Smanjeni unos šećera u najranijem djetinjstvu mogao bi pružiti dugotrajnu zaštitu od kognitivnih poremećaja. Novo istraživanje pokazuje da su osobe koje su u prve dvije godine života unosile manje šećera imale znatno niži rizik od razvoja demencije desetljećima kasnije.
Znanstvenici sugeriraju da bi vrlo mala konzumacija šećera do navršene druge godine života mogla pomoći u zaštiti mozga i desetljećima nakon toga. Istraživanje je analiziralo utjecaj ukidanja racioniranja šećera u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon Drugog svjetskog rata, što je u to vrijeme dovelo do naglog porasta unosa šećera u svakodnevnoj prehrani stanovništva.
Rezultati ukazuju na to da su djeca koja su odrastala u razdoblju ograničene potrošnje šećera imala 23 % niži rizik od razvoja demencije u kasnijoj dobi. Iako studija ne može ponuditi konačne dokaze uzročno-posljedične veze, stručnjaci se slažu da je zdrava prehrana u svakom slučaju ključna za zdravlje mozga.
Prvih 1.000 dana ključno za buduće zdravlje
Ovo nije prva studija koja ukazuje na to da je prvih 1.000 dana života presudno za zdravstveni status u odrasloj dobi. Niz istraživanja već se bavio ovom „prirodnom eksperimentom” oporavka UK-a od Drugog svjetskog rata i ukidanja redukcija hrane.
Kada je racioniranje šećera završilo u rujnu 1953. godine, prosječna potrošnja šećera po osobi gotovo se preko noći udvostručila — s oko 41 grama dnevno (što odgovara 10 kockica šećera) na čak 80 grama (20 kockica šećera). Ranija istraživanja već su povezala taj nagli porast s većom učestalošću dijabetesa tipa 2 i visokog krvnog tlaka godinama kasnije.
Najnovija analiza, koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Hong Kongu, obuhvatila je gotovo 65.000 ljudi uključenih u projekt UK BioBank. Znanstvenici su usporedili podatke o zdravlju osoba rođenih neposredno prije i nakon ukidanja restrikcija.
„Naša saznanja sugeriraju da ograničavanje šećera u najranijim fazama života može imati dugotrajne dobrobiti za zdravlje mozga”, istaknula je autorica istraživanja Jiazhen Zheng.
Prema podacima objavljenim u časopisu Neurology, ograničen unos šećera do druge godine života povezan je s 23 % manjom vjerojatnošću pojave demencije, dok je kod onih koji su je ipak razvili bolest dijagnosticirana u prosjeku dvije i pol godine kasnije. Ipak, Zheng napominje kako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se točno razumjelo na koji način šećer ostvaruje taj utjecaj.
Oprez stručnjaka pri tumačenju rezultata
Nezavisni stručnjaci pozivaju na oprez pri donošenju preuradjenih zaključaka.
Rachel Richardson iz mreže Cochrane — neovisne organizacije koja analizira medicinska istraživanja — navodi da bi znanstvenici mogli biti na dobrom tragu, no naglašava da ovo istraživanje ne predstavlja neoboriv dokaz. Jedan od ključnih nedostataka studije jest to što je nemoguće precizno utvrditi koliko su šećera pojedinačna djeca uistinu konzumirala, već se analiza temelji isključivo na razdoblju njihova rođenja.
„Ovi se dokazi odnose na ljude rođene 1940-ih i 1950-ih godina, pa je njihova primjenjivost na današnju malu djecu ograničena. Primjerice, uvođenje krute hrane u prehranu dojenčadi tada se odvijalo znatno ranije nego danas, što je imalo velik utjecaj na ranu prehranu”, objašnjava Richardson.
Profesor kliničke farmacije Ian Maidment sa Sveučilišta Aston smatra da je riječ o zanimljivoj ideji koja pomaže u daljnjoj raspravi, ali ističe da su potrebni dodatni dokazi. Dovođenje u vezu događaja od prije 80 godina s današnjim zdravstvenim stanjem otvara prostor za brojne druge čimbenike koji su mogli utjecati na konačni rezultat.
Dr. Sara Rodrigues iz organizacije Alzheimer’s Research UK podsjeća da je riječ o opservacijskoj studiji:
„To znači da studija može uočiti povezanost između prehrane i rizika od demencije, ali ne može dokazati da manji unos šećera izravno sprečava bolest. Ipak, uravnotežena i zdrava prehrana jedan je od najboljih načina za očuvanje zdravlja mozga, a za pozitivne promjene u navikama nikada nije prekasno.”