Međunarodna energetska agencija (IEA) objavila je opsežno izvješće o premošćivanju energetske krize izazvane ratom u Perzijskom zaljevu. Izvješće otkriva izvanrednu agilnost i domišljatost bliskoistočnih proizvođača nafte i ključnih globalnih aktera u ublažavanju najvećeg poremećaja u opskrbi naftom u povijesti.
Podsjetimo, svjetsko je tržište u ožujku ostalo bez redovite ponude od gotovo 20 milijuna barela sirove nafte dnevno. To se dogodilo nakon američko-izraelskih zračnih udara na Iran i brzog odgovora Teherana u obliku učinkovite blokade Hormuškog tjesnaca – ključne arterije kroz koju je prolazila gotovo sva nafta iz Arapskog zaljeva.
Arapski manevri: Zaobilaženje tjesnaca i “nevidljivi” tankeri
IEA odaje priznanje Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) na brzim i taktičkim potezima koji su omogućili djelomičnu kompenzaciju izgubljenih količina “crnog zlata”:
- Saudijska Arabija je drastično povećala protok kroz svoj naftovod Istok-zapad prema luci Yanbu na Crvenom moru. Izvoz iz te luke skočio je s prijeratnih dva milijuna na više od pet milijuna barela dnevno početkom lipnja.
- UAE je maksimalno iskoristio naftovod od proizvodnog središta Habshan do luke Fujairah u Omanskom zaljevu, čime je osiguran izvoz od 1,8 milijuna barela dnevno bez ulaska u Hormuz. Dodatnu fleksibilnost pružilo im je podzemno skladište Mandous kapaciteta 42 milijuna barela.
- Isključeni transponderi: Izvješće otkriva da UAE od travnja izvozi naftu i kroz sam Hormuški tjesnac duž omanske obale, ali uz isključene transpondere na tankerima kako bi izbjegli otkrivanje. To je podiglo njihov izvoz na 4,3 milijuna barela dnevno, što je oko 85 posto prijeratne razine.
Kineska strategija i otpuštanje svjetskih rezervi
Osim arapske domišljatosti, ključan čimbenik stabilizacije bila je Kina. Prije izbijanja sukoba, Kina je mjesecima kupovala i skladištila goleme količine nafte, dočekavši krizu s punim rezervoarima. To joj je omogućilo da između veljače i svibnja smanji uvoz sirove nafte za čak 40 posto (odnosno za 4,6 milijuna barela dnevno), čime je drastično smanjila pritisak na globalno tržište u trenucima najveće nestašice.
Istodobno, koordinirani proljetni apeli IEA-e rezultirali su otpuštanjem državnih rezervi, plasirajući na tržište dodatnih 3,8 milijuna barela dnevno. Padu napetosti pridonijela je i smanjena globalna potražnja, za koju se procjenjuje da će u drugom tromjesečju pasti za pet milijuna barela dnevno na godišnjoj razini.
Sjedinjene Države i Nigerija kao najveći profiteri krize
Prazninu na tržištu brzo su popunili proizvođači iz drugih regija, predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama. Američki izvoz sirove nafte i derivata dosegnuo je u svibnju rekordnih 13,1 milijun barela, što je gotovo za četvrtinu više nego u istom razdoblju prošle godine. Uz SAD, najvećim dobitnicima blokade proglašeni su Kazahstan, Brazil i Venezuela.
Kriza je posebno pogodila Europu zbog nestašice kerozina, s obzirom na to da se europsko tržište zrakoplovnog goriva gotovo u potpunosti oslanjalo na Bliski istok. Problem je premošćen brzom preorijentacijom američkih rafinerija, pa su se SAD od neto uvoznika mlaznog goriva u travnju 2025. pretvorile u neto izvoznika početkom 2026. godine. Značajan doprinos dala je i zapadna Afrika, gdje je nigerijska megarafinerija Dangote udvostručila svoj izvoz kerozina.
Upozorenje Fatiha Birola: Tržište ulazi u “crvenu zonu”
Unatoč uspješnom premošćivanju prvog vala krize, čelnik IEA-e Fatih Birol upozorava da je trenutačno stanje dugoročno neodrživo. Globalne zalihe nafte ubrzano se prazne uoči vrhunca ljetne sezone, a dostupni mehanizmi za hitno povećanje ponude gotovo su iscrpljeni.
Iz IEA-e naglašavaju kako bi bez hitnog, potpunog i trajnog otvaranja Hormuškog tjesnaca za sve tankere, globalno tržište energetika već u srpnju i kolovozu moglo ući u iznimno opasnu “crvenu zonu”. Sukob na Bliskom istoku, zaključuje agencija, već je ostavio nepopravljiv i trajni trag na globalnu energetsku arhitekturu.