“BiH više nije potrebna međunarodna uprava. Povlačenje Christiana Schmidta nudi priliku da se zemlja temeljno preorijentira”, pišu u tekstu za FAZ dvojica bivših čelnika OHR-a, Carl Bildt i Wolfgang Petritsch.
“Iznenađujuće povlačenje Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu je puno više od pukog pitanja njegovog nasljednika. To primorava Europu za suočavanje s neugodnom geopolitičkom realnošću: trideset godina nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, zemlja ostaje zarobljena u lebdećem političkom stanju, formalno suverena, a faktički još uvijek pod međunarodnim nadzorom”, pišu u članku objavljenom u Frankfurter Allgemeine Zeitungu (FAZ), a koju prenosi Deutsche Welle, dvojica bivših visokih predstavnima međunarodne zajednice u BiH, Carl Bildt i Wolfgang Petritsch.
Potom podsjećaju kako je Institucija visokog predstavnika ‘ad hoc’ institucija koja je u velikoj mjeri uspješno vodila obnovu ratom razorene zemlje, te kako bi bez američko-europskog angažmana, ali i Rusije, Japane i Kanade, kao i Europske unije, kao glavnog sponzora, koja je također zastupljena u Vijeću za implementaciju mira (PIC), provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma nakon 1995. bilo gotovo nemoguće.
„Ipak, ono što je zamišljeno kao prelazno rješenje za period neposredno nakon rata razvilo se u trajno stanje. Već duže vrijeme, ova civilna institucija, koja je tijekom godina izgubila i utjecaj i legitimitet, služila je mnogim lokalnim političarima istovremeno i kao slika neprijatelja i kao sidro spasa; oslobađajući ih pri tome obveze svojstvene demokratskim društvima da na vlastitu odgovornost pronađu održive političke kompromise”, pišu dvojica bivših čelnika OHR-a.
U dijelu teksta s pod naslovom ‘Rusija je postala regionalni izazivač nevolja’, navodi se kako bi upravo iz tog razloga, bilo pogrešno reagirati refleksivno imenovanjem još jednog visokog predstavnika, čime bi se nastavio nezadovoljavajući ‘status quo’.
„Međunarodna zajednica, a prije svega EU, mora se zapitati potiče li se zaista stabilnost i samostalnost poduzimanjem ovog koraka ili se time samo konzervira upravljana stagnacija”, navodi se u tekstu.
Dvojica bivših visokih predstavnika OHR-a podsjećaju i na fundamentalno izmijenjeno geopolitičko stanje, kao i da naporan put do Bruxellesa gubi svoju atraktivnost među državama zapadnog Balkana, te da je međunarodni konsenzus o budućnosti BiH odavno postao krhak.
Potom se navodi i kako je Rusija godinama bila protiv posebnih ovlasti visokog predstavnika, kao i da se sada u Washingtonu također pojavljuje odlučan transakcijski pristup prema Balkanu.
Upozorava se i da bi se nedavna posjeta Trumpovog sina Banja Luci morala promatrati kao pokušaj stvaranja još jednog sumnjivog poslovnog odnosa.
„Slična događanja se već odvijaju u Srbiji i Albaniji, a sve to uz očito nepoštovanje europskih pravila i zakona. Pod ovim uvjetima, nasljednik odlazećeg visokog predstavnika imao bi jedva veći legitimitet od njegovog prethodnika”, pišu Bildt i Petritsch.
Za autore teksta ključno pitanje nije tko će zamijeniti Christiana Schmidta, već koje reforme bi mogle uspješno voditi BiH ka EU.
Jer, kako još piše u tekstu, suštinski je nedosljedno da se BiH i dalje drži pod stalnom vanjskom kontrolom, bez ikakvih izgleda za puni suverenitet ili samostalnost, dok se istovremeno od nje očekuje da slijedi put ka Europskoj uniji. Po osnovu detaljne analize tri desetljeća dugog procesa izgradnje države, Europi je potreban novi strateški start BiH, smatraju Carl Bildt i Wolfgang Petritsch.
Taj novi start, prema mišljenju autora teksta, mora počivati na dva međusobno povezana elementa: ponajprije je u pitanju korekcija nefunkcionalnog sustava upravljanja; i drugo, ukidanje posebnog međunarodnog nadzora.
Ova reformska agenda, zauzvrat, mora biti blisko koordinirana sa postupnim usklađivanjem s europskim strukturama. Ovdje se ne radi o radikalnoj reviziji daytonskog sustava, već o realističnim prilagodbama: učinkovitije strukture odlučivanja, jasnije linije odgovornosti i ograničenja mogućnosti stalnih blokada.
“Paralelno s tim, zatvaranje OHR-a treba biti usko povezano s procesom pristupanja EU. Oni uvjeti koje su Schmidt i njegovi prethodnici godinama bezuspješno zahtijevali, kao što je rješavanje pitanja državne imovine, mogli bi se transferirati u relevantna poglavlja pristupnog ugovora. Time bi se definitivno okončala naizgled beskrajna debata o tome ‘pripada’ li BiH uopće Europi”, pišu dvojica bivših visokih predstavnika u BiH.
Bildt i Petritsch ističu da bi BiH uklopljena u vjerodostojnu europsku perspektivu postala dio dinamičnog političkog projekta i da bi to predstavljalo prelazak s međunarodnog nadzora na europske integracije.
“Odlazak Christiana Schmidta stoga nudi davno zakašnjelu priliku za temeljno preispitivanje međunarodne politike prema BiH, konkretno, u europskim okvirima. Bosni i Hercegovini nije potrebna beskrajno produžena međunarodna uprava. Ono što zemlji treba je vjerodostojna europska budućnost”, zaključuje se u tekstu objavljenom u Frankfurter Allgemeine Zeitungu.
Duraković protiv, oštro kritizirao Bildta
Na ove stavove reagirao je potpredsjednik Republike Srpske (RS) Ćamil Duraković, posebno se osvrnuvši na ulogu švedskog diplomate Bildta kao međunarodnog predstavnika u BiH.
“Dana 14. srpnja 1995., dok je Vijeće sigurnosti UN-a izražavalo strah od “teškog zlostavljanja i ubijanja nevinih civila” i primao izvješća o “nestanku 4.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice,” Carl Bildt je tog istog dana sjeo za stol s Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem. Sutradan, 15. srpnja, susreo ih je ponovno, ovoga puta na ručku. Sudeći prema vlastitim memoarima, ono što ga je tada najviše zanimalo bilo je oslobađanje 30 nizozemskih taoca. Masovna ubojstva koja su se odvijala u neposrednoj blizini tog stola nisu bila predmet ozbiljne konfrontacije. Bildt je kasnije opisao srebrenički genocid kao ‘iznenađujuće čak i po standardima balkanskih ratova’. Ta formulacija, namjerna ili ne, stavlja genocid u kontekst koji ga normalizira. Tvrdnje da tadašnji mandat nije omogućavao snažniju akciju točne su u tehničkom smislu. Ali nisu točne kao moralna obrana čovjeka koji je imao politički utjecaj, pristup i međunarodni legitimitet, i koji je njima raspolagao na način koji nije zaštitio živote nevinih Bošnjaka Srebrenice”, kazao je Duraković.
U periodu od 1995. do 1997., nastavlja Duraković, Bildt je “vodio politiku koja je opstrukciju Daytonskog sporazuma tretirala kao nešto s čim se pregovara, a ne nešto što se sankcionira”.
“Umjesto da koristi međunarodni pritisak kako bi primorao na implementaciju civilnih odredbi sporazuma, Bildt je favorizirao pristup u kojem su sve strane tretirane kao ravnopravni partneri, bez obzira na to tko je kršio dogovoreno. U njegovom mandatu je Radovan Karadžić još uvijek slobodno hodao po Bosni. Rezultat te politike bio je da su strukture odgovorne za rat nastavile funkcionirati praktično netaknute, dok su institucije države ostale mrtvo slovo na papiru”, napominje Duraković.
On nadalje nastavlja s kritikama.
“Danas, iz ugodne distance, Bildt piše o “upravljanoj stagnaciji” i potrebi da se OHR ukine upravo u trenutku kada su državne institucije BiH pod izravnim napadom. Taj poziv nije reformski prijedlog. To je politički servis onima čiji projekt nije jačanje Bosne i Hercegovine nego njeno razaranje. Bosna i Hercegovina ne treba lekcije od onih koji su je, u njenim najtežim trenucima, ostavili bez zaštite”, zaključio je Duraković.
/Desk/