Dok sam bio tinejdžer, jedno smo vrijeme uzgajali svinje na našoj obiteljskoj farmi u Oregonu i one su imale izraženiju osobnost od nekih mojih ljudskih prijatelja. I dok su neke od naših svinja bile prijateljske, pitome ili umiljate, jedna krmača po imenu Brunhilda bila je mrzovoljna, glasna i vrlo tvrdoglava. No, bila je predana majka koja je neprestano pazila na svoje prasiće i vodila ih po našoj farmi — istovremeno ih učeći kako da i sami budu neovisnog duha. Nitko ne bi zamijenio Brunhildu za sveticu, ali nitko je nije mogao ni zaboraviti. Koliko god znala biti naporna, nikada je ne bih kaznio zaključavanjem u kavez koji je toliko malen da se u njemu ne može ni okrenuti. To mi zvuči kao mučenje. A čini se i mnogim drugim ljudima. Jedna je anketa pokazala da 84 posto Amerikanaca smatra neprihvatljivim da se skotne krmače drže u sićušnim kavezima zvanim “uklještenja” (gestation crates) – što je danas uobičajena praksa na američkim industrijskim farmama. Glasači u Kaliforniji usvojili su 2018. referendumsku mjeru s 63 posto većine, kao i glasači u Massachusettsu 2016. sa 78 posto većine, kako bi se poboljšao tretman uzgojnih životinja i, konkretno, zabranila prodaja svinjetine koja potječe iz uzgoja u kojima se svinje drže u tako skučenom prostoru.
Svinjogojstvena industrija je, hm, zacviljela. Više je puta podnosila tužbe kako bi blokirala ove referendume, ali je izgubila na Vrhovnom sudu. Pa budući da nisu uspjeli ni na glasačkim kutijama ni na sudovima, izveli su trik.
U ovogodišnji zakon o poljoprivredi (Farm Bill) u Zastupničkom domu dodali su odredbu nazvanu “Spasite našu slaninu” (Save Our Bacon), kako bi blokirali ove državne zakone, kao i sve slične buduće pokušaje saveznih država da poboljšaju dobrobit svinja. „Američkim proizvođačima svinjetine potreban je zakon o poljoprivredi koji štiti američke farmere od presezanja Kalifornije”, prosvjeduje Nacionalno vijeće proizvođača svinjetine. Žale se kako je nepravedno što se kalifornijski zakon primjenjuje na svinjetinu od svinja koje su uzgojene u drugim saveznim državama, a prodaju se u Kaliforniji.
Zakon o poljoprivredi s odredbom “Spasite našu slaninu” prošao je Zastupnički dom. Sada je na Senatu i eventualnom zajedničkom kongresnom odboru da odluče hoće li uključiti ovu odredbu, čiji je cilj — ovo je moja skraćena verzija — ugušiti volju birača kako bi divovske mesne kompanije mogle zlostavljati svinje. Neki se senatori povlače od podrške ovoj odredbi, ali očekuje se da će drugi gurati njezino uvrštavanje. Usvajanje ove odredbe označilo bi golem korak unatrag za prava životinja u američkom gulagu za stoku.
Srećom, u vrijeme kada se Amerikanci ne mogu dogovoriti ni o čemu drugom, prava životinja su rijetko pitanje oko kojeg mnogi konzervativci i liberali povremeno pronalaze zajednički jezik. Godine 2005. časopis American Conservative imao je na naslovnici sliku zatvorenih svinja i naslov koji je glasi: „Zašto bi konzervativci trebali brinuti o okrutnosti prema životinjama”. Ljevica i desnica mogu se boriti oko prava imigranata, prava žena ili LGBTQ prava, ali mnogi od nas slažu se oko prava svinja.
Istaknuti konzervativci poput Tomi Lahren, Mikea Cernovicha i Laure Ingraham čvrsto su se usprotivili ovoj odredbi. Cernovich ju je nazvao „demonskom”, a Lahren se na nju osvrnula na način koji ovdje nije prigodan za tisak. Niz republikanskih zastupnika u Zastupničkom domu, predvođenih Annom Paulinom Lunom s Floride, osporio je ovu mjeru u Kongresu.
Protivljenje ovoj odredbi ne odnosi se samo na dobrobit svinja. Neki konzervativci prigovaraju ovom pokušaju poništavanja volje birača. Drugi primjećuju da je najveći proizvođač svinjetine u Americi tvrtka Smithfield, koja je sada u vlasništvu kineske kompanije, te se pitaju zašto bi Kongres davao prednost kineskom behemotu nad američkim biračkim tijelom.
Za mene je primarni problem okrutnost prema životinjama. Držati životinje u smrdljivim kavezima, toliko da mnoge nikada ne vide sunce niti dotaknu zemlju, znači nijekati samu njihovu prirodu. Taj je svjetonazor opisan u članku iz 1976. u časopisu Hog Farm Management, gdje je stajalo: „Zaboravite da je svinja životinja. Tretirajte je baš kao stroj u tvornici.”
Svinjogojstvena industrija sada tvrdi da je ovaj sustav zapravo dobar za svinje jer ih štiti od grabežljivaca, hladnoće i vrućine. „Točno je da se naše životinje ne mogu okrenuti tijekom 2,5 godine koliko provedu u boksovima proizvodeći prasad”, rekao je glasnogovornik proizvođača svinjetine 2012. godine. „No, ne znam tko je pitao krmaču želi li se uopće okrenuti.”
Siguran sam da se neki čitatelji pitaju zašto pišem o svinjama u trenutku kada postoje mnoga druga goruća pitanja, od rata u Iranu preko ebole do predloženog tajnog fonda predsjednika Trumpa. To je sasvim razumno pitanje.
Odgovorio bih na to rečenicom da je jedna od velikih, iako nepotpunih moralnih revolucija našeg života bila proširenje našeg suosjećanja kako bi, barem u ograničenoj mjeri, obuhvatilo i domaće životinje, čak i dok korporativna poljoprivreda gura u suprotnom smjeru. Ulog odredbe “Spasite našu slaninu” je ogroman, jer se u Sjedinjenim Državama svake godine zakolje više od 120 milijuna svinja. To je otprilike jednako ljudskoj populaciji Kalifornije, Teksasa, Floride, New Yorka i Pennsylvanije zajedno, a znači da se u prosjeku svake sekunde, 24 sata dnevno, zakolju oko četiri svinje.
Okrutnost prema svinjama toleriramo, mislim, zato što je ta patnja uglavnom nevidljiva i zato što svinje vidimo kao bezličnu masu, a ne kao Brunhilde s emocijama, baš poput naših kućnih ljubimaca. Mnogi su Amerikanci ambivalentni – ne žele da životinje nepotrebno pate, ali žele i jeftino te ukusno meso. Kompromisi su stvarni, jer mesna industrija doista briljira u proizvodnji jeftinih kobasica, ali pomislite na to da vaš pas prolazi kroz ono s čime se svinje suočavaju i shvatit ćete da je moralna cijena nemjerljiva.
(izvor: The New York Times)