Osamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, Njemačka i Japan ubrzano obnavljaju i moderniziraju svoje vojne snage. Nekadašnje članice Sila osovine, čiji su imperijalni režimi 1940. godine sklopili savez usmjeren protiv Sjedinjenih Američkih Država, danas pronalaze posve nove, obrambene razloge za ponovno vojno povezivanje i jačanje svojih vojski.
Nakon katastrofalnog poraza u Drugom svjetskom ratu, stanovništva obiju zemalja provela su više od osam desetljeća s drastično smanjenim vojnim kapacitetima, uvelike se oslanjajući na svog bivšeg neprijatelja – Ameriku – kao glavnog jamca sigurnosti. Međutim, u suvremenom geopolitičkom kontekstu, u Berlinu i Tokiju ponovno se javlja duboko nepovjerenje prema pouzdanosti Washingtona, praćeno sve većim strahom od nadiruće globalne sile Kine i agresivne politike Rusije.
Focke Strangmann/Agence France-Presse — Getty Images
Očekuje se da će suradnja između dviju zemalja dobiti dodatni zamah na ovotjednom summitu čelnika skupine G7 u Évianu u Francuskoj. Ona već sada uključuje razmjenu stručnih znanja, tehnologije i naoružanja, poput helikoptera i bespilotnih letjelica, što je ključno za njihove programe ponovnog naoružavanja.
Ipak, stručnjaci napominju kako ovo nije obnova nekadašnjeg militarističkog saveza. Ovaj put Japan i Germany surađuju s izrazito defenzivnih pozicija: Berlin aktivno podupire obranu Ukrajine od ruske invazije, dok je Tokio na oprezu zbog vojnih prijetnji iz Kine i Sjeverne Koreje. Obje se države danas svrstavaju među takozvane „srednje sile” – poput Velike Britanije, Kanade i Francuske, koje su im bile neprijatelji u Drugom svjetskom ratu – te se predstavljaju kao zaštitnici međunarodnog prava i poretka utemeljenog na pravilima.
Kraj poslijeratnog pacifizma
Nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, i Njemačka i Japan fokusirali su se isključivo na obnovu gradova i gospodarski rast, prepustivši SAD-u i saveznicima teret očuvanja njihove sigurnosti.
Nakon podjele Njemačke, Amerika je izgradila velike vojne baze u Zapadnoj Njemačkoj kao prvoj crti obrane u Hladnom ratu. No, nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja zemlje, Berlin je proračunski novac usmjeravao primarno u socijalne programe, dok je obrambeni sektor sustavno zanemarivan. S druge strane, Japan je nakon rata prihvatio ustav koji su nametnule SAD, a koji je osmislio general Douglas MacArthur. Taj ustav prisilio je Japan da se trajno odrekne rata i zabranio mu održavanje klasičnih oružanih snaga, zbog čega su formirane isključivo Obrambene snage (Self-Defense Forces).
U obadvije su zemlje desetljećima dominirali snažni antimilitaristički pokreti. Međutim, to se raspoloženje dramatično promijenilo nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine i sve agresivnije vojne i ekonomske politike kineskog čelnika Xi Jinpinga. Dodatni vjetar u leđa rezaoravanju dale su i prijetnje Donalda Trumpa da će napustiti sigurnosna jamstva Europi, kao i njegova težnja za sklapanjem izravnih trgovinskih ugovora s Pekingom mimo saveznika.
„Postoji posve opravdan strah da bi ih Sjedinjene Američke Države mogle iznevjeriti ili politički prodati”, ističe Thomas Berger, profesor na Sveučilištu u Bostonu koji proučava poslijeratnu povijest ovih država.
Novi konzervativni lideri ruše povijesne barijere
Ubrzanje vojnih programa provode relativno novi, konzervativni i obrambeno orijentirani čelnici u Berlinu i Tokiju.
Njemački kancelar Friedrich Merz, koji je preuzeo dužnost prošle godine, uspješno je proveo suspenziju ustavnih ograničenja državnog zaduživanja kako bi drastično povećao vojni proračun. Procjenjuje se da bi za nekoliko godina njemačka izdvajanja za vojsku mogla postati veća od proračuna Francuske i Velike Britanije – zajedno.
Iako Japan izdvaja upola manje od Njemačke, s ovogodišnjim vojnim proračunom od oko 58 milijardi dolara i dalje drži poziciju jednog od najvećih svjetskih potrošača na obranu. Japanska premijerka Sanae Takaichi pobijedila je na izborima s nacionalističkim programom obnove vojske. Već je razmjestila dalekometne projektile sposobne dosegnuti Kinu na jugu Japana te je ukinula poslijeratne zabrane izvoza oružja.
Iako Peking i Moskva optužuju premijerku Takaichi za pokušaj oživljavanja militarizma iz ere Drugog svjetskog rata, ona odgovara kako su te mjere nužne jer se Japan suočava s najsloženijim sigurnosnim okruženjem od 1945. godine.
Obje države ujedno ubrzano traže i nova savezništva izvan Washingtona. Japan je nedavno sklopio ugovor vrijedan 6,5 milijardi dolara o isporuci ratnih brodova Australiji, dok Njemačka tijesno surađuje s Ukrajinom na razvoju novog oružja i traži od Francuske pomoć u osiguravanju nuklearnog odvraćanja.
Otpor javnosti i reakcija Washingtona
Dok je njemačka javnost nevoljko, ali relativno brzo prihvatila potrebu za naoružavanjem uslijed rata u Europi, u Japanu su promjene dočekane s velikim otporom. Ovog proljeća u Tokiju su prosvjedovali deseci tisuća građana, zabrinuti da bi premijerka Takaichi mogla u potpunosti ukinuti pacifistički članak 9. japanskog Ustava.
Stručnjaci stoga upozoravaju da će daljnje naoružavanje, a potencijalno i uvođenje obveznog vojnog roka, zahtijevati duboku promjenu društvenog mentaliteta u obje nacije.
Sjedinjene Američke Države službeno podržavaju ove promjene. Donald Trump već godinama glasno pritišće saveznike da troše više na vlastitu obranu kako bi se američka vojska mogla rasteretiti. Ipak, tijekom prošlogodišnjeg sastanka s njemačkim kancelarom Merzom, Trump je uz dozu ironije primijetio kako ponovno naoružavanje Njemačke i Japana možda ne bi oduševilo poslijeratne američke vojne zapovjednike.
„Nisam siguran da bi general MacArthur rekao da je ovo pozitivan razvoj događaja”, prokomentirao je Trump.