U Sudu BiH održano je ročište za određivanje pritvora državljaninu Poljske Bartlomiej (Bartek) Wlodzimierz Krakowiaku, koji je u noći s ponedjeljak na utorak zapalio vanjski oltar i uništio kipove Gospe u Međugorju. Nekoliko sati nakon toga uhićen je u Cernu kod Ljubuškog.
Njemu se stavljaju na teret kaznena djela Oštećenje vjerskog objekta, Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i Izazivanje opće opasnosti, a pritvor je predložen zbog strah od bijega ili ponavljanja kaznenog djela.
Tužiteljica je rekla da se on nije pokajao tijekom ispitivanja te da je rekao kako je “htio pokazati da su vidioci prijevara i da je sve izmišljotina”, potvrđeno je za portal Dnevni avaz.
On je na ročištu odbijao odvjetnika i govorio kako želi ostati u zatvoru, ali je sudac pojasnio da je to zakonska obveza.
Njegova odvjetnica Denisa Gačanin, rekla je kako “on nije htio nikoga ozlijediti, nego samo ukazati da je sve prijevara”.
“U suštini je priznao radnje, ali drži se svoga stava i uvjerenja te razloga zbog kojih ih je počinio. To je njegovo uvjerenje i razočaranje nakon istraživanja i prikupljanja dokaza u Međugorju. Nije imao namjeru bilo koga povrijediti, nego je želio pokazati svoja viđenja”, rekla je Gačanin za medije.
Tužiteljstvo BiH tvrdi da nije postupao impulzivno, nego da je kaznena djela planirao nekoliko mjeseci. Predstavnica obrane, niti sam Krakowiak tijekom postupka nije se protivio određivanju pritvora.
Brojni mediji u Poljskoj, Hrvatskoj i BiH su objavili identitet muškarca tvrdeći da je otprije poznat javnosti jer je njegova životna priča prikazana u igrano-dokumentarnom religijskom filmu “Powołany 2” redatelja Jana Sobierajskog. U filmu je govorio o teškom djetinjstvu, nasilju, ovisnostima i životnoj krizi te o hodočašću u Međugorje koje je predstavljao kao prekretnicu i početak svojega obraćenja, prenijela je HINA.
Po pisanju poljskog katoličkog portala Stacja7.pl, redatelj Jan Sobierajski o slučaju se oglasio na društvenim mrežama. Naveo je da je 31-godišnjaka, čiji identitet vlasti BiH još nisu objavile, osobno upoznao tijekom snimanja filma te da se on poslije suočavao s ozbiljnim psihičkim teškoćama i novim životnim krizama.
Sobierajski je ustvrdio i da je s njim u posljednje vrijeme više puta razgovarao telefonom, ali kako “nažalost nije htio prihvatiti pomoć”.
S 22 godine i ruksakom na leđima pješice je prešao put od Varšave do Međugorja da bi se preobratio. Devet godina kasnije vratio se sa sasvim drugačijim namjerama.
Bartolomej Wlodzimierz Krakowiak najprije je crnom bojom zalio i išarao nekoliko spomenika na Brdu ukazanja te pored Plavog križa. Na najvećem kipu Gospe napisao je: ‘Vrag u suknji’, a pored je ostavio transparent s natpisom: ‘Ivanka, Mirjana, Milka, Vicka, Ivan, Jakov, to su prevaranti, imam dokaze’.
Potom je otišao do vanjskog oltara crkve svetog Jakova te ga polio tekućinom i zapalio. Uhićen je nekoliko sati kasnije, nakon što su ga građani zadržali u blizini granice s Hrvatskom.
Ovakav vandalizam ne dolikuje nekome tko je svoje preobraćenje i iskustva s puta u Međugorju godinama prenosio drugima kao primjer toga da se u životu sve može promijeniti.
Njegov blog i stranicu ‘Pješice do Marije’ na Facebooku pratilo je navodno više desetaka tisuća ljudi. Poslije je o tome napisao i istoimenu knjigu.
Tko je Bartolomej Wlodzimierz Krakowiak
Kako piše Večernji list, imao je 22 godine, ruksak na leđima i više od tisuću kilometara pred sobom kada je iz Varšave pješice krenuo prema Međugorju. Spavao je u šatoru, kod ljudi koji bi ga putem primili jeo ono što bi mu ponudili i gotovo svakodnevno na Facebooku bilježio gdje je i što mu se događa.
Stranica se zvala Pješice do Marije, a u lipnju te 2017. njegov je put već pratilo više od 4500 ljudi. Ime mu je Bartek Krakowiak. Gotovo deset godina poslije njegovo se ime ponovno pojavilo vezano za Međugorje – ovaj put u drastično drukčijem scenariju. Oskvrnuo je svetište u Međugorju, zapalio oltar, a Gospu zalio crnom bojom baš taj Poljak.
Krakowiak 2017. u Međugorje nije stigao slučajno. Međugorje je bilo važna točka u njegovu životu još dok je imao 22 godine, nakon djetinjstva uz nasilnog oca, alkohola i droge, policije, popravnog doma, bjegova i liječenja od ovisnosti. I nakon smrti sina Igora, događaja koji je poslije opisivao kao prekretnicu.
Odrastao je na varšavskoj četvrti nadomak središta grada Mokotów, u obitelji s, kako je sam govorio, alkoholnom tradicijom. Pili su pradjed, djed i otac. Dom je pamtio po svađama, a pred ocem se kao dijete skrivao pod krevetom. Ondje se osjećao najsigurnije. Od oca je, govorio je kasnije, stalno slušao da ne vrijedi ništa.
Kad mu je bilo deset godina, obitelj se trebala preseliti u stan bake i djeda u drugi dio Varšave. No, tijekom preuređenja tog stana, majka je zatekla supruga kako se s radnicima opija do besvijesti i odlučila je otići. Uzela je djecu i preselila se kod svoje majke izvan glavnog grada. No, Bartek se ondje nije snašao. Sa 14 godina već je redovno pio i uzimao drogu, a novac za nju je jednostavno krao. U školu gotovo nije odlazio, ali je zato policijsku postaju dobro poznavao.
Jednom je, pijan, pao s krova i glavom udario o rub cigle. U krvi je imao dva promila alkohola. Prema njegovoj priči, spasioci su procijenili da mu je ostalo nekoliko minuta života.
Preživio je, ali život mu se zbog toga nije promijenio. Dobio je socijalnog radnika, ali je svejedno s 15 godina završio je u popravnom domu. Krakowiak ga je poslije opisivao kao mjesto na kojem se borilo za hranu i odjeću. Pobjegao je i tri mjeseca proveo skrivajući se kod poznanika i spavajući po podrumima.
Kada su ga pronašli i vratili, završio je na dva tjedna u izolaciji. Tvrdio je da su ga ondje noću tukli palicom po nogama. Ponovno je pobjegao, a nakon drugog bijega završio je na liječenju od ovisnosti. Terapija je, govorio je, bila prvi trenutak u kojem je počeo razumijevati sebe i ono što mu se događalo. Ondje je, tvrdio je, stekao i empatiju prema drugim ljudima koji su prolazili kroz slične probleme.
S 18 godina vratio se kući, ali u iste probleme. Upoznao je djevojku koja je zatrudnjela, a potom i pobacila, što je postala prijelomna točka u njegovim pričama o sebi. Dotad se smatrao nevjernikom, a Boga je poznavao uglavnom po frazi ‘Boj se Boga’.
‘Glas u pustinji’ i uloga u filmu
Na Barteka Krakowiaka Međugorje je nakon te 2017. godine imalo veliki utjecaj i spominjao ga je na društvenim mrežama, a život mu se odvijao oko volontiranja i promicanja svog odabranog načina života. No, imao je crnih epizoda. Nakon što se vratio iz Međugorja Bartek Krakowiak je, kako je napisao na svom Instagram profilu, posrnuo.
U zadnjem svom postu na društvenim mrežama, objavljenom 22. siječnja 2024., na Instagramu napisao je: “nakon povratka iz Međugorja, puno toga sam doživio. Ponekad mislim da je to previše za jednu osobu, ali znam da su sva ta iskustva neophodna za promjenu, a također i vrlo vrijedna u mojoj evangelizaciji. Tijekom tih sedam godina (od povratka iz Međugorja op.a.) bilo je trenutaka kada sam dotaknuo dno, pao toliko nisko da je povratak na pravi put bilo nešto nezamislivo. Hvala Bogu da mi je moja zajednica “Glos na pustyni” pomogla da stanem na noge.”
Iako nema informacija o njegovim aktivnostima do 2022. godine, iz njegovih Facebook i Instagram profila vidljivo je da se oženio i dobio dijete. A veliki utjecaj na taj period života, do 2024. godine, imala je duhovna zajednica u kojoj je, kako je rekao, “našao svoj smisao”.
Riječ je o zajednici “Głos na Pustyni” (“Glas u pustinji”), karizmatskoj i ekumenskoj kršćanskoj zajednici te registriranoj zakladi sa sjedištem u Krakovu, Poljska. Toj se zajednici Bartek iznimno posvetio svjedočeći o svom životnom i duhovnom iskustvu te volontirajući. Iz jedne ranije objave, u 2023. vidljivo je kako je Bartek imao određenih sumnji u vjerske obrede i strukturu crkve, a da je prihvaćanje našao upravo u spomenutoj zajednici u Krakowu.
“Smetalo mi je to što su mi ljudi nametnuli specifične oblike molitve, nisam shvaćao zašto mi je samo svećenik tijekom svete mise mogao protumačiti Riječ Božju, unatoč činjenici da sam imao želju osobno pročitati Riječ i primiti je onako kako sam ja osjetio. Volio sam Boga dižući ruke u zrak, a to je kritizirano. Gotovo tri godine (nakon povratka iz Međugorja op.a.) su me zvali protestant u mnogim katoličkim krugovima jer sam bio vrlo drugačiji od normi prihvaćenih u ovom određenom okruženju”. – napisao je Poljak 2023. godine dodavši kako je prihvaćanje napokon pronašao u “Głos na Pustyni”.
Od 2022. do siječnja 2024. njegove objave su optimistične, a zadnja je iz siječnja 2024. u kojoj je spomenuo kako je sudjelovao u snimanju filma “Powołany 2”, odnosno “Pozvani 2”.
Riječ je o poljskom igrano-dokumentarnom vjerskom filmu koji je režirao Jan Sobierajski, a predstavlja nastavak velikog internetskog fenomena “Powołany” iz 2022. godine. Film, nastavak internetskog hita koji je privukao milijune gledatelja na internetu, snimljen je zahvaljujući financijskoj potpori dobrodušnih pojedinaca.
U filmu glume poznati poljski glumci kao što su Marcin Kwaśny, Jakub Dmochowski, Patryk Czerniejewski i Piotr Bondyra, ali kombinira igranu radnju s dokumentarnim segmentima u kojima stvarni ljudi iznose potresna i inspirativna svjedočanstva o promjeni svojih života. U ovom filmu, koji je distribuiran u oko 150 kina diljem Poljske, Bartek Krakowiak “glumi” ne kao klasični glumac s izmišljenom ulogom, već glumi samoga sebe.
On je glavni protagonist prve od četiriju stvarnih dokumentarnih priča koje su utkane u radnju filma. I u filmu je Bartek Krakowiak ispričao kako se, potječući iz disfunkcionalne obitelji, brzo našao u sukobu sa zakonom i ovisan o drogama. Kao odrasla osoba odlučio je počiniti samoubojstvo.
Tada se dogodilo nešto što mu je promijenilo život. Umjesto da skoči kroz prozor, Bartek je konačno spakirao ruksak i pješice otišao do Međugorja što mu je donio preokret u životu.
No od tog siječnja 2024. do danas život mladog Poljaka Barteka Krakowiaka morao je opet imati neki preokret, kada je odlučio počiniti oskvrnuće onoga što je stalno ranije isticao kao nešto što je imalo veliki i pozitivni utjecaj na njegov život. Motiv i razloge za to trebali bi doznati i policijski istražitelji.
/Desk/