Iako zemlja ima povoljne prirodne uvjete za razvoj stočarstva, Bosna i Hercegovina godinama je ovisna o uvozu mesa. Službena statistika pokazuje da je uvoz mesa u BiH 12 puta veći od izvoza. Prema podacima koje nam je dostavila Uprava za neizravno oporezivanje (UNO BiH), u 2024. godini uvezeno je oko 98 tisuća tona robe (žive životinje, razne vrste mesa – svježe, rashlađeno, smrznuto, ostali mesni proizvodi…), u vrijednosti od 683 milijuna KM, uz plaćene uvozne pristojbe od oko 118 milijuna KM. U prvih 11 mjeseci 2025. godine uvoz je bio količinski manji, oko 85 tisuća tona, ukupna vrijednost također manja, za oko 20 milijuna (661 milijun KM), dok su uvozne pristojbe bile za oko četiri milijuna veće te su iznosile 122 milijuna KM, piše Forbes BiH.
Bosna i Hercegovina je za 11 mjeseci prošle godine najviše uvezla goveđeg mesa (svježe ili rashlađeno) iz Nizozemske i Italije, a slijede Poljska, Belgija i Njemačka, dok je govedina stizala i iz Srbije, Austrije, Hrvatske, Litve, Danske i Rumunjske.
Kada je o smrznutom goveđem mesu riječ, u BiH ga je uvezeno nešto više od 3.000 tona, i to najviše iz Paragvaja, Brazila i Poljske, ali se u manjim količinama uvozilo i iz Austrije, Argentine, Italije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Mađarske, Novog Zelanda, Belgije i Nizozemske.
Stočni fond BiH
Prema podacima Godišnjeg izvješća iz područja poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, ukupni stočni fond u zemlji iznosio je oko dva milijuna grla; od čega 1.058.493 ovaca, 444.167 svinja, 389.445 goveda i 61.772 koza.
Ovako izražen debalans između uvoza i izvoza zapravo pokazuje kako funkcionira tržište mesa u BiH. A da bi se ono u širem kontekstu razumjelo, neophodno je sagledati položaj domaćih stočara, njihove proizvodne kapacitete, ekonomsku situaciju i izazove s kojima se suočavaju.
Admir Kahriman iz Udruge poljoprivrednika BiH zna točno koliko košta proizvesti kilogram domaće junetine, ali i koliko zaradi kada ga proda. Razlika između te dvije brojke je, kaže, gubitak. „Imamo resurse, volju i snagu proizvoditi mnogo više, ali sve veći broj ljudi u sektoru odustaje“, kaže Kahriman za Forbes BiH.
Koliko domaći proizvođači mogu proizvesti mesa?
To odustajanje vidi se i u brojkama. U Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH iz 2024., u domaćim je klaonicama godišnje zaklano i obrađeno oko 38.600 goveda. U bh. entitetu Federacija BiH godišnje se utovi između osam i deset tisuća tovne junadi, što nije dovoljno ni za mjesec dana potrošnje.
„Ako se u obzir uzme 9.000 grla godišnje, uz 250 kilograma mesa kao idealan prirast po grlu, ukupna količina koju proizvođači mogu proizvesti na prostoru Federacije BiH iznosi oko 2.250 tona mesa godišnje“, govori Kahriman.
Prodajna cijena
Problem počinje na bosanskohercegovačkim farmama, na samom početku proizvodnog ciklusa, prilikom nabave tovne junadi čija je cijena trenutno visoka i nestabilna.
“Dok je tovljač uzgoji, odnosno proizvede, prolazi kroz različite faktore i faze, počevši od proizvodnje hrane gdje imamo problem suše ili prekomjerne vlage, što automatski znači nedostatak te hrane, što povećava njegovu proizvodnu cijenu. Kada dođe do prodaje, proizvođača dočeka niska prodajna cijena”, kaže Kahriman.
Kako nam je pojasnio, proizvodnja “baby beef-a” traje osam do deset mjeseci, a tov junadi preko 13 mjeseci. Za to vrijeme proizvođač ulaže u hranu, veterinarsku njegu i održavanje, ali kada dođe vrijeme prodaje, cijenu mu diktira uvozno meso koje je jeftinije.
Ogromna količina mesa se uvozi
“Uvozi se ogromna količina mesa, što u Bosni i Hercegovini stvara problem naše prodajne cijene jer svjetsko tržište diktira cijenu. Svi se prerađivači i prodavači mesa više opredjeljuju za uvozno meso nego za naše jer ga nema dovoljno“, pojašnjava Kahriman.
I dok proizvođači čekaju više od godinu dana kako bi proizveli meso koje neće moći prodati po ekonomskoj cijeni, izostaje institucionalna reakcija. Situaciju dodatno kompliciraju problemi vezani uz poticaje – kako njihovu visinu, tako i kašnjenja u isplati.
Proizvodnja goveđeg mesa u Republici Srpskoj je 2021. godine iznosila 14,5 tisuća tona, a 2022. je zabilježen blagi porast na 14,6 tisuća tona. U 2023. godini proizvodnja je dosegla najvišu razinu od 16 tisuća tona, što je ukazivalo na mogući rast stočarske proizvodnje. Međutim, 2024. godine došlo je do pada proizvodnje na 13,7 tisuća tona, što je, kako navodi u svom izvješću Republički zavod za statistiku o proizvodnji goveđeg mesa u Republici Srpskoj, najvjerojatnije posljedica nestabilnih tržišnih uvjeta, povećanja troškova proizvodnje ili smanjenja stočnog fonda.
Tovni simentalac, šarole…
Sustav uzgoja goveda „krava–tele“ najzastupljeniji je u brdsko-planinskim područjima gdje se koriste pašnjaci i livade. Na gospodarstvima, koja su najčešće obiteljska i broje od 10 do 50 grla, u RS-u se uzgajaju pasmine kao što su tovni simentalac, limuzin, šarole (charolais), salers, hereford, aberdeen angus, kao i križanci navedenih pasmina. Ovaj način proizvodnje ima znatno niže troškove, ali i manju dobit u odnosu na proizvodnju mlijeka i intenzivni tov junadi.
Ovakav trend ne samo da povećava ovisnost BiH o stranim dobavljačima, nego i stvara ozbiljne izazove za domaće proizvođače koji teško mogu ostati konkurentni u sustavu.
“Crno meso koje postaje crveno”
Pored opsega proizvodnje, jedno od ključnih aktualnih pitanja odnosi se na kvalitetu mesa koje se konzumira u Bosni i Hercegovini. U prosincu prošle godine javnost je imala priliku čuti seriju izjava na tu temu. Prvo je ministrica financija RS Zora Vidović, koja je svojevremeno bila direktorica tvrtke koja se bavila proizvodnjom mesnih proizvoda, komentirala problem zamrznutog mesa koje stiže na domaće tržište.
“Kada se mljeveno pileće meso doveze iz Nizozemske, to su ploče. Ono je potpuno crno. Igrom slučaja, čovjek je jednom iz Hercegovine vozio, pokvarila se hladnjača i dovezao je kod nas u klaonicu. Nisam mogla vjerovati da je to meso. I sad tehnolog kaže: ‘Kada naspete neki prah u to, ono postane crveno…”, prisjetila se Vidović.
Zatim je uslijedila izjava premijera RS Radovana Viškovića (op. prev. u tekstu se spominje Savo Minić), koji je upozorio kako postoji osnovana sumnja da su tri tvrtke iz drugog entiteta (FBiH) uvezle govedinu i svinjetinu iz Argentine, deklariranu kao robu za preradu, te da je dao nalog nadležnim institucijama u RS da ispitaju je li meso završilo u maloprodajnim objektima i mesnicama kao meso namijenjeno za konzumaciju.
Inspekcije tvrde da je sve pod kontrolom
Kako su nam rekli u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove Republike Srpske, meso može ući u FBiH kao roba za preradu, a završiti u RS kao “svježe”, jer između ta dva entiteta nema kontrole.
“Budući da je promet roba između entiteta slobodan i da u tom pogledu ne postoje kontrole, nadležna inspekcija će u okviru redovitog nadzora u objektima za proizvodnju i promet vršiti kontrolu podrijetla mesa tragom sljedivosti”, kažu za Forbes BiH i dodaju: “Uvoz smrznutog mesa nije zabranjen, ali rješenje o uvozu smrznutog mesa, koje izdaje nadležni inspektor Ureda za veterinarstvo BiH, jasno navodi da je uvoznik dužan pošiljku koristiti isključivo za daljnju preradu i izradu proizvoda od mesa i ne smije je koristiti u prodaji kao svježe meso nakon odmrzavanja.”
Kada je riječ o uvozu mesa, navode dalje, kontrolu pošiljaka mesa i proizvoda od mesa prilikom uvoza u Bosnu i Hercegovinu vrši veterinarska inspekcija u sklopu Ureda za veterinarstvo BiH.
Veterinarska inspekcija Republike Srpske vrši kontrolu u unutarnjem prometu i proizvodnji, u objektima kao što su: mesnice, veleprodajni objekti, maloprodajni objekti, klaonice, farme, skladišta i proizvodni pogoni. „U ovoj godini, radi otklanjanja nepravilnosti, izrečeno je 113 upravnih mjera, dok su zbog počinjenih prekršaja izrečene kazne u ukupnom iznosu od 69.000 KM”, naglasili su.
Što se tiče konkretnih slučajeva nedeklariranog mesa, odgovor je jasan: “U ovoj godini nismo imali slučajeve da smo u maloprodaji zatekli veće količine mesa bez dokaza o podrijetlu i deklaracija. Svi objekti za klanje, preradu i promet mesa su pod nadzorom veterinarske inspekcije, a kontrole se vrše svakodnevno.”
Iz Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa za Forbes BiH pojašnjavaju proceduru kontrole uvoznog mesa u BiH. Kod uvoza sirovina i proizvoda životinjskog podrijetla, Ured za veterinarstvo BiH izdaje rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji. Svaku pošiljku mora pratiti veterinarsko-zdravstveni certifikat izdan od službenog veterinara zemlje izvoznice. Granična veterinarska inspekcija provodi obvezne kontrole svake pošiljke (dokumentacijski, identifikacijski i fizički pregled te uzorkovanje).
Razlike u kvaliteti mogu postojati
Direktor Agencije za sigurnost hrane BiH, Sanin Tanković, ističe da je uvoz mesa dozvoljen isključivo iz zemalja koje se nalaze na listi odobrenih područja. Meso mora ispunjavati iste zahtjeve zdravstvene ispravnosti kao i ono proizvedeno u BiH.
„Iako su standardi sigurnosti izjednačeni, razlike u kvaliteti mogu postojati, naročito u pogledu svježine, starosti mesa i trajanja zamrzavanja. Zbog toga je posebno važno da potrošači budu jasno informirani putem deklaracija o podrijetlu mesa i njegovu statusu (svježe, zamrznuto ili odmrznuto)“, naglašava Tanković.
Poljoprivrednici iz BiH godinama traže uvođenje carina na svježe i rashlađeno goveđe i svinjsko meso od 10 posto, uz taksu od 1,5 KM po kilogramu svinjskog i 2,5 KM po kilogramu uvezenog goveđeg mesa.
“Kao što imate svog frizera, morate imati i dobrog mesara”
Dobar dio potrošača u BiH oslanja se na ponudu domaćih mesnica. U mesnici „Hodžić“, koja ima vlastitu klaonicu, pojašnjavaju da je njihov asortiman junetine u potpunosti domaći, dok je teletinu teže nabaviti na domaćem tržištu pa se uvozi iz Nizozemske ili Italije.
Vlasnik Samir Hodžić potvrđuje: “Domaće robe nema dovoljno. Uvozna teletina smiruje cijenu i tržište, jer bi inače u maloprodaji bila puno skuplja.” Njegov savjet potrošačima je pronalazak mesara kojem se vjeruje, jer veliki supermarketi često ovise isključivo o uvozu.
Slično kažu i u mesnici Mujanić: „Junetina je 100% iz domaćeg tova, dok teletinu uvozimo iz Italije jer je na našem tržištu nemoguće naći dovoljan broj teladi za našu potrošnju.“ Savjetuju potrošačima da gledaju boju mesa: juneće bi trebalo biti od svijetlocrvene do srednje tamnocrvene, a teleće svijetloružičaste boje.
“Zemlja se oslanja na uvoz gotovo svih namirnica”
Prema podacima iz 2023. godine, proizvodnja goveđeg mesa u BiH u 2022. godini iznosila je 10.300 tona, što je 16,4% manje nego godinu ranije. Za usporedbu, prije rata je proizvodnja dosezala 27.000 tona.
Istraživanja pokazuju da je BiH samodostatna samo u ovčetini, kozjem mesu i jajima. Zemlja uvozi više od 40% ukupnih potreba za mesom, preko 70% svinjetine i više od 60% govedine.
Priča o mesu u Bosni i Hercegovini nije crno-bijela, ali dokle god poljoprivrednici odustaju zbog nerentabilnosti, a uvoz diktira cijene, bit će potreban mnogo veći institucionalni angažman u zaštiti domaćeg uzgoja.