Prema analizi CNN-a, sukob s Iranom donio je neočekivani ekonomski predah jednoj velikoj sili čije je gospodarstvo već bilo pod ozbiljnim pritiskom.
Visoke cijene nafte sada pune državnu blagajnu, pomažući da se zatvori rupa u proračunu i održi financiranje rata u Ukrajini. Međutim, osim nafte, globalna borba za prirodni plin i gnojiva, dodatno pogoršana krizom na Bliskom istoku, mogla bi donijeti još veće financijske koristi.
„Najveći pobjednik ovog sukoba je Rusija“, izjavio je Ben Cahill iz Centra za strateške i međunarodne studije (Center for Strategic and International Studies), dodajući da Moskva sada prodaje svoju sirovu naftu po punim tržišnim cijenama, što predstavlja značajan preokret.
Neočekivani prihodi dolaze u ključnom trenutku. Kako ističe Alexandra Prokopenko iz Carnegie Russia Eurasia Centera, zemlja je prije sukoba išla prema ozbiljnoj proračunskoj krizi, a novi razvoj događaja joj je, kako kaže, „kupio vrijeme“.
Koliko dugo će taj predah trajati ovisi o trajanju sukoba, ali već sada viši prihodi od nafte ublažavaju pritisak. Ministarstvo financija signaliziralo je da će planirana smanjenja potrošnje biti odgođena do 2027. godine.
Sredinom ožujka cijena ruske nafte tipa Urals dostigla je 90 dolara po barelu, dvostruko više nego mjesec ranije, prema podacima koje navodi Sergey Vakulenko. Čak i manji rast cijene donosi milijarde dolara dodatnih prihoda svakog mjeseca.
Prihodi od nafte i plina čine oko četvrtine državnog proračuna i ključni su za financiranje ratnih operacija, upozorava Simone Tagliapietra iz instituta Bruegel, dodajući da je to loša vijest za Ukrajinu.
Dramatičan preokret na tržištu
Prije ovog sukoba, broj kupaca ruske nafte se smanjivao, a cijene su bile snižene zbog sankcija koje su uvele Europska unija i Washington. Sjedinjene Države su čak kažnjavale velike kupce poput Indije.
Taj pritisak je davao rezultate. Izvoz nafte pao je na najnižu razinu od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (International Energy Agency), dok su prihodi pali za oko 30 posto na godišnjoj razini.
Međutim, rat s Iranom donio je naglu promjenu. Početkom mjeseca SAD su privremeno ublažile sankcije na rusku naftu koja se transportira morem kako bi osigurale stabilnost globalnog tržišta.
Zbog smanjenih isporuka s Bliskog istoka, izvoz prema Indiji gotovo se udvostručio. U pojedinim slučajevima kupci su plaćali rusku naftu skuplje čak i od referentne cijene Brent.
Plin, gnojiva i nova ovisnost
Kriza ne utječe samo na naftu. Hormuški tjesnac ključan je i za transport prirodnog plina, gnojiva, helija i aluminija, resursa koje ova zemlja proizvodi u velikim količinama.
Kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika gnojiva, Rusija već bilježi rast narudžbi, uključujući unaprijed ugovorene isporuke za naredne mjesece. Postoji i upozorenje da bi nove trgovinske veze mogle prerasti u dugoročnu ovisnost.
Osim toga, riječ je o drugom najvećem proizvođaču prirodnog plina na svijetu, odmah iza SAD-a. U Europi se već razmatra odgoda potpunog prekida uvoza ruskog plina, što bi moglo dodatno ojačati poziciju Moskve.
Prema Tatiani Mitrovoj sa Sveučilišta Columbia (Columbia University), ublažavanje američkih sankcija otvara prostor za nove pregovore i potencijalne ustupke.
Azija mijenja pravila igre
Zemlje poput Kine i Indije sve više preispituju oslanjanje na energente s Bliskog istoka. To bi moglo dodatno povećati potražnju za ruskim resursima i ojačati argumente za velike infrastrukturne projekte.
Jedan od njih je plinovod „Snaga Sibira 2“, na koji je Kina ranije gledala s rezervom, ali bi sada mogao postati znatno privlačniji. Sigurna kopnena ruta za plin, neosjetljiva na pomorske blokade, sada djeluje kao strateška prednost.
Slično vrijedi i za proširenje naftovoda „Istočni Sibir – Tihi ocean“, koji već transportira milijune barela dnevno prema Aziji.
Ipak, ovaj trend možda neće trajati. Energetski šok mogao bi natjerati Kinu i Indiju da ubrzaju razvoj obnovljivih izvora energije i smanje ovisnost o uvozu.
Ograničenja i dugoročni rizici
Unatoč kratkoročnim dobicima, ovo gospodarstvo nije imuno na negativne efekte globalne krize. Rast cijena transporta i robe već utječe na inflaciju.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) povećala je prognozu inflacije na 6 posto za ovu godinu, dok se očekuje usporavanje gospodarskog rasta.
Procjenjuje se da će rast iznositi svega 0,6 posto, što ukazuje da trenutni prihodi nisu trajno rješenje za duboke strukturne probleme. Dugotrajni rat, rast javnog duga i pad investicija nastavljaju opterećivati gospodarstvo, unatoč privremenom olakšanju koje je donio globalni energetski poremećaj.
