenje.
Prema izvješću Afrobarometera za 2026. godinu, 62 posto Afrikanaca pozitivno ocjenjuje kineski utjecaj, dok isto mišljenje o američkom utjecaju ima 52 posto ispitanika.
Istraživanje centra Pew iz proljeća 2026. pokazalo je slične rezultate u najvećim afričkim gospodarstvima. U Nigeriji 78 posto ispitanika ima pozitivno mišljenje o Kini, naspram 63 posto o SAD-u. U Južnoafričkoj Republici 72 posto ispitanika smatra Kinu pouzdanim partnerom, dok isto mišljenje o SAD-u ima 46 posto.
Borba za bakar i kobalt: Afrika postaje strateško središte
Razlike između američkog i kineskog pristupa posebno su vidljive u utrci za bakrom i kobaltom, a u središtu te borbe nalazi se Demokratska Republika Kongo.
Ta je država prošle godine proizvela približno 73 posto ukupne svjetske količine kobalta, minerala ključnog za proizvodnju baterija za električna vozila, ali i određene industrijske i zrakoplovne primjene.
DR Kongo također je drugi najveći svjetski proizvođač bakra, odmah iza Čilea, s udjelom od približno 14 posto u svjetskoj proizvodnji.
Bakar je posebno važan za izgradnju elektroenergetskih mreža, električnu infrastrukturu i podatkovne centre potrebne za razvoj umjetne inteligencije.
Američki odgovor na kinesku prisutnost jest željeznički projekt poznat kao Koridor Lobito.
Riječ je o prometnom koridoru kojim se minerali iz unutrašnjosti Afrike prevoze prema zapadu, do atlantske luke Lobito u Angoli, odakle mogu biti upućeni zapadnim tržištima.
Projekt je pokrenut kao jedna od najvažnijih afričkih inicijativa administracije Joea Bidena, uz potporu saveznika iz skupine G7. Zamišljen je kao alternativa kineskoj inicijativi „Pojas i put”.
Iako je Trump ukinuo velik dio vanjskopolitičkih programa svojeg prethodnika u području razvojne pomoći, Koridor Lobito zadržao je potporu Washingtona. Američka administracija predložila je dodatno financiranje projekta u iznosu do milijardu dolara.
To pokazuje koliko su strateški minerali važni za američke gospodarske i sigurnosne interese.
Ipak, kritičari upozoravaju kako osiguravanje pristupa sirovinama samo po sebi ne znači i stvaranje ravnopravnog partnerstva.
Prema takvim kritikama, SAD riskira da Afriku promatra prvenstveno kao izvor sirovina, a ne kao partnera u dugoročnom gospodarskom razvoju.
Kineska strategija temelji se na drukčijoj prometnoj i gospodarskoj povezanosti. Peking razvija željezničke veze prema Indijskom oceanu i azijskim tržištima, istodobno održavajući svoju ulogu velikog investitora i kreditora na kontinentu.
Kineski utjecaj temelji se na desetljećima ulaganja, izgrađenoj infrastrukturi i financijskim odnosima koji nadilaze pojedinačne rudarske projekte.
Jedna od važnih razlika između dviju sila jest i kontinuitet politike. Afričke države mogu naslijediti kineske željeznice, kredite i dugoročne ugovore, dok se američke vanjskopolitičke obveze mogu promijeniti nakon dolaska nove administracije.
Kineski model također ima svoje slabosti
Unatoč velikom kineskom utjecaju, afričke države nisu bez kritika prema Pekingu.
Prema istraživanju Afrobarometera iz razdoblja od 2019. do 2021. godine, čak 57 posto Afrikanaca koji su bili upoznati s kineskim kreditima smatralo je da su njihove vlade od Kine posudile previše novca.
Takvo nezadovoljstvo sve se češće pretvara u konkretnije zahtjeve prema kineskim partnerima.
Demokratska Republika Kongo, primjerice, prisilila je kineske rudarske partnere da povećaju obećana ulaganja u infrastrukturu s tri na sedam milijardi dolara.
Istodobno, kinesko kreditiranje afričkih država znatno je smanjeno te je palo na približno desetinu razine iz 2016. godine, kada je dosegnulo vrhunac.
To ne znači da afričke države odbacuju Kinu. Naprotiv, sve odlučnije nastoje pregovarati o uvjetima suradnje i osigurati veće koristi za vlastita gospodarstva.
Posebno osjetljivo pitanje jest takozvana „dužnička zamka”, odnosno tvrdnja da Kina namjerno daje kredite državama koje ih neće moći vratiti kako bi kasnije preuzela njihovu stratešku infrastrukturu, poput luka i elektrana.
Međutim, takva tvrdnja nije potvrđena dostupnim istraživanjima. Istraživači inicijative China Africa Research Initiative pri američkom Sveučilištu Johns Hopkins analizirali su tisuće dokumenata o kineskim kreditima i nisu pronašli dokaze o sustavnom preuzimanju imovine na taj način.
Stvarni problem, upozoravaju istraživači, više se odnosi na gospodarsku ovisnost. Kada jedan vjerovnik drži velik dio duga neke države, njezin prostor za samostalno donošenje odluka i pregovaranje postaje ograničen.
Utrka za Afriku još nije završena
Trumpov transakcijski pristup vanjskoj politici sve češće nailazi na otpor, a taj trend nije ograničen samo na Afriku.
Istraživanje centra Pew pokazalo je da Kina ima pozitivniji međunarodni imidž od Sjedinjenih Američkih Država u većini od 36 zemalja obuhvaćenih istraživanjem. Riječ je o prvom takvom rezultatu u dva desetljeća provođenja usporedivih istraživanja.
Michael Schiffer, koji je tijekom Bidenova mandata vodio azijsko odjeljenje USAID-a, još je početkom 2025. upozorio kako bi se Washington jednoga dana mogao iznenaditi kada shvati da je Kina postala preferirani partner zemalja u razvoju.
„U tom trenutku igra će biti završena”, upozorio je.
Ipak, borba za utjecaj u Africi još nije završena.
Sljedeći važan test dolazi 31. prosinca 2026. godine, kada ponovno istječu trgovinske povlastice u okviru sporazuma AGOA.
Ako Washington dopusti da povlastice prestanu vrijediti, afričke će države dobiti jasniju sliku o tome kakvu gospodarsku suradnju Sjedinjene Američke Države žele ponuditi kontinentu. Kina će, u međuvremenu, nastaviti nuditi alternativne mogućnosti suradnje.
Meka moć nikada nije bila samo oblik humanitarne pomoći. Ona je predstavljala i dugoročnu investiciju u političke, gospodarske i diplomatske odnose. Sjedinjene Američke Države sada pokušavaju osigurati pristup strateškim mineralima u trenutku kada je njihova konkurentnost u Africi pod sve većim pritiskom.
Washington još uvijek može promijeniti svoju politiku, ali Peking će nastojati dodatno učvrstiti položaj koji je gradio desetljećima.
U konačnici, pitanje nije samo tko će osigurati pristup afričkom bakru, kobaltu i drugim mineralima, nego i tko će afričkim državama ponuditi uvjerljivije dugoročno gospodarsko partnerstvo.