Kako umjetna inteligencija sve češće izlazi izvan poslovnog okruženja i postaje alat kojim ljudi donose najosobnije odluke – od izbora odjeće i hrane do savjeta o vezama, karijeri i životnim prekretnicama – tako korisnici na platformama poput TikToka i Substacka sve češće objavljuju iskustva o tome kako su počeli koristiti AI za odluke koje su ranije donosili sami.
Ono što na prvi pogled izgleda kao bezazlena pogodnost moglo bi imati dugoročne i ozbiljne posljedice, upozoravaju istraživači. Što se ljudi više oslanjaju na umjetnu inteligenciju pri donošenju odluka, to manje vježbaju vlastitu sposobnost procjene, suočavanja s neizvjesnošću i učenja kroz vlastite pogreške.
Cornelia C. Walther, viša suradnica na Wharton Schoolu koji djeluje u sklopu Sveučilišta u Pennsylvaniji, te istraživačica pro-društvene umjetne inteligencije, upozorila je da ljudi možda nesvjesno prepuštaju dio vlastite autonomije tehnologiji.
“Želimo vjerovati da postajemo moćniji zahvaljujući našim AI alatima”, istaknula je Walther. “Ali zapravo im dajemo sve više moći.” Prema njezinim riječima, društvo se nalazi “na samoj granici oslanjanja, a možda i ne tako daleko od potpune ovisnosti o umjetnoj inteligenciji”.
Kada AI postane zamjena za vlastiti sud
Carolyn Yoo, bivša softverska inženjerka koja je devet godina radila u tehnološkoj industriji, iskusila je privlačnost AI savjetovanja kada se našla pred velikom životnom odlukom. Mjesecima je razmišljala o tome da napusti tehnološki sektor prije nego što se obratila chatbotu Claude tvrtke Anthropic. Yoo je provodila dva do tri sata dnevno razgovarajući s AI-jem i analizirajući različite verzije svoje budućnosti.
“Stalno sam tražila potvrdu od AI-ja kako bih provjerila je li ovo dobra životna odluka”, rekla je. “Svaki dan, bilo da sam razgovarala s novom osobom zbog koje sam se osjećala pomalo nesigurno, ponovo bih se vratila njemu”, dodala je.
Sličan primjer naveo je pisac i komičar Dominic Frisby, koji je u objavi na Substacku pod naslovom “I’ve Outsourced My Judgement to AI. So Has Everyone Else” (“Dopustio sam umjetnoj inteligenciji da donosi odluke u moje ime, ali i drugi su”) opisao kako je chatbotu poslao kompletnu prepisku s bivšom partnericom kako bi dobio savjet.
“Nisam mogao naći izlaz iz toksične veze čak ni nakon što smo se razišli. U jednom trenutku sam mislio da ludim”, napisao je Frisby, dodajući da mu je detaljna analiza odnosa i ličnosti koju je dobio od AI-ja pomogla da shvati situaciju i nastavi dalje.
Pojedine aplikacije već pokušavaju iskoristiti ljudsku neodlučnost. Aplikacija Moot, pokrenuta početkom godine, omogućuje korisnicima postavljanje pitanja, nakon čega različite AI ličnosti raspravljaju o mogućim rješenjima i glasaju za najbolji izbor.
Stručnjaci upozoravaju na “kognitivnu predaju”
Istraživači upozoravaju da pretjerano prebacivanje odluka na umjetnu inteligenciju može ozbiljno oslabiti sposobnosti kritičkog razmišljanja i samostalnog donošenja odluka. John Nosta, osnivač centra za inovacije NostaLab, upozorio je na stvaranje svojevrsnog “kognitivno ovisničkog odnosa” s AI-em, u kojem ljudi kratkoročno postaju produktivniji, ali istovremeno gube vještine koje tehnologija zamjenjuje.
Vivienne Ming, znanstvenica teoretske neurologije i osnivačica Socos Labsa, opisala je taj proces kao klasičan slučaj principa “koristi ili izgubi”. Prema njezinim riječima, stalnim prebacivanjem mentalnog napora na AI, ljudi rjeđe koriste kognitivne procese koji jačaju pamćenje, pažnju, učenje i donošenje odluka.
Istraživači Wharton Schoola ovu pojavu nazivaju “kognitivna predaja” – odnosno trenutak kada korisnici prestaju tretirati AI kao običan alat i počinju ga doživljavati kao autoritet. Steven Shaw, postdoktorski istraživač marketinga na Whartonu, upozorio je da bi ljudi mogli postati “pasivni sljedbenici nepromišljenih misli”, prihvaćajući ideje koje generira AI bez vlastite duboke analize.
Joanna Stern, glavna tehnološka analitičarka NBC-a i autorica knjige “I Am Not a Robot”, izjavila je u intervjuu za podcast novinarke Kare Swisher da ju je nakon godinu dana intenzivnog korištenja AI-ja u poslovnom i privatnom životu najviše iznenadila priroda odnosa koji ljudi mogu razviti s računalom.
“Čak i kod ljudi koji djeluju potpuno stabilno, možete se toliko, toliko uvući u to”, rekla je Stern.
Anat Perry, suradnica sa Sveučilišta Harvard, dodatno upozorava da AI sustavi koji su optimizirani da isključivo ugađaju korisnicima mogu oslabiti način na koji ljudi uče kroz društvene interakcije.
“Kada su AI sustavi dizajnirani da ugađaju, oni narušavaju povratne informacije kroz koje učimo kako se kretati kroz društveni svijet”, naglasila je Perry.
Ponovno učenje suživota s neizvjesnošću
Za Carolyn Yoo, udaljavanje od AI savjetovanja značilo je ponovno učenje kako živjeti s neizvjesnošću. Počela je više prakticirati vođenje bilješki, meditaciju, grupe za pisanje i izravne razgovore s ljudima.
“Poanta je naći se u vlastitoj neizvjesnosti i sam doći do svojih odluka”, zaključila je Yoo. “To je jedini način da uistinu osjetite integritet u izborima koje napravite.”
Ipak, Business Insider navodi kako dio korisnika smatra da im prepuštanje prosuđivanja umjetnoj inteligenciji zapravo pomaže donijeti bolje odluke i izbjeći pogreške. Kako je Frisby napisao u svojoj objavi: “Završio sam s lošim odlukama. Donio sam dovoljno pogrešnih odluka za jedan život. Sada imam 56 godina. Samo želim donositi optimalne odluke i imati uistinu dobre naredne tri ili četiri desetljeća.”
