Većina ljudi poznaje osjećaj kada se toliko udubi u neki zadatak da vrijeme jednostavno prestane biti važno. Psiholozi to nazivaju stanjem toka (flow). Otkako ga je psiholog Mihaly Csikszentmihalyi opisao kao „optimalno iskustvo“ u svojoj knjizi iz 1990. godine, ono se široko smatra stanjem u kojem ljudski um funkcionira na najbolji mogući način.
Studija objavljena u lipnju 2026. godine u časopisu Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice istraživala je je li takva reputacija opravdana.
Istraživači su sudionicima zadali vremenski ograničen test pažnje u kojem su se nagrađivali i brzina i točnost. Nakon završetka testa pitali su ih u kojoj su mjeri tijekom rješavanja zadataka osjećali stanje toka.
Osobe koje su prijavile izraženiji osjećaj toka postigle su nešto bolje rezultate. Međutim, njihova se prednost očitovala prvenstveno u brzini. Radile su brže, bez primjetnog smanjenja broja pogrešaka, a vlastiti su učinak ocjenjivale pozitivnije.
Ova bi razlika mogla biti posebno važna za inteligentne ljude. Kada je netko vrlo dobar u određenoj aktivnosti, veći dio njegova rada odvija se bez poteškoća, pa više vremena provodi u stanju lakoće i potpune usredotočenosti.
S vremenom takvi ljudi nauče da rad koji se odvija glatko obično donosi dobre rezultate, što je često i točno. Međutim, zbog toga osjećaj lakoće postupno počinje zamjenjivati stvarnu provjeru obavljenog posla, čak i u situacijama kada lakoća i točnost nisu povezane.
Ovu sklonost nazivam „zabludom toka“. Riječ je o navici da se način na koji je neki posao tekao bez poteškoća uzima kao dokaz njegove kvalitete.
Zašto inteligentni ljudi podliježu „zabludi toka“?
Autori studije zaključili su da stanje toka olakšava odvijanje procesa pažnje i čini da se napor doživljava ugodnijim. Osobe koje su bile u tom stanju također su prijavljivale manje frustracije tijekom testa.
Drugim riječima, stanje toka više je utjecalo na to kako su sudionici doživljavali svoj rad nego na stvarnu točnost njihova učinka.
Studija ipak ima određena ograničenja. Korišten je samo jedan zadatak kojim se testirala pažnja, umjesto složenih poslova s kakvima se ljudi susreću na radnom mjestu. Istraživači također nisu mjerili jesu li sudionici bili pretjerano samouvjereni.
Ipak, osnovna poruka istraživanja ostaje korisna: osjećaj da smo nešto dobro napravili i stvarna točnost obavljenog posla mogu se razlikovati. „Zabluda toka“ nastaje kada ljudi ne primijete da se to dogodilo.
Psiholozi koriste izraz lakoća obrade informacija kako bi opisali koliko jednostavno naš um obrađuje određene informacije. Ljudi često pretpostavljaju da su informacije koje se lako obrađuju ujedno i vjerojatnije točne.
Kod osoba koje posjeduju stvarno stručno znanje takva mentalna prečica uglavnom funkcionira pouzdano jer se njihov osjećaj lakoće temelji na stvarnom razumijevanju. Upravo zbog te pouzdanosti povremene pogreške postaje teže uočiti.
Istraživanja metakognicije, odnosno sposobnosti praćenja i procjenjivanja vlastitog razmišljanja, dosljedno pokazuju da su samopouzdanje i točnost samo slabo povezani.
Stručnost ne uklanja taj jaz.
Kod inteligentnih ljudi pogreška napravljena u stanju toka može djelovati potpuno jednako kao i točan odgovor jer oba prate isti osjećaj lakoće. Osoba s manje iskustva možda će osjetiti nesigurnost i ponovno provjeriti svoj rad. Vrlo iskusna osoba često neće vidjeti razlog za dodatnu provjeru.
Postoji i emocionalna privlačnost. Stanje toka ugodno je i nagrađujuće, pa ponovno pregledavanje posla koji nam je pružio dobar osjećaj može djelovati nepotrebno.
Što se češće u prošlosti pokazalo da je rad koji je tekao glatko bio kvalitetan, to je ta privlačnost snažnija.
Kako inteligentno izbjeći „zabludu toka“?
Rješenje nije u izbjegavanju stanja toka. Studija pokazuje da ono ljudima pomaže obavljati zahtjevne zadatke uz manje napora i opterećenja.
Rješenje je prestati očekivati od tog stanja da obavlja posao za koji nije namijenjeno.
Stanje toka iznimno je korisno za stvaranje i obavljanje zadataka u situacijama kada je brzina važnija od preciznosti. Međutim, provjera obavljenog posla zaseban je korak.
Učinkovitije je provjeru obaviti nakon određene pauze jer nam vremenska distanca omogućuje da jasnije vidimo što doista piše na stranici, umjesto da čitamo ono što smo namjeravali napisati.
Provjera je također djelotvornija kada nam je cilj pronaći pogreške, a ne potvrditi da ih nema.
Za inteligentne ljude najkorisnija je navika da najpažljivije provjeravaju upravo ona područja u kojima su najsigurniji u sebe.
To su područja u kojima im stručnost omogućuje da posao obavljaju s lakoćom. Upravo ondje postoji najveća mogućnost da „zabluda toka“ prođe nezapaženo.
Kada smo u nečemu dobri, posao nam djeluje lakše, a taj osjećaj lakoće najčešće je opravdan. Pogreška nastaje kada dopustimo da on zamijeni provjeru obavljenog posla.
Inteligentni ljudi nisu nepažljiviji od drugih. Njihova stručnost jednostavno čini osjećaj da su u pravu uvjerljivijim.
Upravo zato navika provjeravanja vlastitog rada za njih je važnija, a ne manje važna.